OVO je roman za dušu i prekasna priča za kraj godine.

 

Ingrid nas je oduševila svojim dvjema knjigama „Jebe li vas ego?“ i „Knjiga za divlju ženu“. Da je tako željela, lako je mogla nastaviti u istom tonu, ali hrabro je odlučila promijeniti formu te je napisala roman. Kada smo knjigu uzeli u ruke, osjećali smo oduševljenje, ali i strepnju. Hoće li moći ponoviti magiju prethodnih dviju knjiga? Odgovor je: da, apsolutno!

 

Ingrid ovdje piše kao „100 % Ingrid“, što znači da se, iako knjiga ima radnju, autorica ne udaljava od svoje suštine, već je proširuje i unosi dozu avanturizma – na svoj način. Ona piše za dušu, uglavnom onu žensku, i brojne čitateljice moći će se poistovjetiti s njezinim trima ženama koje su protagonistice ovog romana.

 

Dvije upoznajemo odmah, u prvih nekoliko poglavlja. Ana, šesnaestogodišnja djevojka iz doma za nezbrinutu djecu, dolazi živjeti u lijep i luksuzan dom nove obitelji. Elena, naša druga junakinja, u braku je s Ivanom i godinama su željeli dijete. No, sudbina nam dodjeljuje karte koje sama bira, a mi se moramo snalaziti s njima kako god znamo. U njihovu slučaju, brak je ostao bez djece te su se odlučili na posvojenje. 

 

Ana, čija je majka preminula kada je imala samo šest godina, čuva njezin lik u duši. U svojim razmišljanjima – knjiga je podijeljena na poglavlja ispričana u prvom licu – ona je se rado sjeća te je nosi u sebi kao anđela zaštitnika. Kad stigne u novu obitelj, odmah počinje iskriti između Elene i Ane. A nije ni čudno, tinejdžerica na pragu zrelosti teško će se prilagoditi novom domu. Posebno ako tamo ne cvjetaju ruže. Elenini osjećaji pokazuju napuknuća u braku te ona voli popiti vina kako bi zaboravila na stvarnost.

 

 

Osim majke, Ana se često prisjeća svoga Doma i odgajateljice Naide koju smatra drugom majkom. Naida se provlači njezinim mislima kao figura puna mudrosti, ali i bola. Tek u zadnjoj trećini knjige Naida stupa na scenu sa svojom pričom te u knjigu unosi još jedan delikatan život.

 

A delikatno je gotovo sve u ovom romanu. Likovi se miješaju u mislima onih drugih, događaji imaju značenja koja bi mnogima promakla kao prozaična, a život se prikazuje kao putovanje koje svaki čovjek neizbježno mora odraditi sam za sebe. Ono što smatramo življenjem često je samo čahura u kojoj smo zatočeni prije nego što se pretvorimo u prekasne leptire.

 

Leptiri su važan dio „radnje“. Pojavljuju se na mnogo mjesta kao simboli promjene i transformacije. Osim ovih triju žena upoznajemo i druge likove, a jedan od najvažnijih je „Život“. Prisutan je samo njegov glas koji se ubacuje u poglavlja, pričajući svoju verziju priče. Ono što se protagonistima čini samo protokom vremena sa situacijama koje nemaju veliko značenje, u njegovom narativu dobiva duboki smisao. „Život“ govori o tome kako svaki od likova mora proći određene faze da bi se pretvorio u ono što uistinu treba biti. Možda zvuči mistično, a to i jest, ali na najbolji mogući način.

 

Knjiga je poetična, puna misli koje ćete si željeti zabilježiti – u umu ili na papiru, a prozračnost teksta će vas zavesti svojom lakoćom te vas obaviti opojnom izmaglicom. Ovo je roman koji se čita kao pjesma, rijeka koja teče vlastitim tokom, ritam koji pulsira neočekivanim i nevidljivim udarcima. Preporučujemo vam da se prepustite Ingridinoj vještini slaganja slagalice koja svakom novom stranicom poprima sve čvršći oblik pretvarajući se na kraju u prekrasnog književnog leptira. Svakako jedan od posebnijih romana koje smo pročitali ove godine, i idealan dar samome sebi za njezin kraj. (Stilus, 129,00 kn)