Isplati li se uopće kupovati skuplju odjeću?
PRI KREIRANJU rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani. Svaki sadržaj ili proizvod koji je sponzoriran će biti i posebno označen kao takav.
AKO pratite modu na internetu, naročito mušku, vjerojatno ste se susreli s konceptom cijene po nošenju. Ideja se provlači kroz forume o dugovječnim proizvodima, teme o "kapsulnim" garderobama i komentare ispod fotografija svakog kvalitetnog kaputa ili dobrih čizama.
Argument je gotovo uvijek isti: da, početni trošak je visok, ali kad se podijeli s brojem nošenja i godinama korištenja, zapravo štedite novac u usporedbi s kupnjom jeftinijih stvari koje se češće mijenjaju. Košulja od 40 eura odjevena dvaput košta vas 20 eura po nošenju, dok jakna od 400 eura nošena 400 puta košta jedan euro. piše Primer Magazine.
To je omiljeni mentalni trik svakoga tko se pokušava uvjeriti u kupnju odjevnog predmeta koji košta više nego prethodna tri zajedno. Ponekad je to istina. Ponekad su čizme od 400 eura doista isplativije od pet pari onih za jednokratnu upotrebu. No, ponekad je ta matematika samo izgovor. To su one male mentalne akrobacije koje svi izvodimo kako bi nam se kupnja učinila kao dobra prilika.
Kad je matematika korisna?
Ovakve računice mogu biti pametne kad su u pitanju komadi koje znamo da ćemo nositi često i koje trebaju trajati godinama, poput traperica, kaputa ili čizama. Istaknuta cijena kaže da je jeftin par povoljniji. Cijena po nošenju otkriva da to nije istina, i to značajno. Svatko tko je kupio tri para jeftinih cipela u vremenu u kojem bi iznosio jedan kvalitetan par, to već intuitivno osjeća.
Ova metoda također razotkriva koliko vas zapravo košta brza moda, koja se u trenutku kupnje čini jeftinom. Majica od 20 eura koja se izobliči nakon šest pranja skuplja je po nošenju od one za 90 eura koju nosite 12 puta godišnje tijekom dvije godine.
Ovaj izračun je također koristan jer otkriva da je najskuplja odjeća ona koju rijetko ili nikako ne nosite. Većina ljudi ima barem jedan ili dva takva komada koji nas tužno gledaju s vješalice čekajući svoj trenutak.
To može pomoći prilikom novih kupnji. Kada do kraja iznosite košulju ili debeli kardigan koji je postao dio vašeg identiteta, ne nagađate koliko ćete često koristiti idući takav komad. Imate dokaz na dnu košare za rublje. Tada znate da je u redu više potrošiti.
Kad vas matematika može zavarati?
Problem s cijenom po nošenju je taj što gotovo nitko ne otvara kalkulator prije nego što odluči nešto kupiti. Otvaraju ga nakon što su već odlučili, a onda prilagođavaju broj nošenja kako bi iznos izgledao razumno. Odluka je pala, samo je pokušavate uljepšati.
Ne znate zapravo koliko ćete puta nešto odjenuti. U trgovini ste optimistični, a šest mjeseci kasnije realni. Mnogi su kupili nešto uvjereni da će to zaista često nositi, no na kraju su taj komad nosili tek par puta jer im kroj ili stil ipak nije odgovarao.
Postoji i suptilnija zamka. Matematika podrazumijeva da će vaš osobni stil za tri godine biti isti kao u trenutku kupnje. Jakna od 500 eura čija se cijena dijeli na 200 nošenja tijekom desetljeća temelji se na pretpostavci da je verzija vas koja danas želi takvu jaknu ista ona koja će je željeti i za tri godine. No to nije uvijek tako. Ako pratite trendove, vaš će se stil vjerojatno promijeniti.
Formula također zanemaruje gotovinu. Kaput od 1200 eura koji košta 2 eura po nošenju i dalje je 1200 eura koje više nemate. Ovakav način razmišljanja može učiniti da se stvarni novac čini apstraktnim, a apstraktan novac je onaj zbog kojeg ljudi upadaju u probleme. To nas dovodi do dubljeg pitanja na koje kalkulator ne može odgovoriti: čemu zapravo služi taj komad odjeće?
Baza, prigoda ili čisti užitak?
Većina tekstova o cijeni po nošenju tretira svaki odjevni predmet kao alat koji gubi vrijednost tijekom svog vijeka. To funkcionira za čizme, ali manje za sat koji ćete ostaviti djetetu ili za jaknu kupljenu na putovanju koja još uvijek miriše na to mjesto kad je odjenete.
Kalkulator tretira svako nošenje kao istu, zamjenjivu jedinicu, ali to nije tako. Nošenje smokinga na vlastitom vjenčanju nije isto što i opravdavanje kupnje skupe majice za po kući. Neka odjeća treba imati visoku cijenu po nošenju jer obavlja posao koji ništa drugo ne može, i to u trenutku koji je jedini bitan.
Baza garderobe je pravo mjesto za primjenu ove matematike. Tu spadaju čizme, traperice, kaput, sat i vaša svakodnevna odjeća. Ti osnovni komadi imaju zadatak, nose se gotovo svaki dan i treba ih procijeniti prema tome koliko jeftino obavljaju taj posao kroz dugo razdoblje. Za neke stvari, poput prave kožne jakne, vrijedi da postaju bolje što ih više nosite. Nju se isplati platiti više.
Odjeća za prigode je nešto drugo. To je tamno odijelo koje nosite tri puta godišnje ili teški kaput koji vam treba samo kad doista zahladi. Ovi komadi trebaju biti skupi po nošenju jer rade nešto specifično i ništa drugo iz ormara ih ne može zamijeniti.
Konačno, tu je kategorija užitka koju kalkulator ne vidi. To je onaj poseban komad koji ste pronašli i niste mogli ostaviti, neobična jakna koju odjenete jednom godišnje ili sat koji ste kupili jer ste sretni svaki put kad pogledate na zapešće. Pravi kriterij za te stvari nije broj nošenja. Ako pokušate užitak opravdati kroz tablicu, nikada nećete kupiti stvari zbog kojih se osjećate kao "vi".