ANALIZA MARIJA STANIĆA

15 godina sljepila! Tražimo lijevog, a fali nam desni bek. To je debakl Hrvatske

15 godina sljepila! Tražimo lijevog, a fali nam desni bek. To je debakl Hrvatske
Foto: EPA-EFE / Getty Images

PASIVNOST i neučinkovitost hrvatskih bekova u Budimpešti, uz sve već detektirane razloge 2:1 poraza od Mađarske u startu kvalifikacija za Europsko prvenstvo, glavna su tema našeg razgovora s legendarnim Vatrenim Marijom Stanićem.

Direktan, temeljit i oštar, kao i uvijek, odmah je udario u srž problema.

"Ako se ne varam, zadnjih 15-ak godina slušamo jednu te istu priču, kako zapravo imamo problem na lijevoj strani. To je 15 godina sljepila, 15 godina pričamo o lijevoj strani gdje imamo pet, šest igrača, a nitko tog Juranovića, Karačića, Bartoleca ili nekog četvrtog nije pomalo uvodio na desnu stranu. I onda desnog beka trebamo izvući iz HNL-a ili Danske pa ako ne odigra dobro, reći da nije pravi", počinje razgovor za Index jedan od omiljenih Ćirinih reprezentativaca.

"Ozlijedi se Vrsaljko i odjednom blekaut. Pa tko je kriv?"

Marin Leovac i Tin Jedvaj protiv Mađara su igrali alibi-igru. Doprinos prema naprijed nije postojao, samim time izostala je podrška ofenzivcima ispred njih, a i veznjaci Rakitić, Brozović i Modrić ostali bi bez solucija u posjedu budući da su oba beka ostajala u hrvatskoj polovici.

Stanića smo, kao nogometnog univerzalca dokazanog na terenima Serie A i Premiershipa, molili da nam analizira problematiku bekova - je li upitna kvaliteta igrača ili je riječ o striktnim uputama izbornika Dalića.

"Spominje se tu nekakav nedostatak kvalitete, pod navodnicima, iako mi na lijevoj strani imamo mogućnosti izbora. Strinić, Pivarić, Barišić, Leovac, Milić... Ponovit ću, tijekom 15 godina imali smo popriličnu paletu i ponudu na lijevoj strani, ovisno o tome tko je bio izbornik i kakve je profile igrača zahtijevao. Onda nam se dogodilo da imamo Darija Srnu koji je legenda reprezentacije, koji je dao sebe reprezentaciji i koji je dugi niz godina pokrivao tu poziciju. Imali smo kao njegovu zamjenu Šimu Vrsaljka koji je bio u Dinamu i malo se mučio, iako smo znali da je potencijal. I onda nam se Vrsaljko povrijedi i nastane blekaut", rezimira Mario pa ističe što mu nije jasno.

"15 godina govorimo o lijevoj strani, a nitko ne primjećuje da je problem desno. Odjednom, gle čuda, mi nemamo desnog beka. I ovo objašnjava sve o hrvatskom sustavu, iako smo i pored takvog odnosa drugi na svijetu, zahvaljujući improvizaciji koja je 80 posto modernog nogometa. Moramo naučiti razlikovati reprezentativni od klupskog nogometa. U reprezentaciji ima strahovito puno improvizacije, nemate vremena za uigravanje. To su dvije vrste nogometa."

"Debakl sustava, plana, vodstva i stožera"

Rak-rana reprezentacije i hrvatskog nogometa otkrila je svu manjkavost domaćeg sustava, smatra Mario. No problema s bekovima imaju i mnoge druge reprezentacije.

"Bekovi su problem nogometa u cijelom svijetu. Nema bekova, ali zašto ih nema? Prvi se to trebaju zapitati ljudi u HNS-u, moramo se brinuti za sebe. Koliko god da smo improvizacijska mega sila, trebamo se zapitati. Odjednom se probudimo i shvatimo da nemamo desnog beka. To je onda debakl sustava, plana, vodstva i stožera. Nitko nije upozoravao da nemamo desnog beka. Imamo nesreću jer nam je ozlijeđena paleta lijevih bekova, ali naš osnovni problem je desni bočni. Ma meni je muka od svega, ponavljam se već. Petnaest godina pričamo o lijevom beku, a nemamo desnog", smatra bivši as Parme i Chelseaja pa dodaje:

"Teško je naći novog Jarnija, Danija Alvesa ili Lahma. Za mene je Phillip Lahm najbolji bek koji je igrao zadnjih 50 godina. Trebao je dobiti Zlatnu loptu po tom pitanju. Njegov način i stil igre je za udžbenike. Ne možete stvoriti Lahma, donekle možete korigirati nekog našeg Lahma. Ne možete igrača koji ima 24 godine staviti na poziciju koju dotad nije igrao i očekivati da bude sjajan. Tom igraču treba samopouzdanje i povjerenje trenera, kao i ritam na toj poziciji."

"Kako očekivati od igrača koji debitiraju za reprezentaciju da budu briljantni?"

Zaključak je da hrvatski bekovi danas nemaju dovoljno samopouzdanja, a razloge Staniću nije teško detektirati.

"Igrači nisu u ritmu, ne osjećaju se sigurno. To je kronični problem. Mi gledamo jednu situaciju, a ne gledamo uzrok. Možda je korijen u razvoju igrača jer su mu govorili da ne riskira, pa kad se dogodi situacija da može ugroziti protivnički prostor i ubaciti se naprijed, ne bude ništa. Tako se stvara alibi-igra. U Budimpešti je utakmica tako prošla pored igrača. Kako očekivati od igrača koji debitiraju ili igraju drugu utakmicu za reprezentaciju da budu briljantni? Igrao sam i beka, i veznog, i napadača. Mene su pripremali na to u okviru sustava. Ako imaš fizičke predispozicije, moraju te prilagoditi u mlađim selekcijama", analizira Mario i postavlja zanimljivo pitanje:

"Što uopće znači biti bek? Mario Mandžukić nije bek, ali ovisno o situaciji na terenu, postavlja se kao korektor, bek ili vezni igrač. Recimo, Brekalo je bio opušteniji poslije prvog poluvremena protiv Azerbajdžana jer je razbio led. To mu je bilo nešto novo. I ja sam protiv Turaka bio rezerviran, a protiv Danaca proigrao. Samopouzdanje se stječe igrajući. U teoriji, svi smo mi treneri i šampioni, pa i ja vidim s tribina što treba odigrati, ali drugačije je to na terenu."

"Na Euro idemo sigurno, ali HNS ima jedan ozbiljan problem"

Stanić smatra da će Hrvatska u svakom scenariju otići na Euro sljedećeg ljeta, međutim, i tamo bi reprezentaciju mogli dočekati problemi jer se nije na vrijeme radilo na njihovoj sanaciji.

"Nije problem poraz od Mađarske, mi svakako idemo na Euro. Porazi se događaju. Problem je sustav, problem je što nemamo zamjenu na desnoj poziciji, a šest mjeseci znamo da je Vrsaljko u problemu. To je ozbiljan problem HNS-a i reprezentacije jer Euro je za godinu dana i ove utakmice su pripreme za turnir. Mi tamo odlazimo jer smo prekvalitetni pa sve i da izgubimo još iduće dvije utakmice, nebitno je."

Hrvatska klasično dizelaški igra kvalifikacije. Kad je najbitnije, prava je, a sve između toga zna izgledati tromo i kilavo, baš kako je izgledalo protiv Azerbajdžana i Mađarske.

"Naš problem je mentalitet. Tijekom kvalifikacija nikad nismo lako rješavali utakmice, naš je mentalitet turnirski. O tome nitko ne govori. Mi ćemo zbiti redove za tri utakmice u grupi. Ako su Nizozemska i Italija upale u probleme, što će se tek dogoditi nama?  Nogomet je nepredvidiva igra, uvijek sam slušao trenere do jedne granice. Na terenu sam uvijek sam odlučivao. Treneri u Italiji govorili su mi da držim poziciju i ostajem u formaciji. Ali kad bih osjetio prostor, šprintao sam kao lud. Tako se širi protivnička obrana i stvaraš mogućnost za dodavanje."

"Prekidi su najveća prevara. Pa nas je 2002. masakrirao Meksiko od metar i žilet"

U svakoj utakmici, protiv bilo kojeg protivnika, postoji realna opcija da će Hrvatska primiti barem jedan gol iz prekida. Točnije, šanse za to su 54 posto. 

Od prve utakmice Svjetskog prvenstva do sinoćnjeg poraza protiv Mađarske Hrvatska je primila 24 gola od čega 13, odnosno više od pola, iz prekida. Tri od 13 pali su iz penala, a ostali iz slobodnih udaraca ili ubacivanja iz slobodnih udaraca, auta i kornera. 

"Prekidi su najveća prevara. Tko je uopće rekao i dokazao da smo mi tu jaki? Otkud to da smo jaki u prekidima? Pa nas je Meksiko 2002. u Japanu masakrirao, a oni su metar i žilet. Ne treba čovjek imati dva metra da bi bio jak u prekidima. Niko Kovač se nazabijao u prekidima, a on nije dvometraš. U prekidima treba biti fokusiran na zoni ili na igraču, a to ovisi o treneru, na što se odluči. Azere smo ubili iz prekida jer oni nisu adekvatno pokrivali igrača i zonu."

"Zanemarite rezultat, koga briga ako će Hajduk i Dinamo biti juniorski prvaci?"

Svi problemi, uvjeren je Stanić, proizlaze iz loše pripreme mladih nogometaša. Krucijalne stvari se zanemaruju.

"Trenutno vlada manija za mladim igračima i odmah ih guraju unutra. Djecu treba razvijati, djeca trebaju ostati djeca i igrati se. Oni će tako kroz godine sami doći u određenu fazu i sudariti se sa zahtjevom rezultata. Što meni znači kad mi trener kaže da moram pobijediti? Pa znam to i sam. U razvojnom procesu je to pogubno jer predsjednici klubova smjenjuju trenere juniora i mlađih uzrasta ako nemaju rezultate. Bio sam u Salzburgu nekoliko dana u školi nogometa, juniorima je rezultat sedma stvar na popisu prioriteta", kaže Stanić i ističe: 

"Korijen je u elementarnim stvarima, kad fizički razvijaš dijete, razgovaraj s njim i pripremaj ga. Zanemari rezultat, Hajduk mora odgajati djecu koja će igrati na Poljudu, Dinamo mora odgajati djecu koja će biti spremna istrpjeti 30 tisuća navijača kao protiv Benfice. Koga briga hoće li ta djeca biti prvaci u juniorima?"

"Svaka utakmica u grupi će nam biti kao protiv Azerbajdžana"

Za kvalifikacije, kako je i rekao, ne brine. Hrvatska ide dalje, a preostalih šest utakmica izbornik Zlatko Dalić treba koristiti kao poligon za Europsko prvenstvo.

Dodaje kako su Josip Brekalo, Bruno Petković i Borna Barišić dobici u reprezentaciji, no da bi ih se potpuno ocijenilo, potrebno je odraditi s njima još nekoliko utakmica različitih profila.

"Postoje profili utakmica za procjenu određenih elemenata. Hrvatska će proći dalje, ali bit će teško. Sve reprezentacije zahtijevaju drugačiji stil igre u odnosu na Svjetsko prvenstvo ili Ligu nacija. Tu je poanta priče, protiv Španjolaca ćeš imati prostora jer te napadnu. Kad ima prostora, mi smo inteligentni i to koristimo. U borbi za Euro smo pak suočeni s gradnjom napada jer nas čeka 10 igrača iza lopte. Za Hrvatsku će sve utakmice u skupini biti kao protiv Azera. To nas čeka. Da u grupi imamo Nizozemce i Mađare pa promatramo igrača kako se ponaša u dvije utakmice, mogli bismo ocjenjivati tko je dobitnik, a tko gubitnik", zaključuje Stanić.


 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara