Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
PREVIŠE ljubavi izlazi iz mene u zadnje vrijeme. Pršti na sve strane, ko sida iz Charlie Sheena, ko neodlučnost iz Bože Petrova, ko nedoumica o redoslijedu dana u tjednu iz Vlatke Pokos... pršti i ne prestaje. Prošla kolumna - ajmo se svi voljet i nazivat, pretprošla kolumna - stvari koje ti rade lijepo i toplo oko srca, kolumna prije toga - jedno srce za Pariz... lijepo je to, al previše je previše (said no Horvatinčić ever). Vrijeme je za malo dobrog, starog, domaćeg hejta i to iz dva razloga - broj jedan, ako nastavim ovako širit ljubav, pretvorit ću se u veliki, rozi jajnik što mi ne odgovara jer imam planove koji uključuju to da nisam jajnik i pod c) zato što se bojim da će mi, ako ne hejtam tu i tamo, na vrata pokucat odbor za ukidanje Domovnice i poništit mi državljanstvo jer nisi pravi Hrvat ako ne baciš malo mržnje svako toliko. Nemoj se sad ljutit i pravit fin i glumit da nije istina - volimo hejtat, volimo hejtat full jako. Ponekad s pravom, ponekad iz čiste dosade, ali činjenice su činjenice - prosječni Hrvat mora hejtat nešto, barem tu i tamo, kao što tu i tamo pojedeš ćevape punjene sirom ili tu i tamo pronađeš posao. Taj hejt nije zloba, to je verbalni wellness za dušu koji čisti čakre, a čista čakra je pola zdravlja.
Krenimo redom, jer je red divna stvar.
Za početak, ispričavam se unaprijed ljudima od šećera i lijepih riječi, ali imam za poslat u pičku materinu jednog vozača beemveja koji je u subotu navečer na Vukovarskoj ulici zlostavljao moju mamu. Frajer je vozio polako - 40, valjda štedi na benzinu jer je zadužio celu porodicu da ima za kola, pa ga je moja mama prestigla. Lijepo, kulturno, čisto - ak ideš 40 tamo gdje se ide 60, bit ćeš prestignut, to su životne činjenice kao i činjenica da ćeš, ako ja sad kažem A REKLI SU ZA NAS DA SRNA I VUK NE IDU ZAJEDNOOOO - to nastavit pjevat cijeli dan. You're welcome. Većinu ljudi koji nemaju poremećaj malog penisa neće zasmetat kad ih netko prestigne, ali eto, našeg prijatelja je bocnulo u srce što se žena drznula narušit floru njegove vožnje pa ju je uz trubu koja je podsjećala na najveseliju seosku svadbu prestigao, nabio joj se ispred auta i krenuo vozit 30. Da joj pokaže tko je šef. "Classy" - pomisli moja mama i preseli se u traku do. On ju opet prestigne, opet joj se nabije i opet vozi 30, kao da suptilno pokušava dati do znanja da ima potrebu da ga netko naguzi. Prazna cesta, 9 navečer, on i njegov bemve igraju igru malog penisa i ne daju mojoj mami da normalno vozi. S vremenom je pronašla skretanje ulijevo pa je napustila festival nedojebanih vozača, ali svejedno, imam potrebu na vrlo damski način primijetiti da mladi gospodine, impotentni, nemoćni hemeroidu čovječanstva, bilo bi toliko puno bolje da je vaš otac sjeme kojim vas je začeo jednostavno ejakulirao u kakvu platnenu krpu ili zavjesu.
Nikad mi to neće bit jasno - prestigla sam te jer voziš sporije, to nije sramota, nema potrebe za mačevanje kitama nasred ceste. Prestigni ti mene zauzvrat, nije bed, al nemoj bit šupak. Kak uopće imaš vremena bit šupak u subotu navečer, pored toliko lijepih događanja u gradu? Đubre bezobrazno, sram te bilo.
Ljudi su ponekad zli bez ikakvog razloga, kao na primjer junakinja moje sljedeće priče. Zapravo ona nije zla, samo je… intelektualno nevina? Vidjela sam ju u jednom našem starom shopping centru, centru u kojem se još otkad sam bila klinka wc naplaćivao 2 kune. Nedavno su uveli i automat, valjda zbog fiskalne blagajne ili nekog dreka. Taman sam prala ruke kad se pred wc-om stvorila tročlana obitelj. Tata, mama i klinac. Mama je zrihtana, figaro kosa, uggsice, napirlitana onako kako se neke žene napirlitaju za dućan jer im je to izlazak, i piša joj se. Piša joj se full jako. Kak znam da joj se piša full jako? Jer je uletila u wc tolikom brzinom da sam na trenutak pomislila da je HM opet napravio suradnju s Baljmenom i da je promocija upravo sad, u tom wc-u. Obavila je svoje, oprala ručice i izašla pred wc. Kad je vidjela da korištenje wc-a košta 2 kune, počela je nekontrolirano URLATI. I shit you not, urlati: "DVIJE KUNE?!??!" - vikne ona, sva frapirana. "DVIJE KUNE?!?!?" - jer dvaput je dvaput, a zašto cijeli centar ne bi dvaput čuo da je ona u šoku. "ZA PIŠANJE?!?!?!?" - urla i gleda jadnu tetu kojoj je posao da tamo stoji i vodi brigu o wc-u. "MA JEL MOŽEŠ TI TO VJEROVAT?!??!" - urla na muža kojeg maksimalno boli kurac. "NE, MISLIM OVO JE NEČUVENO, OVO STVAAAAARNO EVO, JA NE MOGU DOĆ K SEBI, OVO NIKAD NISAM DOŽIVJELA!!!" - viknula je uzbuđeno, kao da joj se u zahodu ukazala Bogorodica, a ne da je vidjela da wc košta 2 kune. Gleda jadnu tetu i dalje i nastavlja sva ljuta: " DVIJE KUNE, STRAŠNO! ZA ŠTA? JA OVO NEĆU PLATIT! SRAMOTA!!!" I ode u tim svojim uggsicama, napirlitana i važna. Vidjela sam ih opet u centru nakon 15 minuta, a ona je još uvijek ponavljala "DVIJE KUNE!?!?! NE, JA NE ZNAM ŠTA BI REKLA, EVO STVAAARNO!!! AJDE DA SMO U BEČU ALI OVOOO…" - dok joj je muž gledao s kojeg kata da se baci da si ublaži agoniju koju mu je život priuštio.
I sad je vrijeme za onaj hejt o kojem sam pričala na početku, jer je svijet pun ovakvih malih, čudnih ljudi koji hodaju okolo i siju svoje sivilo i narušavaju Svemir svojim postojanjem.
Osobo iz wc-a, a kaj misliš, otkud se stvorio toalet papir u wc-u, ovaj kojim si obrisala svoju too-cool-for-2-kune vađajnicu nakon što si urinirala i vjerojatno malo poprskala dasku? Toalet papir ne raste na drvetu, što znači da ga treba od nekud i platit. Treba platit i sapunčić kojim ćeš oprat svoje mile ručice, i papir kojim ćeš ih obrisat, a treba bome platit i milu teticu koja održava wc-e čistima i montira taj ne-besplatni toalet papir u kabine s wc-ima. Ta teta je tu cijeli dan i ljubazna je prema tebi, a ti urlaš na nju jer se netko sjetio da je u redu konzumentu usluge urinaža istu tu urinažu i naplatit? Wc bi platila u Beču, ali ne i u Zagrebu? E pa upravo zbog takvih seljanki Zagreb nikad neće ni bit Beč. I još vičeš na jadnu tetu koja montira taj toalet papir da bi ga tvoja "fina", freeloaderska guzica mogla potrošit besplatno. Što je najgore, vjerojatno sjediš na kavi u subotu s frenicama i pričaš: "Da, svi u državi kradu, nemreš vjerovat" - a ti prva kradeš jer ne misliš da je svijet veliko, prekraso mjesto za besplatno pišanje, i još pred sinom. Srami se, karijesu ovog društva!
Vidiš kak je ponekad lijepo hejtat.
Imam još, imam još, za jedan auto koji sam ovog ljeta uslikala na Radničkoj na parkingu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pardon, na parkinzima, ovo su dva mjesta. Stavim ja to na Fejs jer volim sa narodom podijelit ovakve vesele abortuse zdravog razuma, kad mi se javlja nekoliko ljudi koji rade u Radničkoj i koji već neko vrijeme muku muče s dotičnim autićem. "To je jedna odvratna baba" - kaže mi jedna osoba, "Svaki dan se tako parkira, zauzme 2 mjesta i nitko joj ništa ne može." Ivana (fakat se tak zove) kaže: "To vozi jedna glupa babetina, zamisli - svaki dan ide izbjeć kolonu prema Autobusnom kolodvoru jer, zamisli, mi smo svi idioti koji čekamo, a ona se vozi po pločniku i još trubi pješacima da joj se maknu."
Kužiš. Živiš pošteno, ideš na posao, kreneš na vrijeme da pronađeš parking i onda ti jedna ovakva "gospođa" koja isto vjerojatno ne plaća wc sjebe dan. Pa gospođo Fijat, sram vas bilo. Nismo na izletu u Gornju Pačetinu da se možete parkirat kak želite - ovo je Radnička, mjesto gdje uvijek fali parkinga. I još vozite tu rolšuhu od auta koja stane svaku rupicu. Nemojte bit šupak Radničke, to nije lijepa titula. Ajmo se dogovorit da je jedno parkirno mjesto namijenjeno za jedan auto, mkaaaay?
Imam još par dogovora za lagodniji život koji su bazirani na hejtu.
Na primjer, jel se možemo dogovorit jednom zauvijek da se prvo IZLAZI iz tramvaja, pa da se tek onda ulazi? Nije komplicirano za shvatit (kao na primjer koncept DVIJE KUNE ZA WC?!?!? koji je već složena materija) - jako je jednostavno. 1. Vrata se otvore. 2. Zainteresirani za izlazak izađu. 3. Zainteresirani za ulazak uđu. 4. Božo Petrov izađe pa uđe pa izađe. 5.Kraj.
Ili na primjer da se dogovorimo da kad kasniš na neki dogovor, NE LAŽEŠ da stižeš za 5 minuta ako znaš da si tamo tek za 15. Ako ja stojim na trgu i ti kasniš, neću se ljutit ako mi kažeš da stižeš tek za 15 minuta. Naljutit ću se ako mi kažeš da si tamo za 5 a znaš da nisi, jer ću onda gledat u svaki tramvaj, očekivat te svakog trena i bit ću sve ljuća i ljuća. Imaj muda, prihvati odgovornost, reci mi da si tamo za 15 pa se ja stignem prošetat i kupit si slatkiše. Samo nemoj lagat da si tamo za 5, jer te ja onda čekam i zima mi je i to je ružno.
Ili da se dogovorimo da kad izlaziš iz kružnog toka, DAŠ žmigavac da se mi ostali možemo uključit. I da daš žmigavac generalno, jer je promet puno ljepši kad se svi ne ponašamo kao izgubljene deve.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
I da se dogovorimo da kad prelaziš preko ležećeg policajca NE MORAŠ usporit na 10 i napravit kolonu iza sebe. Lijepo je što čuvaš svoj auto, ali auto nije klitoris da ga moraš tak delikatno tretirat. Pređi s 30, sve će bit ok.
I da kad si pješak i kad se na pješačkom ugasi zeleno/upali crveno, NE KRENEŠ prelazit cestu (stignem, totalno stignem) jer je sad vrijeme da svi oni auti koji su strpljivo čekali da skrenu napokon nastave sa svojim putovanjem. I da me onda ne gledaš sav u čudu ko ona Alisa u zemlji wc-a kad ti potrubim, jer je TEBI crveno i sad je vrijeme da JA prođem s autom. Jebote, crveno je jednostavan koncept, možemo se složit valjda oko toga.
I da se dogovorimo da kad radiš na šalteru u Referadi, Pošti ili Poreznoj i kad te ja kao neinformirani klijent upitam pitanje iz tvoje jurisdikcije - ne reagiraš kao da sam te pitala jel bolje koristiti backpropagation algoritam ili algoritam gradijentnog spusta u neuronskoj mreži sa tri skrivena sloja. (Hvala Josip Begić što si mi napisao ovu rečenicu). Nisam te pitala to, pitala sam te jel se zna kad će bit povrat poreza, posao ti je da me informiraš.
I da se dogovorimo da kad radiš na radiju kao voditelj i u eteru svira Ed Sheeran, Photograph, NE UPALIŠ MIKROFON I POČNEŠ PJEVAT S NJIM U GLAS jer NITKO (čak ni tvoj mama) ne želi slušat tvoje meketanje dok Ed pokušava dovršit pjesmu. Ed je melem za jajnike koji se se cijeli život školovao i trudio da dođe tu di je, svira instrumente, piše svoje pjesme, ode ih snimit u studio nakon čega producenti još dodatno zakucaju cijelu priču prekrasnim aranžmanom, prema tome kad Ed svira (ili bilo tko drugi, na primjer Freddie), ja doživljavam lijepe osjećaje, lijepe osjećaje koje ti uništiš jer digneš mikrofon i kažeš nešto što je u 9 od 9 slučajeva full glupo i nebitno. Ne zanima me šta imaš za reć, ne dok ovuliram uz Eda. Reci kad Ed završi. I nemoj pjevat u glas s Edom, jer ću ti doć izvadit glasnice.
I još da se dogovorimo da filana paprika i sarma nisu isto jelo, jer postoje ljudi koji još uvijek tvrde da jesu i to mi poremeti čakre i uzrujam se. Paprika nije zelje. Dinamo nije Hajduk. Sinj nije Senj. Imam još - Pepsi nije Cola, evo nemam više a mislila sam da ću imat. Jbg. Lubenica nije dinja? Gandalf nije Magneto?
E sad sam se sjetila da postoji neka žena koja je PILA vaginalete i čudila se kak joj ništa ne pomažu, sasvim nevezano za bilo šta.
Nutella nije Linolada. Savršen primjer. Eto. Dalje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
I da se dogovorimo da kad si prodavačica u dućanu i ja ti kažem da samo gledam, da to ne shvatiš kao poziv da mi se prilijepiš na leđa i da me ne slijediš po dućanu kao da želim nešto ukrast jer ne želim, samo želim pogledat malo bez da tebi moram izdat potvrdu o prebivalištu u mojoj rektalnoj auri.
I da se dogovorimo da kad te netko na Fejsbuku tagga u videu čiji naslov glasi OMG Marko, I can't believe you did this preteen lolita pussy grandma bukakke fisting anal sluts - da ne klikneš jer je to virus i nemoj bit glup.
I da se dogovorimo da će Facebook uvijek bit besplatan i da ti onaj status "ovim statusom prema Rimskoj povelji branim Facebooku da koristi moje slike…" u životu pruža jednaku zaštitu kao da hodaš okolo po gradu i vičeš "vingardium leviosa!" - nula.
I da se dogovorimo da ne dolaziš na blagajnu u dućanu u kojem je gužva kad ti teta počne blokirat stvari i vidi da nisi izvagao banane, da se dogovorimo da ti ne pitaš sav u čudu: "Aha, ovo se važe?" Sve se važe, Marko, apsolutno sve u životu se važe. Život je jedna velika vaga, banana ti je na svakoj vagi šifra 1, informiraj se na vrijeme jer ako nećeš bit oprezan, možeš završit sa ženom koja urla na wc od 2 kune.
A da se dogovorimo i to da ne dolaziš na brzu blagajnu sa 25 artikala i praviš se glup. Nisi pametan kad to radiš, kao što nije pametan ni onaj koji se vozi u lijevoj traci u kojoj nema gužve pa onda pred kraj ide uć u desnu - niste pametni, samo ste šupci.
E i ajmo se dogovorit da NIKAD IKAD ne puštamo takve šupke da se prestroje u desnu traku. Ajmo.
I ajmo se dogovorit da NE ulazimo u raskrižje kad je izgledno da nećemo proć raskrižje na ovom semaforu. Ajmo se, ajmo se, zamisli da se to dogovorimo. Promet želi glatko klizit, a mi smo vazelin koji mu to može omogućit. Nemojmo uć u raskrižje ako su velike šanse da ćemo ostat u njemu, nemojmo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ajmo se dogovorit i da riječ "no" i riječ "međutim" imaju isto značenje i da ih nije lijepo koristit zajedno. Ili je NO, ili je MEĐUTIM. “No međutim” je za ljude koji nisu pametni a pokušavaju zvučat pametno. Na primjer, no međutim WC JE 2 KUNE??!?!? NE.
Ajmo se isto dogovorit da kad se nešto finalno dogovori preko mobitela, da ne moraš poslat "ok" na kraju jer svi znamo da je OK.
I ajmo se dogovorit da već jako izlizano pisat statuse tipa: "Božić više nije Božić, sve je to kapitalizam, djeca nemaju kaj za jest u Kindiji (Kina+Indija) a mi tu slavimo bla bla bla" jer budimo realni, djeca u Kindiji se ne hrane od lajkova, a i taj tvoj laptop s kojeg pišeš taj duboki status je složen u Kindiji tako da nemoj bit licemjeran. Vrati laptop i odi u Kindiju pomagat pa onda pozivaj na red.
I ajmo se još dogovorit da je glupo napadat ljude zato što kite bor toliko puno prije Badnje večeri jer je to protivno Isusovim željama. Isus kaže i da se ne smiješ tetovirat ni seksat prije braka, a ti si baš zapeo slušat ovo za bor. Bolje je prije vremena kitit bor nego prije vremena borit kitu. Kaj? Moje nema smisla, al nema ni tvoje, pusti ljude da uživaju.
I ajmo se dogovorit, Božo Petrov, ajmo se dogovorit.
Pssst! Preostale kolumne naše Andree Andrassy pročitajte
ovdje!