Dnevnik gradske cure: Išla Céljanka u dućan

Dnevnik gradske cure: Išla Céljanka u dućan

Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

SVEČANI pozdrav! Sad sam brojala, ovo je 198. kolumna po redu, dugo se već družimo. Ovo je 198. tjedan da kolumna izlazi u utorak, točno u 14 sati. Ja ti ovo pišem jučer, u ponedjeljak navečer, jer mi je tako najjednostavnije zbog poslova koje radim. A radim svašta. Ima perioda u kojima samo radim u firmi u kojoj radim i to je to. Ima perioda u kojima uz posao snimam i televizijske projekte. Perioda u kojima mi izlazi knjiga (koja se btw rasprodala, hvala svima koji ste ju kupili/ukrali). Ima i fotkanja za časopise. Voditeljskih gaža. Intervjua. Jako puno šminke, dobrih frizura i još boljih stylinga jer ti na snimanjima daju da obučeš fensi stvari. Ima i evenata, ono kad dođeš, malo se poslikaš, izađeš u nekom časopisu i djeluješ glamurozno. Kad sam pisala prvu kolumnu, nitko me nije zvao na evente. Nitko me nije šminkao. Nitko me nije zvao da budem na televiziji, nitko me nije fotkao za naslovnice. Sad to imam i lijepo je, fora je, uzbudljivo je. Al znaš kaj je najljepše?

Najljepše je kad dođem doma i gledam serije u krevetu. U HA und mader fakin EM pidžami.

Ne znam jeste uhvatili ili niste, pa dopustite da vam objasnim zašto je haem boldan. Jednom davno, prošli tjedan, jedna Iva je pozvala na rođendan jednu Zaru. Mislim da imaju 8 godina, nisam sigurna. Uglavnom, Zarina mama je Ivi za roćkas kupila haem bon od 200 kuna i leksikon. Super poklon, kaj ne? Em si možeš odabrat nekaj za obuć, em imaš leksikon, a leksikon je hard core poklon uvijek bio i uvijek će bit. Da meni netko da takav bon i leksikon, ja bi bila sretna. I tu počinje priča koja je toliko degutantna da bi i Stephen King mogao reć: "Alo, ovo je malo scary." Tu u priču dolazi Ivina mama, kojoj ne znam ime, al ajmo zbog smjera u kojem priča ide reć da se Ivina mama zove Céljanka (ko onaj Selin brend koji srednjoškolke već godinama kupuju na placu i nose torbe s tim potpisom dok markiraju zemljopis). Céljanka, može? Može. Uglavnom, Céljanka je uzela poklonjeni bon od 200 kuna, dala ga natrag maloj Zari i VRATILA ga mami koja ga je kupila, s porukom - i ne preuveličavam niti jedan moment ove poruke - koja kaže:
"Draga mama OD Zare, hvala vam na poklon bonu ali zaista NEZNAM što tamo uzeti obzirom da tamo ne OBLAĆIM svoje klince."

Podcrtala sam pravopisne i gramatičke greške jer će se lijepo uklopit kasnije, kao što se blagi umak lijepo uklapa u kebab.

Zarina mama je pisamce zalijepila na Fejs, pa se Céljanka očitovala u Whatsapp poruci (ovo je najbolje):



Ovo nije Photoshop. Ovo nije zajebancija. Ovo se stvarno dogodilo, tu kod nas, u zemlji u kojoj je izdvojit 200 kuna (plus leksikon) za nečiji poklon većini roditelja poprilično zajeban izdatak. To znači da Zara možda neće imat nove tenisice ili hlače ovaj mjesec, a trebaju joj. Njena mama je kupila bon i leksikon i poslala svoju bebicu na roćkas, roćkas na kojem je bebica ponižena jer je u trenutku kad je Bog dijelio zdrav razum Céljanka očito stajala u redu za anal bleaching. Pokušavam ostat Bruce Banner u ovoj situaciji, ali Hulk će se aktivirat kad-tad pa idemo dalje, jer nažalost, ima još. Ima još i ogavno je, ogavno je ko da si u tripice stavio čokoladu i senf.



Obećala sam jednom lijepom dečku da neću psovat u kolumni ali e… ma ovo zapravo nije ni za psovanje. Ovo je za kupit Delorean, otić i prošlost i reć Céljankinom tati da bi bilo pametnije da se izdrka u zavjesu nego da donese na svijet ovaj abortus dobrog ukusa i zdravog razuma. Ti "NEULAZIŠ" u takve dućane jer si se školovala pa imaš novaca za bolje?!?! "NEULAZIM." Znaš kaj, Céljanko, i ovo ti govorim u svoje ime i u ime svih mama koje bi dale sve na svijetu da jednom mjesečno mogu odvest svoje dijete u shopping od 200 kuna, u bilo koji dućan - jedi govna. Bilo bi pristojnije i više damski da sam napisala da se sramiš, ali "srami se" nije ni početak onog što bi svaki normalni psihijatar propisao za tebe. Ti NEULAZIŠ u haem jer si se školovala?!? Ja sam se isto školovala, imam magisterij, imam 3 posla, bestseller knjigu i ostale vesele stvari koje zvuče fensi i znaš kaj? Nema mi draže nego kad odem u haundem i kupim si 6 pari gaća za 100 kuna. Pamučne su, crne su, peru se i poderat će se - te gaće sam kupovala i kad sam bila student bez novaca, kupovat ću ih i dalje, neovisno o tome koliko imam novaca jer, baš to, ŠKOLOVALA sam se i nisam luda da dajem 200 kuna za jedne obične gaće. Nisam Céljanka. Nisam jebeni, neotesani snob koji misli da vrijediš više ako je tvoj bijeli t-shirt skuplji od ostalih bijelih t-shirta.

NEZNAŠ što bi kupila u "tom dućanu" za 200 kuna?!? Ok, možda ti odjeća ne paše, nije bed, ajmo reć da o ukusima ne raspravljamo čisto zbog demokracije. Ali i dalje ima svega. Kupi rajf. Čarape. Gaće. Remen. Kupi jebene majice za jebeni tjelesni, znaš one obične, bijele majice u kojima obična djeca vježbaju? E, njih. Ja sam vježbala u jeftinoj, bijeloj majici i znaš kaj? Odrasla sam u sasvim ok čovjeka (koji malo više psuje danas oprostite :*). To što ti NEZNAŠ što bi kupila u "tom dućanu" za 200 kuna ne znači da si fensi i iznad situacije - pošalji bilo koju ženu u bilo koji dućan, pošalji ju u dućan s čavlima, snaći će se i kupit nešto - to što ti NEZNAŠ samo znači da si krajnje nekreativna i nevjerojatno glupa.

I cijela Hrvatska u ovom trenutku žali to tvoje dijete - ti imaš svetu dužnost to dijete pretvorit u normalnog čovjeka i znam da svatko ima svoje metode odgoja, ali "moja Iva je rekla da želi dvorac princeze Else" nije dobra metoda. Ja isto želim da me Matthew McConaughey premaže smjesom od čokolade i mijesi me dok mi govori "I'll bake you some pecan cinnabons sugar momma" al znaš kaj? NE MOŽEŠ uvijek dobit što želiš. Ono što pogotovo ne možeš je ponižavat ljude jer ti nisu kupili što si ti htio. Činjenica da odgajaš svoje dijete na način da smije vratit poklon jer to nije što je htjela je ne samo sramotno, to je slučaj za socijalnu službu. Odi joj ti kupit jebeni Elsa dvorac, šta je Zarina mama, tvoj sponzor? Tvoja Iva si je posložila tko će joj šta kupit tak da dobije sve kaj želi, are you fucking kidding me?! Drugi razred, i već si kćeri popločila put da postane odvratna, plitka kokoš koja se tuče u stampedu za Baljmen (pretpostavljam da u takvim situacijama i ti ulaziš u "taj dućan"). Nije dijete ništa krivo, ono se ponaša onako kako ga se uči, onako kako ga učiš ti koja si se "školovala."

Najgore od svega, draga Céljanko, mogla si ovo odigrat damski. Ja sam TOLIKO puta dobila poklon koji mi se ne sviđa i znaš kaj sam rekla? Rekla sam: "Hvala." Kažeš hvala, spremiš poklon koji ti se ne sviđa i to je to. Jer, kako su me učili u institucijama u kojima sam se ja školovala, poklonjenom konju se ne gleda u zube. Mogla si razmislit koliko će se poniženo osjećat mala Zara koja je u očima svoje prijateljice ispala nedovoljna. A nije Zara nedovoljna, nije ni njena mama - jedina nedovoljna osoba u ovoj priči si ti - Céljanka koja vlastite komplekse liječi na leđima male curice. Komplekse koje ćeš jednog dana liječit i na svojoj curici, curici koju mic po mic već pretvaraš u materijalisticu i sponzorušu. Znaš one cure koje se jebuckaju sa starijim stričekima jer imaju novaca da im kupe haljinice šarene i cipele skupe? E, to. Srami se, proljevu ovog društva. Karijesu ove zajednice. Umjesto da trošiš pare na skupe stvari, možda bi bilo pametno da kupiš jeftiniju majicu i ponekad potrošiš koju kunu u knjižari - kreni s rječnikom pa nastavi dalje. Nečovjeku jedan, crna rupo, kašo jada. Možeš ti na sebe bacat sve šanele ovog svijeta, ali na kraju dana, Céljanko draga, ne možeš prikrit zadah govnaste duše.

I sad imam potrebu reć nešto svojoj mami.

Draga mama, hvala što si me odgojila na način da mi je svejedno koliko koštaju stvari koje nosim i naučila me da je bitno ono što nosiš u sebi.

Hvala što si mi kupila sve što si mogla i hvala što mi nisi kupila sve što nisi mogla - tako sam naučila cijeniti stvari koje sam imala.

Hvala ti što si me za igru oblačila u stvari koje sam naslijedila od sestrične i hvala ti što si me naučila da nije važno kak ti izgledaju tenisice nego kakav si dan proveo u tim tenisicama. Danas imam sreću da sam ambasador iste marke tenisica koje sam u sedmom razredu tražila i znam da me to ne čini boljom od drugih. Ja sam još uvijek isti debos iz sedmog razreda, samo s boljim tenisicama.

Hvala ti što si me naučila da se za poklon uvijek lijepo zahvali, jer je osoba koja ti ga je donijela to napravila s najboljom namjerom i nema smisla da ju povrijediš.

Hvala što si mi dala sve što mi treba i što si me naučila da za sve ostalo moram raditi. Danas radim jako puno i znam da mi ne treba svaka pizdarija koja se sjaji u izlogu.

Hvala što si me naučila da ne gledam koji auto neki dečko vozi, nego da gledam tko je dečko za volanom.

Hvala što si mi kupovala "šugave" mobitele dok su se neki drugi preseravali sa svojim boljim modelima - tako sam naučila da nisi ništa više ili manje kul ako imaš dobar mobitel. Čini mi se da je jako puno mama to zaboravilo objasniti svojim klincima.

Hvala ti što si me odgojila da budem osoba koja će uvijek, ma koliko novaca imala, kupovati pamučne gaće u haemu. Jer su to gaće. Jer su udobne. I jer sam se školovala.

Draga Zarina mama - sad lijepo s tim bonom odite Zari kupit nešto lijepo i recite joj da ne bude tužna. Leksikon je super poklon. Bon od 200 kuna isto. Recite joj i da će u životu uvijek bit tih Céljanki koje će svoju superiornost pokušavat dokazat kroz odjeću - ja ih u svom poslu susrećem svaki dan i znate kaj? To su jadne, učmale duše kojima je odjeća jedini način da sebi opravdaju vlastitu, jadnu egzistenciju. "Ja sam nerealizirani propalitet ali torba mi je super." Fuj. Nemam ništa protiv dobro (ili skupo) obučenih ljudi - imam protiv kokoši koje misle da je to jedino važno i ponižavaju druge usput. Recite Zari i da će ona jednog dana bit šefica svim tim Céljankama koje kupuju skupe cipele na kredite.

A ti, Céljanko, abominacijo, katastrofo, užasu jedan - nisi uspio u životu kad imaš novaca za skupe stvari. Uspio si u životu kad si sretan i prizeman, pisalo na tvojoj pidžami šanel ili haundem. Nadam se da će ti činjenica da je tvoja glupost postala viralna bit škola. Za tebe je kasno, jer ne možeš izvadit selo iz Céljanke, ali mala Iva još ima šansu. Nemoj potencijalno dobro dijete utopit u bujici vlastitih kompleksa. Jebeš svu skupu odjeću ovog svijeta uz takvo jeftino ponašanje.

Pozdrav od Andree Andrassy, cure u haem pidžami.

 

Pssst! Ostale kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje!

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara