Slatke čarolije Pariza: Laduree macarons, pogled s Eiffela i šoping u galeriji Lafayette
Foto: Privatne fotografije, Giphy, Ilustracija Index
TEŠKO da danas barem jednom u životu nisi čula ime "Laduree".
Danas je ovo ime poznato diljem svijeta, a posebnu reklamu, Laduree slastičarna dobila je u 4. sezoni nekad popularne serije "Gossip Girl", pod nazivom "Juliet Doesn't Live Here Anymore", kada glavna glumica, Leighton Meester, odnosno Blair Waldorf, leži u pjenušavoj kupki i jede spomenute macaronse, iz prekrasne ljubičasto-zelene kutijice.
Iako se Laduree slastice danas mogu kušati diljem svijeta, moja malenkost imala ih je priliku probati u Parizu, na Elizejskim poljanama, točnije slavnom Champs Elyseesu, gdje se slastičarnica smjestila među brojnim luksuznim trgovinama, hotelima, kavanama i restoranima, na 1,9 kilometara dugačkom i 70 metara širokoj aveniji.
Ako stojite pored velebnog Slavoluka pobjede (Arc de Triomphe), ostavite ga sebi iza leđa te krenite po aveniji. Laduree ćete naći nakon par minutica, s vaše desne strane, na uglu, a njegov šareni izgled jednostavno nećete moći ne primijetiti. No, prije nego krenete, bacite kratki pogled na promet oko Slavoluka. Vrlo brzo ćete primijetiti kako prednost imaju automobili, koji dolaze iz sporednih ulica, a ne oni koji su već u kružnom toku. Moj savjet: udobno se smjestite na suvozačevo mjesto i prekrijte oči rukama, sve dok ne uđete u neku od okolnih ulica.
Laduree je izvorno osnovana kao mala pekara na adresi 16 Rue Royale, davne 1862. godine, a osnovao ju je mlinar s jugozapada Francuske, po imenu Louis Ernest Laduree. 1871. godine, dućan je u potpunosti izgorio, što je Louisa potaknulo na otvaranje još veće trgovine na istom mjestu. No, trgovina je tek 1930. godine započela s prodajom slavnih macaronsa, po kojima je danas i uglavnom poznata.
Postoji nekoliko različitih priča o tome tko je zaslužan za stvaranje tih neodoljivih, okruglih slastica, no prema njihovoj web stranici, radi se o Luisovom unuku Pierreu Desfontainesu. Iako su kolačići od bjelanjaka postojali i puno ranije, smatra se kako je upravo Pierre zaslužan za njihov izgled, a ostalo je kako kažu povijest. Macaronsi su u Francuskoj svakako najpoželjniji kolačići, posebno u Parizu.
Vrlo brzo nakon "rođenja" makarona, Pierre je, postupajući po ideji Louisove žene i svoje bake Jeanne Souchard, odlučio otvoriti "čaj salon", u kojem će biti dobrodošle i žene. Naime, u to vrijeme, pripadnicama ljepšeg spola nije bilo dozvoljeno ulaziti u mnogobrojne pariške kafiće. Kao što je bilo za pretpostaviti, Laduree čajanke ubrzo su postale veliki hit.
1993. godine, otac i sin Francis i David Holder, kupili su Laduree, s nadom da ju pretvore u globalni hit, a ne samo pariški. A to su i uspjeli. Na Champs-Elyseesu otvorena je druga trgovina, a do 1997. godine otvoreno je još 13 takvih dućana u Francuskoj. Danas se Laduree nalazi u 20 različitih zemalja svijeta.
Sve macaronse, ne baš ljubazno osoblje, u rukavicama će vam složiti u šarene kutijice, a ako ih odlučite uzeti samo nekoliko, i ne potrošiti pravo malo bogatstvo, jer Pariz definitivno nije jeftin grad, dobit ćete ih u maloj vrećici, kao što je prikazano na slici. Najskuplja kutijica u dućanu, koju sam primijetila, bila je 80-ak eura pa vi zbrajajte. Što se tiče pojedinačne cijene, mali makaroni su oko 2 eura, a oni veći 5,60 eura.
U sklopu dućana se nalazi i mali bar, koji izgleda kao onaj iz bajke, kao i cijeli dućan uostalom, no nažalost nisam imala vremena zadržati se u njemu, a i na slikanje nisu predobro reagirali, no uspjela sam "opaliti" barem jednu fotkicu.
A kada si već u Parizu, vjerujemo kako već znaš napamet znamenitosti i mjesta, koje jednostavno moraš posjetiti: Trocadero i Eiffelov toranj, na čiji se vrh možeš popeti za 20 eura, i s kojeg se pruža savršen pogled, koji će ti najbolje dočarati koliko je Pariz zapravo velik, najljepši pariški i jedan od najljepših mostova na svijetu, Pont Alexandre III., koji je posebno drag budućim mladencima za vjenčane fotografije, slavna katedrala Notre-Dame, koja je postala još popularnija nakon objave romana "Zvonar crkve Notre Dame", Victora Hugoa, ispred koje se nalazi "Point Zero", polazna točka po kojoj se na francuskim autocestama mjere sve udaljenosti od Pariza.
Obavezno se prošećite uz rijeku Seineu, koja je popularna i među Paražinama, a mnoge ćete naći kako nakon napornog dana, upravo tamo traže mjesto za odmor i utjehu, ako je to potrebno. Tu su i Louvre, gradski vrt Jardin des Tuileries, kojeg već znaš sa slika zelenih klupica i fontana, gdje građani Pariza također vole doći pročitati dobru knjigu ili vježbati, no i manje razvikani Parc Monceau, koji je udaljen desetak minuta pješke od Slavoluka pobjede, i koji je jednako prekrasan, a tome u prilog idu i ove fotografije.
Naravno, nešto dalje od centra su Moulin Rouge, čarobna galerija Lafayette, odnosna pariška modna kuća, u kojoj ćeš zasigurno potrošiti zadnje eure, ako ne na robu ili kozmetiku, onda definitivno na parking (pola sata je oko 6 eura) i Montmartre, najviši dio Pariza, koji je zapravo odraz starog Pariza, s krivudavim ulicama i starim kućama, i s kojeg puca pogled na ostale dijelove grada. Jedna zanimljivost, vezana uz parkiranje, jest ta da automati ne primaju kovanice, već isključivo kartice pa vodite računa i o tome.
Sve u svemu, Pariz odiše romantikom, koju često gledamo na filmovima i u popularnim serijama, ljudi su užurbani, posebno žene, koje uz sva čuda tehnologije i pomalo namrgođena lica, bezglavo jure po uličicama i avenijama. Uz nekoliko iznimaka, primijetila sam kako se Hrvatice puno više sređuju za šetnju gradom, nego Parižanke, unatoč uvriježenom mišljenju kako sve izgledaju, kao da su u pravo sišle s naslovnice nekog časopisa. No, poželjni modni komadi zato vire iz izloga svakog dućana.
Do sljedećeg puta!
Facebook
Google
