Foto: Press foto, Ilustracija Index

UVJERAVALA se da je Lucijan i ne privlači baš toliko. Samo mora pričekati da ta blesava zaluđenost prođe.

Pred vratima je Robert otpuhivao dimove tek načete cigarete. Nije ga pozdravila. Prčkala je po torbi u potrazi za ključevima. "Otkud ti?" rekla je njegovom blago izbočenom trbuhu.

"Eto tako. Bilo mi dosadno."

Pratio ju je unutra i zalupio vratima.

Okrenula se prema njemu. "Zapravo bi te trebala poslat k vragu."

Pogledao ju je zbunjeno i otpuhnuo uvis.

"Našla sam pepeo na podu u dnevnoj sobi."

"Pa nije to takav strašan zločin. Možda mi je malo palo, a ne bi da imaš pepeljaru."

"Kao to nisi napravio namjerno?"

Otišao je na balkon dovršiti cigaretu.

Našao ju je kako zamišljeno sjedi za stolom u blagovaonici. "Pospremala si?" ogledavao se.

Frknula je.

"To je valjda dobar znak. Stvari se miču s mrtve točke."

"Joj daj šuti malo!"

"Šta se odmah pjeniš?"

Zagledala se u zid.

"Loš dan na poslu?" smekšao je ton.

"Moglo bi se reći."

Sjeo je na stolac blizu nje, dvoumeći se bi li je dotakao. "Šta je bilo?"

"Neće mi bit lakše ako se izjadam."

"Možda će ti bit lakše ako ti kažem da mi je jedan klijent rekao da sam debela svinja, kad sam mu odbio produžiti članstvo jer duguje za tri mjeseca?"

"Stvarno?"

"Nije, al da si vidla kak su ti se oči sad zacaklile."

"Odvratan si."

"Kak sam odvratan kad ti je sad malo bolje? Priznaj da ti je bolje."

Vidio je da joj se usne bore sa smiješkom. "Znaš, možda ima nečeg u tome."

"Čemu?"

"Da ti je klijent to zbilja rekao."

"Hoćeš reć da sam debela svinja?"

"Ne, samo, malo mi je čudno da ti kao vlasnik svih tih teretana i wellnessa ne držiš malo više do… zdravog života."

"To je samo posao. Misliš da se svi ti ljudi svega toga drže? Neki se muče i znoje samo da bi poslije jeli hamburgere. Ko ti s čokoladom. Al nikog ne osuđujem."

Suzila je oči. "Za razliku od mene, ha?… Nisi se javljao."

"O-ho-ho. Hoćeš reći da si me htjela čuti? Da ti je stalo?" primio ju je za ruku.

Istrgnula ju je.

Nagnuo se natrag na stolcu. "Mislio sam da ti treba mali odmor od mene. Da me se zaželiš."

Šutjela je, piljeći u crno bijeli stolnjak. Mislila je da želi biti sama, no bilo joj je drago što nije. Vidjela je kako se meškolji u stolcu, spušta ruke niz tijelo, pa navlači gustu kosu, pa gnječi rub stolnjaka.

"Dobro, odi zapali", reče, sažalivši se.

Odmahnuo je glavom.

"Makar, morao bi"

"Nemoj počinjat! Nisam se došao natezat. Htio sam vidjet šta ima kod tebe i tako. Evo, nećemo o poslu. Možeš sama birat temu. Ili recimo… možeš mi reći nešto o sebi, nešto što još nisi nikom, nešto strašno neugodno. Što neugodnije, to bolje. Evo, ja ću prvi. Da vidimo…" češkao se po glavi. "Prije par godina, bio sam na nekom javnom zahodu i pjevušio. Mislio sam da nema nikog kad ono čujem netko pušta vodu. Prestanem pjevat. Ulovi me panika, a pazi sad: ta budala nastavi pjevat di sam stao!"

Zamišljala je situaciju i prasnula u smijeh.

"Ono, zašto ne mogu bit sam na javnom WC-u? E, nisam izašao van deset minuta, samo da budem siguran da ne naletim na tipa."

"Evo, ovo će ti se svidjet. Kad sam bila mala, mislila sam da ljudi na televiziji nisu stvarni."

"Zezaš?"

"Živa istina."

"I ja!"

"Zbilja?"

"Ne, al to je tako slatko."

"Odvratan si", prekrižila je ruke.

"Okej, možda malo", smijuljio se.

"To si sve izmislio da me navučeš na tanak led."

"Nisam, zbilja mi se dogodilo. Iako, tvoja mi priča ne zvuči baš uvjerljivo. Kak si mogla mislit da ljudi nisu stvarni?"

"Šta ja znam? Klincima svašta pada na pamet."

"To je istina. Evo, vidiš da nije bilo tako strašno."

"Šta?"

"Ovo, povjeravanje."

"Ma bezveze."

"I? S kolko si frajera spavala?"

"Sad već malo pretjeruješ."

"Samo pitam", podigao je ruke u obranu.

"Kad smo već kod toga, oćeš se seksat?" nije zvučala zagrijano.

Oči su mu zasjajile. "Ne, nisam baš raspoložen."

"Kako hoćeš. Odoh se kupat."

"Ma šalim se. Možemo i u kadi."

"Ne znam baš", gledala ga je tupo.

"Ajde, malo za promjenu."

"Ajmo radije na kauč."

"Ajmo i jedno i drugo."

"Daj dosta više!"

"Ti si ta kojoj je dosadno."

Pljusne ga po bradi, ne mogavši dohvatiti obraz. Nije mogla vjerovati svojoj smjelosti. Bio je gromada. Nikad nikog nije udarila. Mislila je da će se osjećati bolje, da će joj laknuti, no obuzela ju je grižnja. Htjela se ispričati kad osjeti njegov težak dlan na licu. Glava joj je poletjela na stranu i obraz joj je bridio. Milovala je lice i zurila u Roberta zaprepašteno pa bijesno. On je izgledao napaljeno. Ustao je, dograbio je za ruke i povukao gore. Čvrsto joj je prikliještio struk golemim šapama i jezikom pokušavao prodrijeti u njena stisnuta usta.

"Nemoj! Stani!" povikala je.

Zbunio se, i dalje ju stišćući uz sebe. "Šta sad nećeš?"

"Pa malo mi je splasnula želja nakon udarca."

"Ti si mene prva pljusnula!" pustio ju je i odmaknuo se.

"Ti si duplo veći od mene! Ja tebi ne mogu ništa!"

Češkao se po glavi. "Oprosti, nisam… Nisam nasilnik. Nikad nisam udario ženu! Mislio sam da te to sve napaljuje."

"Nisam baš sad tolko sjebana", procijedila je kroz zube. "Nema veze. Idem se prat, a ti radi što hoćeš."

Zaključala se u kupaonici i stala pred ogledalo. Obraz joj je bio crvenkast. Pomilovala ga je. Bol je jenjavala.

Uznemire je trnci na usnama kao da je bocka prst. Mesnati jezik prodirao je u njena usta i gladno lamatao njenim. Ušao joj je duboko i agresivno u grlo. Uplašila se da će ju ugušiti. Srušila se na koljena i jecala od muke. Stavila je prste u usta kako bi se uvjerila da su prazna. Nije opipala nikakvo strano tijelo, svejedno se i dalje boreći s nevidljivim nasrtljivcem.

Čula je Roberta kako lupa po vratima i viče, ali ništa nije razabrala. Iz njenih je usta izašlo tek očajno mrmljanje.

Prisilila se ustati i, pridržavajući se za umivaonik, pogledati u ogledalo. Otvorila je širom usta. Njezin se jezik migoljio poput crva u svim smjerovima. Odvrne slavinu i nagne se nad umivaonik. Pokušala je isplaziti jezik, no to se pokazalo teško ostvarivim pothvatom. Skupila je dlanove i napunila ih hladnom vodom. Ubacivala ju je u usta, ali osjećaj jezika napasnika nije nestao. Zgrabi jezik prstima, što ga je primirilo, no i dalje je vibrirao.

Zaroni lice pod mlaz. Uljez naglo nestane iz njenih usta. Osjeti vlažan dodir na vratu. Pogladi se po tom mjestu. Fantomski je jezik požudno šarao po njenoj koži, a ona ga nije mogla spriječiti. Grčevito je trljala vrat dok ga nije počela grepsti. Strugala je noktima po blijedoj koži kao da osjeća svrbež. Kad je vidjela krvave tragove na vratu, stane, tek tada primijetivši da se uljez povukao.

Robert je urlao da ga pusti unutra.

Toplina joj preplavi prepone. Obujmila je trbuh i naslonila leđa na hladne pločice. Izvijala je zdjelicu. Unatoč ugodi, htjela je da prestane. Ili prijeđe na nekog drugog. Ili je ubije.

Jezik se vratio, ovaj put na pravo, vlažno mjesto. Osjetila je kako ulazi u nju pa je malo škaklja pa opet ulazi.

Još u odjeći, ušla je u kadu i pustila vodu. Drhtala je i pila. Užitak se miješao sa sramom i strahom. Namjestila je hladnu vodu, osjećajući svaku kaplju poput bodeža, i u tome gotovo uživala. Usmjerila je mlaz među noge. To je otupilo ugodu.

Kad je konačno izišla iz kupaonice, našla je Roberta kako mijenja programe na televiziji. Stajala je na vratima, glave omotane ružičastim, a tijela ogrnuta zelenim ručnikom. Čekala je da je pogleda.

Ugasio je televizor tek kad je izvrtio sve programe. Čekao je da ona nešto kaže, ne gledajući je. Osjećao je slab miris losiona za tijelo. Čokolada.

Polako mu je prišla i sjela pored njega.

"Hoćeš mi reći što je ono bilo?" reče tiho, žmireći.

Dugo je šutjela. "Ne znam."

"Kako ne znaš?"

"Tako, lijepo. Ne znam."

"Zvučalo je kao da te nešto boli. Ako hoćeš, odvest ću te doktoru."

"Ne trebaš ništa. Nije ništa boljelo."

"Ali…"

"Ne želim o tome. Samo mi treba odmor. Imala sam zbilja, zbilja loš dan."

Robert otvori oči.

Ručnik oko tijela olabavio se i počeo kliziti, polako otkrivajući njezin blijedi dekolte. Ponovno ga učvrsti.

Ovlaš dotakne njezino golo rame. Pogleda ga bespomoćno.

"Želiš da odem?"

"Ne znam. Kako hoćeš…" ustane i krene prema spavaćoj sobi. Dok je polako hodala, sklizne joj ručnik, otkrivši jedro tijelo. Ostavila ga je na podu, zbacivši i onaj s glave.

Robert ustane i pokupi ručnike. Zastane pred vratima spavaće sobe. Pokuca.

Ništa.

Uđe.

Ležala je potrbuške, gola, lica utopljenog u jastuk. Sjeo je pored nje i položio dlan na njen potiljak. Kosa joj je bila vlažna. Polako ju je pokrio.

Nije se micala.

"Gle, mogu ostat, nije problem… dok ti ne bude bolje."

Podigne glavu, ne gledajući ga. "Radi što hoćeš. Samo znam da mi nije ni do čeg pa ako ti ne smeta, ostani, svejedno…"

"Svejedno", ponovi poput jeke. "Jel tebi uvijek svejedno?"

"Ne. Samo onda kad mi je svejedno", odbrusi.

Promatrao ju je, tražeći trzaj nečega što nije ravnodušnost.

"Šta?"

"Ništa. Samo sam, ne znam… Htio sam naći nešto na tvom licu, neki trag, bilo što opipljivo. Ali ti si tako hladna."

Štrecnula se. "Jedino je koža opipljiva", reče.

"Pretvaraš se da si jaka i nedodirljiva. I to je u redu. Ali ne za mene."

"Znači, to je to?" pitala je promuklo, piljeći u jastuk.

"Izgleda", gledao ju je ogorčeno.

Ustao je, zureći u nju još neko vrijeme. Onda se okrenuo i tiho zatvorio vrata za sobom.

Tišina.

Tišina.

Tišina.

Ostatak ove uzbudljive erotske priče pročitajte u romanu "Napaljena" kojeg možete nabaviti u svim boljim knjižarama.