Dnevnik gradske cure: Do you speak Tarkan?
Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
NASTAVNO na prošlu kolumnu: Prince je umro, nemrem u teretanu. Too soon? Ma nije.
Rekla bih nešto ako mogu, nešto što nije popularno reć ovih dana ali imam potrebu reć to nešto jer vidim da mnogi članovi Dara Bubamara kluba kompulzivno R.I.P.-aju Princea u lovu na lajkove i pokušaju ostavljanja privida dubine: Ja baš nisam bila fan Princea. Sve znam, velik, umjetnik, esencija, institucija, sinergija, Herbalajf, ali meni baš nije odgovarao. Znam da ovo zvuči PREPOSTEROUS dubokom glazbenom znalcu, možda istom onom koji hoda svijetom i opominje da ćevapi bez luka nisu ćevapi, ali to je činjenica koju sam htjela izbacit na tanjur jer vidim da se tuđi tanjuri konstantno pune lažnim karbonarama iskrene žalosti, za Bowiea, za Arsena, za Princea, za svakoga, nevezano za to jesu li stvarno pogođeni ili ne. Jel mi žao što je umro? Da. Naravno. Al NEĆU NEĆU NEĆU glumit da mi se dojke orose na Purple rain jer neću. Call me plitka glupača koja ne kuži kuženje, ali moj plićak je pun iskrene tekućine, so sue me. Htjela sam ovo reć, jer vidim kamo idemo. Idemo k tome da kad god netko umre, neki su stvarno pogođeni, a puno veći broj nekih samo kopi pejsta popularnu misao dana. Eto. Možda nakon ovog malo dublje uđem u Princea i shvatim da sam živjela u neznanju, ali trenutno je to tako i mislim da je važno reći da ne moraš nužno uvijek R.I.P.-at po defaultu samo da bi bio dio ostalih.
Osim Princea, umro je i Jay Z koji sad ima 100 problema ako me razumiješ, a ako me ne razumiješ, nu poslušaj Bijonsinu limunadu koju mu je smiksala pa se vrati s jednim iskrenim “U, JEBO TE!” Možda je sve to samo krasan PR, vidjet ćemo.
Ja se bojim da će dolar past sad, nije to dobro.
Uglavnom, dosta veselih tema, nemam puno vremena jer danas na Indexu imam sastanak s dobitnicom iPhonea koji sam dijelila preko Index oglasa, što znači da moram brzo krenut jer dolazi šjor Erdogan pa ćemo opet malo zatvorit prometnice jer FAKJU peasants, Kolinda kuha kavu, zaustavite zemlju! Cura s kojom se nalazim dolazi iz Siska i mislim da će morat doć preko Slovenije.
Zapravo je lijepo da se grad svako malo zatvori zbog nečega, imam osjećaj da je život Heroes of might and magic i da sam došla do dijela na kojem mi put blokira prejaka vojska pa moram okolo.
Čitala sam malo Upute za život u Zagrebu kojih se moramo pridržavati za vrijeme posjete i mislim da onih 6 stranica koje smo dobili jednostavno nije dovoljno. Pa sam dodala i svoje, kako bih sebi i svojim sugrađanima olakšala egzistenciju u ova svečana vremena. Btw, ne ljuti mene Ergodan uopće (jer ne znam puno o politici pa ne mogu govorit o tome), neka dođe, nek bude kolko hoće, nije on kriv što smo mi (oni zapravo) zatvorili grad, ali “The needs of the many outweigh the needs of the few, or the one”, to je Spock rekao, a ne volim kad ljudi otvoreno ignoriraju Spockove istine. A i znaš kaj još - ima jedna Martina koja komentira na Indexu, Martina čije dijete mora na Goljak na terapiju u to vrijeme. Vjerujem da ima još puno nas/vas kojima se od ovakvih stvari već diže kosa na glavi, da budem pristojna.
Dakle, Upute za život u gradu Zagrebu za vrijeme Svečane posjete:
Mole se ljudi koji žive u centru da ne pizde - centar je mjesto za politiku, kao i u svakom normalnom gradu. To što ste vi snobovi i ne želite živjet u Gajnicama nije ničiji problem nego vaš. Prodajte stan, kupite novi i problem je riješen. Imate na Index Oglasima dobre ponude.
Mole se turisti da prestanu turistirat oko centra, imate Markovu crkvu i na Google images. Riječima grafita u Splitu (ili negdje drugdje, nisam sigurna): “Kinezi, mrš nazad u Japan!”
Moli se gospodin Vakula da organizira vremensku prognozu kako bi bila optimalna za dolazak našeg uvaženog gosta. Ne prehladno, ne pretoplo, nego taman, za laganu jaknu. Također, apelira se na gospodina Thompsona da zaustavi vjetar u području centra ako mu je zgodno.
Moli se ban Jelačić da malo promijeni smjer mača, nezgodno je pozicioniran, nikad ne znaš.
Mole se korisnici instant kave i espressa da u naredna dva dana ne uživaju u svom poroku nego da pripremaju isključivo tursku kavu, kako i priliči na dan Svečane posjete.
Mole se stari ljudi koji žive u centru i okolici da ne umiru u utorak i srijedu između 9 ujutro i 18 sati. Ako vam je baš jako loše, nazovite hitnu ali razmislite dvaput - em ćete možda morat platit ako ipak niste hitan slučaj, em vaša hitna može uzurpirat Erdoganovu rutu. Budite jaki, jaki kao krik Maje Blagdan u Svetoj ljubavi.
Ako idete na sprovod nekome baš u terminima kad je cesta zatvorena zbog Svečanog gostovanja, zamolite ožalošćenu obitelj pokojnika da pomakne termin - znate kako kaže Sokrat: “Mrtav čovjek ne žuri nikamo, a Kolindina kava se hladi.”
Mole se prometnice da se ne urušavaju same u sebe - ovo nije VAŠ dan, prestanite privlačiti pozornost.
Mole se svi vlasnici TV prijemnika da ukjluče jednu od brojnih turskih serija koje nude naši bogati TV programi - bila bi prava sramota da Erdogan čuje zvuk španjolske sapunice i pomisli da smo u ’99. Također, napominje se da gospodin Erdogan ne voli seriju Crna ruža, pa obratite pozornost i na to. Optimalno bi bilo da pustite reprize Sulejmana veličanstvenog, ali nemojte ovo smatrati obavezom. Ako ste u autu, što ne biste trebali biti jer vam lijepo piše da ne budete, ali ako ipak jeste - Tarkan je ok.
Što se tiče radnog mjesta, na posao najbolje krenite jučer. Ako ne možete jučer, onda krenite što ranije. Odlazak s posla je nešto kompeksnija materija, kako i kažu Upute za korištenje života u Zagrebu: Odlazak s posla u utorak 26. travnja obavite do 15.30 sati, a u srijedu 27. travnja odlazak s posla planirajte između 16.15 i 17.30 sati. Bez brige, zbog ovoga nećete imati nikakvih problema s nadređenima jer, iako je radno vrijeme regulirano internim statutom firme, ovakvi posjeti spadaju u višu silu i nemaju veze ni s vama, ni s vašim šefom - ovo je veće od svih nas. Otiđite s posla ranije i recite da morate jer tako piše na Internetima.
Nezaposleni, zahvalite našoj maloj lijepoj republici što vam je u suradnji s Burzom omogućila da danas, na dan Svetog posjeta NEMATE posao, tako da ne morate razmišljati o ovim stvarima i planirati dolazak i odlazak s posla. Sve je to dio dobro promišljenog plana, SVE.
Ako kojim slučajem ipak imate posao i ne možete doći na njega zbog prometnog kolapsa, jednostavno ostanite doma. Ako šef baš napravi veliku frku jer vas nije bilo, ispričnicu za izostanak možete dobiti u Turskoj ambasadi ili u Uredu bivšeg bivšeg Predsjednika (samo pazite da po ispričnicu ne idete u dane Svečane blokade).
Mole se trudnice koje osjete trudove u periodu Svečane blokade da ne paničare i da ni slučajno ne pokušavaju doći do bolnice jer time ugrožavaju postojanost prometne regulacije. Duboko dišite i pokušajte zadržati dijete u sebi, onako kao što pokušavate zadržati sadržaj hamburgera kad krene izlaziti iz peciva - odlučno i čvrsto. Ako baš zagusti, rodite kod kuće - ako je mogla vaša baka, možete i vi, a danas na Youtubeu postoje brojni tutoriali za samopomoć, pa i za samoporod. Baka nije imala Youtube a očito je sve ispalo ok. Ako imate supruga koji radi, nemojte ga zvati da hitno dođe doma jer lijepo piše da se doma ide između 16.15 i 17.30, odnosno do 15.30 ako je to danas. Sve trudnice koje se neće držati ovog pravila dobiti će 1000 eura po rođenoj bebi - 1000 eura kazne, naravno, jer kao što poznata hrvatska izreka još iz doba stoljetnog hrvatsko-turskog rata kaže: “#nemalabavo”.
Ostali “hitni slučajevi” poput raznih fraktura, slučajnih samoamputacija i sumnje na unutarnje krvarenje - trpite kao pravi muškarci, jedan dan gore-dolje.
Ukoliko je vaš slučaj stvarno hitan, primjerice ako sumnjate na upalu slijepog crijeva, dolazak na hitnu planirajte ovako:
Ako vas jako boli i imate osjećaj da ćete umrijeti, a ujedno ste i jedino dijete svojih roditelja - ajde dobro, dođite.
Ako vas jako boli i imate osjećaj da ćete umrijeti, a imate braću i sestre - umrite, jebi ga, ima vas. *
Ako sumLJate na upalu slijepog crijeva, isto nemojte dolaziti.
* Ako pripadate kategoriji broj 2 ili 3, ljubazno molimo da se nadležne službe o vašoj eventualnoj smrti obavijeste tek u četvrtak, kad sve prođe.
Sve važne sastanke prebacite za neko sretnije vrijeme, primjerice sljedeći tjedan. Naravno, ako želite biti maksimalno sigurni u postojanost vlastitih sastanaka, nemojte ih samo prebaciti na sljedeći tjedan jer tko zna čije visočanstvo će nam se ukazati tada - prebacite ih na sljedeći tjedan, u KARLOVAC. Ovo je idealan izbor jer je dovoljno blizu Zagrebu, gradu fontana i svetih gostovanja, a dovoljno daleko da možete biti sigurni da tamo neće biti takvih komplikacija.
Ako se nađete u tramvaju za vrijeme sveopćeg zastoja koji je najavljen u vrijeme kad se većina ljudi vraća s posla, imajte na umu sljedeće stvari - prvo, ovo nije komplikacija nego savršena prilika da dobijete besplatni cardio trening pješačenja do kuće! Aerobic centri inače jedan trening naplaćuju 30 kuna, a ako uračunate i tramvajsku kartu od 10 kuna, to je 40 kuna koje vam je Hrvatska upravo uštedila! To su dvije rate za dopunsko, plus još vam ostanu dvije kune s kojima možete kupiti kuglicu sladoleda ako otputujete u 1993. A kažete da ne brinu za nas. Drugo, i još važnije, ako vas na povratku s posla ulovi zastoj - tko vam je kriv što ste zaposleni. U zemlji gdje nezaposlenost svakodnevno raste, vi tu sad glumite nešto - da nema vas, bilo bi manje tramvaja koji stoje.
I najvažnija uputa iz Uputa za život u Zagrebu tijekom svečane posjete - nemojte pizdit. Vaše važne stvari nisu važne. Vaše stvari mogu malo pričekati. I imajte na umu da će ovaj posjet rezultirati velikim stvarima za Hrvatsku. Možda čak i novim epizodama Sulejmana Veličanstvenog. To je vrijedno svakog zastoja.
Çok teşekkür ederim!
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati