Dnevnik gradske cure: Imala je lijepu rupicu na mozgu

Dnevnik gradske cure: Imala je lijepu rupicu na mozgu

Foto: Karmen Poznić, Ilustracija Index

SRETAN utorak svima osim gospođi koja je na moju čestitku “Sretan Uskrs svima koji slave” napisala: “Kako misliš svima koji slave?! Pa svi slave Uskrs, kakve su to gluposti.” Pa eto poštovani muslimani, budisti i trekiji diljem svijeta, znajte da vas je gospođa Vlasta s Fejsa anulirala ove nedjelje, javite rodbini da ste otkazani do daljnjeg.

Nemojte se ljutit na gospođu Vlastu, možda je samo slučajno stavila mozak u airplane mode.
 
To je i moj plan za ovaj tjedan. Provest ću ga u Zadru, u hotelu s pogledom na more - ako Bog da sunčano vrijeme i jasno nebo, možda će se vidjeti i rub naše predivne Zemlje.
 
Upoznala sam u zadnje vrijeme dvije osobe koje naginju prema uvjerenju da je Zemlja možda stvarno ipak samo jedna lijepa, ravna ploha.
 
Nisam se pretjerano uzrujala zbog njihovih teorija, šta sad. Svako vjeruje u nešto.
 
Na primjer, jedna cura u mojoj osnovnoj je vjerovala da za vrijeme menstruacije ne smiješ prati kosu. Zaboravila sam koji je točno razlog bio, ali nisam zaboravila masnu, skeljenu kosu koja se na suncu presijavala kao ogledalo. 
 
Baka joj je rekla da se to ne smije, a ona i dan danas to poštuje - znam jer ju vidim u gradu i točno znam koji joj je dan u ciklusu.
 
Svi vjeruju u nešto. 
 
Ja na primjer vjerujem da se dobro primit za gumb kad vidiš dimnjačara i zaželit želju. Niti jedna mi se još nije ostvarila i par puta sam se primila za gumb jer sam izdaleka mislila da je dimnjačar, a zapravo je bila fashion bloggerica koja je pročitala da je crno novo crno, ali opet - ne odustajem. Uvijek se primim za gumb. 
 
Za nikad ne znaš. 
 
Šta fali.
 
S istom nikadneznaš mišlju oni neki objavljuju status: “Ovom izjavom potvrđujem da Facebook ne smije koristiti moje podatke, prema rimskoj konvenciji članak 2., broj 6., prorez 19.”
 
Jer stvarno nikad ne znaš.
 
Možda dimnjačar ispunjava želje.
 
Možda crne mačke donose nesreću.
 
Moda preplaćeni izraelski avioni koji su prestari čak i za najveće sponzoruše ipak polete.
 
Možda gatare stvarno prognoziraju budućnost i programiraju kamenje.
 
Jeste čuli za tu priču?
 
O onoj našoj redateljici koja je potrošila skoro pola milijuna kuna na programiranje magičnog kamena koji će joj skinut uroke? I to ne svojih pola milijuna. Tvojih. I mojih.
 
Tu je cijeli članak: http://www.index.hr/vijesti/clanak/permalink/1034991.aspx i stvarno preporučam da si uzmete 3 minute da ga pročitate - znam da vam se možda ne da jer je vrijeme novac, ali žena koja spička skoro pola milijuna vašeg novca zaslužuje 3 minute vašeg vremena. To je ok satnica. 
 
Za slučaj da vam se ipak nije dalo, evo mali hodogram:
 
1. Redateljica zove gataru da joj da savjete oko posla - plaća 150 kuna po seansi
 
2. Seanse NE funkcioniraju, a redateljica, umjesto da shvati hint, prihvaća objašnjenje gatare koje glasi: “Ne funkcioniraju preko telefona jer je loša konekcija, moramo uživo”
 
3. Nalaze se uživo, a gatara ustvrđuje da je netko na redateljicu bacio crnu magiju
 
4. Gatara ima rješenje - redateljica mora kupiti kamen tigrovo oko 
 
5. Kamen košta 200 kuna, ali ne radi sam od sebe nego ga gatara mora PROGRAMIRATI (nije završila FER)
 
6. Svako programiranje košta 200 kuna - možda zvuči puno, ali kaj je to za jednu poslovnu ženu, tolko košta gel na noktima
 
7. Kupuje još kamenja, gatara kaže da je više bolje, kao i s Pokemonima
 
8. Gatara prvi put traži pare - 18000 kuna za legalizaciju kuće. Dobiva ih.
 
9. Gatara traži 5000 kuna za instrukcije iz matematike za kćer, inače će pasti razred. Dobiva ih. Za te pare btw možeš kupit diplomu srednje škole, ne znam kakve su to instrukcije za 5000 kuna.
 
10. Onda još soma eura za popravak auta.
 
11. “Ali nema veze, kaže mi gatara da joj posao u BiH ide super” - ne brine redateljica.
 
12. Trinaest tisuća kuna za ljetovanje, puni pansion, jasno.
 
13. Nakon ljeta treba opet napunit kamenje, 200 kuna po komadu, a gatara traži još 4000 kuna. Ne znamo za šta, možda za novi ormar, možda za izbjeljivanje anusa, nebitno, štatebriga gdje idu tvoje pare. 
 
14. Gatara je tužna jer joj dijete nije uspjelo upisati srednju (uz sve one instrukcije iz matematike) pa traži 12000 kuna za privatnu srednju.
 
15. Mudra redateljica počinje naslutiti da joj gatara možda laže i da možda nikad neće dobit svoje pare. Kaže “SAD JE DOSTA!” Nakon 2 godine bacanja para.
 
16. Gatara se naljuti, kaže “snimala sam te i stisnut ću “send to all” ako mi prestaneš davat pare!” - redateljcu je strah.
 
17. Traži 40000 kuna da kupi polovni auto (onih soma eura za servis očito nije popravilo kvar), a redateljica joj daje 30000 kuna i 1300 eura.
 
18. Redateljica sreće gatarinu kćer i saznaje da UOPĆE NE IDE U PRIVATNU ŠKOLU nego u dopisnu!!! Televisa fucking presenta.
 
19. Gatara traži 4000 kuna tjedno jer joj je muž dobio otkaz, a vidi po medijima da redateljci ide dobro pa misli da neće biti problem.
 
20. Redateljica na DVADESETOM koraku odlučuje da je ovo možda sve otišlo predaleko pa ju tuži policiji.
 
Dvije stvari su ovdje jako važne. 
 
Prva - ovoj gatari treba uručit nagradu za poduzetnika godine. Oduševila me više od one boginje koja je nasred HM-a prodavala Balmain po skupljim cijenama. 
 
Druga - ovu redateljicu financiraju porezni obveznici. 
 
I za slučaj da niste pročitali gornji link nego samo ovaj moj rezime, ponovit ću zadnju rečenicu iz teksta: 
 
“Osoba kojoj godinama prisilno dajemo stotine tisuća kuna trenutno je na sudu s gatarom kojoj je dala gotovo pola milijuna kuna za višegodišnje programiranje kamenja.”
 
Tko je ovdje zapravo glup onda?
 
Ona, jer praznovjerno baca novac na kamenje ili mi koji sjedimo i kopamo nos dok se naše pare konstantno prosipaju na pizdarije?
 
Mi smo joj to omogućili jer i mi vjerujemo u gluposti.
 
Mi vjerujemo da će nam UVIJEK ISTI dat drugačiji rezultat i da nakon “novih izbora” neće bit ovakvih potresa mozga, redateljica vjeruje da će joj netko isprogramirat kamen.
 
Jebi ga.
 
Svatko vjeruje u nešto.
 
Moji doma vjeruju da nakon blagdanskog prežderavanja treba nekoliko dana jesti lagane stvari.
 
Samo light.
 
Da se tijelo očisti od toksina.
 
Slažem se. 
 
Tijelu treba detoks.
 
A treba i mozgu.
 
Ne znam za vaš, ali moj se često umori od svih informacija i dezinformacija koje bacaju po nama.
 
Koliko su prestari avioni koje kupujemo?
 
Koliko trošimo na Crkvu.
 
Istanbulske konvencije.
 
Kakve narodnjake Predsjednica voli.
 
Programiranje kamena.
 
Ja bi se malo htjela odmorit.
 
Zato vam danas umjesto kamenja nudim odmor za mozak.
 
Ništa teško, samo light.
 
Jedan dragi kamen. 
 
Dragulj s interneta.
 
Biser koji će vam staviti osmijeh na lice, a u um jednu jednostavnu, ali tako prekrasnu misao:
 
“Hvala Bogu da to nisam ja.”
 
Molim vas, pozdravite ju velikim aplauzom, samo za vas, iz daleke 1918. stiže:
 
 
Ovo je jedan od onih statusa uz koje ne znaš bi li plakao, smijao se ili pozvao Hitnu, a i kad bi zvao hitnu ne bi znao dal ju zoveš za sebe ili za njuuu, zbog njeee.
 
Btw zašto više nema Kinokluba?
 
Sjećam se da sam jednom upoznala jednu mladu, 20-godišnju majku koja mi je mrtva hladna rekla: “Dječja robica se nikad ne smije sušit na buri jer tako u nju ulazi Sotona.”
 
To je donedavno bila najgluplja stvar koju sam ikad čula - čak ni programiranje kamena mi nije bilo toliko glupo.
 
Ali ova je pomela konkurenciju.
 
“Ne smiješ djetetu dat u ruke kokošje jaje dok ne kaže kamen kako bi zarasla rupica u glavi kroz koju djeca dišu, a poznato je da curicama zarasta sporije.” 
 
Toliko pitanja čovjeku pada na pamet.
 
Prvih 150 je samo pitanje “ŠTA?!?!”, ali ima ih još.
 
Kako.
 
Zašto.
 
Jel kuhano ili sirovo jaje?
 
Ne prije nego što kaže kamen, ali koji kamen? Jel običan ili tigrov, jel programiran ili neprogramiran? Koliko para moraš dat gatarinoj kćeri za instrukcije da bi sve funkcioniralo?
 
Rupica na glavi. Koja. Gdje je. Jel o tome pjeva Oliver kad pjeva “imala je lijepu rupicu na bradi?”
 
Toliko pitanja.
 
I još više odgovora.
 
Kad sam objavila ovo na Facebooku neki dan, mislila sam samo da je riječ o izoliranom slučaju žene koja je pala na tipkovnicu i slučajno natipkala ovo.
 
Ono što se dogodilo sljedeće će vas šokirati (osim ako pored sebe imate programirani kamen koji vas štiti od šoka).
 
Ovo nije izolirani slučaj. Ovo je samo “jedan od.”
 
Otkriven mi je cijeli jedan novi svijet potresa mozga - svijet praznovjerja o bebama.
 
Krenulo je kad me jedna cura ispravila: “Nije točno ovo za sušenje robice na vjetru, ne smije se sušiti po mraku jer Sotona uđe u nju.”
 
Nije to njeno vjerovanje, samo je za to čula pa me htjela ispravit.
 
Brzo se javila još jedna.
 
“Ni po vjetru ni po mraku, oboje ne valja.” - tako govore iz njenog sela.
 
Nisam sve ovo znala.
 
Znam za neka osnovna praznovjerja, tipa dimnjačari, svećenici i crne mačke, ali “sušenje robice po mraku je pozivnica za Sotonu” mi je novo.
 
Nakupila ih se hrpa.
 
Sranja u koja žene i dalje vjeruju.
 
Ne samo stare bake, nego i mlade žene i njihove mame.
 
Ne znam jel gore to da ove stvari već znate, ili da ih tek sad prvi put čujete.
 
Stvari u koje i dalje vjeruju (neke) žene - žene koje imaju internet, smartphone i ono najvažnije, osobnu iskaznicu za glasovanje.
 
Jaje u ruci prije nego kaže kamen je tek početak.
 
Robicu ne smiješ sušit po mraku - ali samo do krštenja, nakon toga smiješ.
 
Ali vrag ne stanuje samo u odjeći koja se sušila po mraku - “pravilo” je i da se bebe ne smiju gledati u ogledalo jer i od tamo vrag ulazi u njih.
 
Kad prvi put dojiš dijete, OBAVEZNO ga treba dojit desnom sisom da ne bi postalo ljevak. Jer svi znamo da su ljevaci najgori ljudi - Jimi Hendrix, David Bowie, Obama, Oprah, Marie Curie, Leonardo Da Vinci… šljam. Uglavnom mlade majke, dojite ga desnom sisom.
 
Djetetu ne smijete govorit da je lijepo jer to znači da će bit ružno, što ima smisla jer je meni mama uvijek govorila “ljepotice moja” i sad izgledam ko svoj tata. Koji je bio zgodan muškarac, ali ja ne želim izgledat kao zgodan muškarac.
 
“I ne smijete bebi gledat u oči zbog uroka.” - dodala je jedna na mom Fejsu. Ima li većeg uroka od majke koja te ne gleda u oči jer se boji uroka? Ne znam.
 
Nakon toga su stigli novi detalji oko sušenja robice: “Kažu da će doći babaroga i ušiti uroke u robicu, pa ju treba sušiti naopačke.”
 
Kad robicu vješaš, ne smiješ ju ni protresti jer će dijete onda imati grčeve. Logično, rekli bi Srbi. Kažemo i mi, ali kad Srbi kažu “logično”, zvuči malo snažnije.
 
Dakle robicu ne suši po mraku, ni po vjetru i obavezno naopačke jer vrag i babaroga rade na smjene, a vrag još dodatno volontira na ogledalu.
 
Idemo dalje.
 
Crveni konac oko ruke treba vezat bebi, ne zato što je to furala Madonna kad je nakon spota s Goranom Višnjićem zabrijala na Kabalu, nego zato što i on štiti od uroka. Ako se končić djetetu slučajno potrga, to nije znak da imate normalno dijete koje rukicama trga stvari, nego znak da je urok pokušao ući u dijete i da je konac puknuo u borbi da ga spasi. I shit you not, to kažu. 
 
Onda ima i nekih higijenskih naputaka.
 
Na primjer, žena 40 dana nakon poroda ne smije napuštati krevet. Piškenje i ostalne tjelesne tekućine se mogu riješit i po madracu. Nisu mi objasnili zašto ali sigurna sam da je razlog odličan i sasvim opravdan.
 
Također, popularan je savjet: “Ne smiješ rezati nokte bebi prvih 40 dana, žene su noktiće prije bebama turpijale u brašnu.” Možda ne bi da su tad znale da Sotona ulazi i kroz gluten, pitaj svaku drugu osobu danas. 
 
Ima i proširena verzija koja glasi: “Ne smiješ bebi rezati notke prvih godinu dana.” Najbolje da ga vodiš kod Ivana Nokti Jedini Pravi Profil Novi Zagreb na frenč.
 
Ako vodite dijete na manikuru kod Ivane, OBAVEZNO u kolica treba staviti koricu kruha protiv uroka. Jer je bolje da ti u kolica ulijeću gladni golubovi nego magija.
 
I čarapicu naopače moraš obuć djetetu. Isto protiv uroka, prati situaciju!
 
Protiv uroka dobro funkcionira i češnjak, pa je dobro da ga stavite djetetu u koljevku. 
 
I dobro je stavit luk oko kuće.
 
Ako je dijete ureknuto, moram vas obavijestiti da ovo što slijedi nije šala ni zajebancija ni Harry Potter nego stvarno vjerovanje, pomoći će mu PRAH OD KORNJAČINOG OKLOPA. Prah. Od. Kornjačinog. Oklopa. 
 
Ako ideš na pogreb, a imaš bebu u kući, na povratku u kuću moraš ući u rikverc. Pretpostavljam NE autom, ali opet, kod ovakvih tema logika nema puno smisla ni logike.
 
Sve je tapkanje u mraku.
 
A u taj mrak žena nakon poroda ne smije izlaziti 40 dana “jer je još otvorena pa bi ju Sotona mogao zaposjesti.” Primjećujem da su sve restrikcije u znaku broja 40, možda zato što su ljudi koji su ih izmišljali znali brojat samo do toliko.
 
Mrak je koban i ako dolaziš u posjetu djetetu a vani je noć, jer “tako nosiš mrak djetetu”. 
 
U tom slučaju se onda prvo moraš napunit svjetlom, kaže mi jedna na Fejsu: “Moja svekrva i njena mama bi,  kad bi došle po mraku prvo stajale pod lusterom par minuta i tek onda išle k bebi.”
 
Jer je mrak crn i zao zao zao.
 
I ne smiješ nosit crninu za vrijeme trudnoće jer će ti dijete bit tužno.
 
Ima još stvari koje ne smiješ.
 
Ne smiješ prekoračit preko djeteta jer će ostat nisko.
 
Ne smiješ djetetu tepat da je “žabica” jer će ostat nisko.
 
Ne smiješ ga šišati prije prvog rođendana jer će inače postati lopov.
 
Ne smiješ jest zečetinu u trudnoći jer će ti dijete imat zečju usnu.
 
Ne smiješ muškom djetetu davat hrenovku jer će postat peder.
 
Ovo zadnje sam izmislila, ali pored praha od kornjačinog oklopa sve zvuči normalno.
 
I najbolja stvar koju ćete čut danas.
 
Bolja od “djeca dišu kroz rupicu na glavi.”
 
Bolja od “ne daj djetetu jaje u ruku dok ne kaže kamen.”
 
Bolja od kruha u kolicima, češnjaka u krevetu i punjenja svjetlom ispod žarulje.
 
Savjet koji je dobila jedna mlada majka:
 
“Meni su rekli da kad dođemo doma iz bolnice, bebi poližem oči.”
 
POLIŽI BEBI OČI.
 
Eto.
 
Nema neke posebne poante.
 
Osim toga da je svatko mjestimično malo glup.
 
Svatko vjeruje u nešto.
 
Redateljica u kamenje.
 
Stare bake i mlade majke u vragove koji žive u vjetru i ogledalu. I u lizanje bebinih očiju.
 
Hrvatska u stare avione.
 
Ja u dimnjačare.
 
Ovaj frajer u ovo.
 
 
Eto vidiš što se dogodi kad djetetu prebrzo zaraste rupica na glavi kroz koju diše.

Pssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte OVDJE!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara