PRI KREIRANJU rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani. Svaki sadržaj ili proizvod koji je sponzoriran će biti i posebno označen kao takav.

Glasine koje su se tijekom ljeta pojavile na društvenim mrežama pokazale su se točnima: cijene pojedinih Guccijevih proizvoda doista padaju. Priča se prije nekoliko tjedana pojavila na X-u, a zatim su je preuzeli i neki kreatori na TikToku, no isprva nije bilo jasno ima li u njoj istine.

Nekoliko tjedana poslije stigla je potvrda. Najviše se govori o torbi Mercato Tote. Velika verzija od prepoznatljivog GG platna još je prije nekoliko mjeseci na Guccijevu webshopu bila navedena po cijeni od 2900 eura, dok sada stoji 2300 eura. Riječ je o padu cijene od oko 21 posto, odnosno 600 eura.

Da nije riječ o izoliranom slučaju, pokazuje i Vogue Business. Analitičari Bernsteina još su u svibnju zabilježili da je cijena srednje kožne Mercato Tote torbe iz kolekcije proljeće/ljeto 2026. pala za procijenjenih 20 do 25 posto.

No Mercato nije jedini primjer. Prema podacima koje prenosi nssmag.com, Googleovi prikazi proizvoda u rezultatima pretraživanja pokazuju da je nekoliko modela tenisica na službenom Guccijevu webshopu pojeftinilo s 800 eura na između 560 i 595 eura.

Polo majica snižena je sa 650 na 455 eura, a majica kratkih rukava s 550 na 385 eura. Srednja verzija nove torbe Jackie Slim na Guccijevoj stranici sada stoji manje od 2000 eura, dok se za pojedine ženske haljine i sakoe vidi da su pojeftinili za oko 900 eura.

Sniženja se uglavnom odnose na takozvane "carry-over" modele, odnosno komercijalniji i trajniji dio ponude koji ostaje u prodaji iz sezone u sezonu. No ovako raširene korekcije cijena nameću pitanje: vraća li se luksuzni sektor napokon zdravom razumu?

Luca De Meo i racionalizacija luksuza

Izvršni direktor Luca De Meo, koji je u Kering, grupaciju u čijem je vlasništvu Gucci, doveden kako bi poslovanje učinio učinkovitijim, prošlog je srpnja u razgovoru s analitičarima priznao da su s cijenama otišli predaleko.

"Nove kolekcije lansirane su po konkurentnim cijenama", rekao je De Meo, a njegovu izjavu prenio je stručni portal Riparte l'Italia. "Imam dojam da smo u nekim kategorijama otišli predaleko i preagresivno testirali elastičnost potražnje. U nekim su slučajevima te korekcije imale vrlo značajan utjecaj na prodajne količine."

Drugim riječima, Kering je podizao cijene kako bi provjerio koliko su kupci spremni platiti, no u nekim je kategorijama zbog toga pala prodaja.

Na istoj je konferenciji De Meo rekao i da "povećanja cijena koja su bila moguća prije nekoliko godina danas više nisu izvediva". "Potpuno smo svjesni da nam tržište neće dopustiti da svoju neučinkovitost prebacujemo na kupce. Moramo ponuditi vrlo konkurentne proizvode, vrhunske kvalitete, kreativne i po pravoj cijeni", poručio je.

Još u travnju predstavio je plan prema kojem bi se prosječna cijena proizvoda trebala zadržavati između 2000 i 3000 eura, dok bi cijene "carry-over" artikala, odnosno modela koji ostaju u ponudi iz sezone u sezonu, trebale biti niže za oko 20 posto.

De Meo je govorio i o smanjenju neprodane robe i zaliha. Njihova je vrijednost ove godine već smanjena za milijardu eura, a Kering ih namjerava dodatno smanjivati. "Gucci mijenja svoj model nabave i uvodi brže cikluse nadopunjavanja zaliha", rekao je De Meo. Cilj je, dakle, brže prilagođavati količinu robe stvarnoj potražnji i tako smanjiti višak proizvoda koji ostaju neprodani.

U tom je kontekstu zanimljiv i nedavni intervju Marte Ortege iz Zare za Vogue. Ortega je rekla da je njihov model "u potpunosti vođen potražnjom", odnosno da se količine proizvoda prilagođavaju onome što kupci zaista traže. Istaknula je i da manje od jedan posto Zarinih proizvoda ostane neprodano.

Nazire li se novi model poslovanja?

De Meo se u brojnim izjavama, još od vremena kada je radio u automobilskoj industriji, stalno vraća istoj ideji: proizvoditi onoliko koliko kupci doista žele kupiti, umjesto stvarati velike količine robe koje bi mogle ostati neprodane.

Tu se njegovi stavovi dosta podudaraju s onima Marte Ortege. Ona je za Vogue Zarin model opisala kao "najodrživiji koji imamo" jer Zara brzo prilagođava proizvodnju onome što se prodaje. Na taj način smanjuje količinu neprodane robe i troškove koji nastaju zbog viška proizvoda, što je problem s kojim se luksuzni sektor i dalje često suočava.

Jedanaest mjeseci nakon De Meova dolaska u Kering grupacija se još nije potpuno oporavila, ali njezine dionice ostvaruju bolje rezultate od većine drugih kompanija u luksuznom sektoru. To pokazuje da ulagači zasad imaju povjerenja u novu strategiju.

Sličnim putem krenuo je i Burberry nakon problema s previsokim cijenama u razdoblju Riccarda Tiscija i Daniela Leeja, dok Coach i Ralph Lauren također bilježe snažan rast.

Analitičar Robert Burke za Vogue je rekao da čak i veliki brendovi poput Louis Vuittona počinju nuditi nove proizvode po nešto nižim cijenama, a da pritom ne snižavaju svoje najpoznatije torbe. Tako u ponudu uvode i proizvode dostupne kupcima koji ne žele ili ne mogu izdvojiti nekoliko tisuća eura.

Oblikuje li se tako novi model poslovanja? Čini se da je luksuzna industrija shvatila da brend može postaviti cijene koliko god visoko želi, ali da kupci na kraju odlučuju gdje je granica.

A u trenutačno nesigurnom svijetu i na već vrlo zasićenom tržištu čini se da sve manje kupaca želi pratiti stalni rast cijena. Dio njih zato se okreće pristupačnijim brendovima, dok sve skuplji luksuzni proizvodi, često prepoznatljivi ponajprije po velikim logotipima, više ne izazivaju isti interes.

Možda se zato oporavak luksuznog sektora neće svesti samo na bolju prodaju. Mogao bi značiti i povratak realnijim cijenama.