Najkontroverzniji hrvatski nogometaš. Štimac je manjak svoje individualne kvalitete nadoknađivao karizmom i beskompromisnim gardom na travnjaku. Već kao igrač bio je čovjek s kojim se nije poželjno zajebavati.

Put Igora Štimca po završetku igračke karijere bio je još burniji i živi je dokaz kako je uvijek pogrešno s Vragom osobno poslove sklapati. Igrač, trener, menadžer, televizijski komentator, hotelijer, vinar, pjevač, vlasnik kladionica, predsjednik Udruge prvoligaša, kandidat za predsjednika HNS-a, a onda i izbornik – sve je to Igor Štimac, a iza gotovo svih tih poslova ostali su brojni repovi i afere.

Nakon neuspješne izborničke karijere, koju mu je poklonio njegov smrtni neprijatelj Zdravko Mamić (koji ga je poslije jednako tako lagano i eliminirao), kratko je vrijeme vodio Zadar, a sad je trener iranskog Sepahana.

Nikola Jerkan

Pravilo kod pravih momčadi oduvijek je glasilo: napadači se mogu mijenjati, veznjaci također, ali obranu i vratara i ptice na grani moraju znati. S tom se mantrom nekako slagao i Ćiro Blažević, koji je na Euru u Engleskoj znao momčad iz temelja rotirati, no u užu obranu nije se diralo. Nikola Jerkan bio je standardni član te obrane prvih i originalnih Vatrenih.

U utakmici četvrtfinala 23. lipnja 1996. protiv reprezentacije Njemačke Nikola Jerkan je bio tragičar utakmice. Jerkan je tu utakmicu odigrao s maskom na licu zbog slomljenog nosa, i najprije je instinktivno braneći lice u jedno duelu skrivio penal igrajući rukom, da bi u nastavku u jedan dvoboj ušao također malo nježnije, što je iskoristio Markus Babbel, koji je nakon očitog prekršaja na Jerkanu asistirao Sammeru za pobjednički gol.

Nakon umirovljenja 2001. odlazi živjeti u Oviedu gdje je proveo najbolje dane u svojoj nogometnoj karijeri. Danas je trener B momčadi Ovieda  (Avilesa) s kojim se natječe u četvrtom rangu španjolskog nogometa.

Slaven Bilić

Slaven Bilić nikad nije bio običan nogometaš. Pravnik, poliglot, intelektualac, roker i veliki anglofil, oduvijek je odskakao od klasičnog poimanja običnih ''tupavih" nogometaša. Karijera igrača Slavena Bilića bila je sjajna, a kao trener upravo ove sezone piše povijest s West Hamom.

Odmah po završetku igračke karijere dobio je priliku voditi Hajduk, potom mladu reprezentaciju, a onda i A selekciju koju je odveo na Euro u Austriju i Švicarsku 2008. Hrvatska je na tom EP-u prvi put prošla skupinu na europskoj smotri nakon nastupa na Euru 1996.

Potom je slijedio neuspjeh u kvalifikacijama za SP 2010., kao i nesigurne kvalifikacije za Euro u Poljskoj i Ukrajini. Na tom Euru Hrvatska nije prošla grupu, no ostavila je jako dobar dojam u najjačoj skupini cijelog turnira. Nakon Eura Bilić napušta reprezentaciju i s relativnim uspjehom vodi moskovski Lokomotiv i istanbulski Bešiktaš. No, nakon samo jedne sezone na klupi West Hama postao je hit trener Premiershipa i idol navijača s Upton parka.

Kao detalj s Eura u Engleskoj izdvojit ćemo cipelarenje igrača Bayerna Christiana Ziegea, kad je prošao bez crvenog kartona.

Dario Šimić

Ćirin "pit-bull" bio je najmlađi igrač na popisu, ali tad vrlo perspektivni branič bio je miljenik hrvatskog izbornika. Nakon uspješne igračke karijere, povukao se iz nogometa i prebacio u biznis. Danas je uspješni ugostitelj i vlasnik hrvatskog Starbucksa, lanca kafića, proizvodi vlastitu kavu i vodu, a oba posla izuzetno su uspješna.

U nogomet se vratio kao član inicijative "Zajedno za Dinamo", kad je pokušao srušiti Zdravka Mamića s još nekoliko proslavljenih hrvatskih nogometaša. Aktivan je i u nogometnom sindikatu, čiji je predsjednik od njegova osnutka uz suradnika Marija Jurića. Udruga se bavi pronalaženjem angažmana igračima čije su karijere zastranile, prevedeno pomaže "ptičicama" ispalim iz Mamićeva gnijezda pri pronalasku angažmana.

Dubravko Pavličić

Bivši Dinamov stoper karijeru je napravio u Španjolskoj, gdje se i umirovio 2000. godine kao igrač tadašnjeg drugoligaša Racinga. Po završetku karijere povukao se iz javnog života i ostao živjeti u Španjolskoj. Preminuo je prije četiri godine u Elcheu od posljedica raka jetre u 44. godini.
Zaigrao je u prvoj, povijesnoj utakmici Hrvatske na velikom natjecanju. U 90. minuti utakmice protiv Turske Ćiro ga je uveo kao taktičku zamjenu umjesto Davora Šukera. Utakmicu protiv Portugala odigrao je cijelu, a na njoj Ćiro nije napravio ni jednu, jedinu zamjenu.

Elvis Brajković

Nekadašnji branič reprezentacije vjerojatno je jedan od igrača kojeg su mnogi hrvatski navijači zaboravili, ali bio je na Ćirinom popisu za Englesku. No Euro 1996. odgledao je iz najboljeg mjesta u publici, s klupe za rezervne igrače, ali travnjake nije osjetio.

Po završetku nogometne karijere ostao je u nogometu, dugo je bio pomoćni trener U21 momčadi Rijeke, a kulminaciju na klupi mlade momčadi Rijeke imao je 2014. godine kad je kraj nje nasrnuo na igrača Sarajeva na turniru Kvarnerska rivijera. Otpušten je iste godine kao tehnološki višak u paru s Danijelom Šarićem nakon što im je obojici istekao ugovor. Godinu kasnije dobio je angažman na klupi Lošinja.

VEZNI IGRAČI

Zvonimir Soldo

Soldo je bio jedan od najpouzdanijih Ćirinih ljudi, šef ga je obožavao zbog njegove njemačke preciznosti i odgovornosti. Po završetku igračke karijere upisao je trenersku školu u Stuttgartu, ali završio ju je na HNS-ovoj akademiji. Prvi angažman bio mu je u Dinamu iz kojeg je otišao "na pas mater" sa Zdravkom Mamićem. Zatim je dobio angažman u Kolnu i postao prvi samostalni hrvatski trener u Bundesligi otkad postoji moderna hrvatska država, a danas je jedan od najžešćih kritičara kontroverznog šefa hrvatskog nogometa.

Aljoša Asanović

Mnogi danas uspoređuju ovu Čačićevu Hrvatsku s onom Ćirinom. Današnji igrači igraju u možda i jačim i većim klubovima nego što su igrali Ćirini jurišnici. Rakitić je nositelj Barce, Modrić Reala, Brozović i Perišić ključni su igrači Intera, Juventus bez Mandžukića nije Juventus, Subašić je prvi vratar Francuske, no u reprezentaciji, kad se svi skupe pod patronatom velikog trenerskog maga Ante Čačića, to uglavnom ne liči na ništa. S druge strane, ondašnja momčad nije možda i imala igrače-nositelje u TOP klubovima, no imali su nešto što ovoj momčadi kronično nedostaje – karakter, mozak i muda.

Simbol tog svetog trojstva bio je kao nitko Aljoša Asanović. Asanović nije bio generacija svjetskih prvaka iz Čilea, bio je nešto stariji, no sjajno se uklopio među njih i postao je neizostavni dio momčadi. Nakon igračke karijere radio je u stručnom stožeru Slavena Bilića u reprezentaciji i Lokomotivu, da bi od lani preuzeo dužnost sportskog direktora slovačke Dunajská Strede.

Robert Prosinečki

Robert Prosinečki vjerojatno je najomiljeniji lik iz te legendarne postave. Legendarni Žuti jedan je od najboljih tehničara koji je Hrvatska ikad imala, a po završetku karijere - igrao je nogomet. Nekoliko puta poslali su ga u mirovinu, ali on se nije dao, nogometnu karijeru napokon je zaključio 2004. godine kad je u svoj CV nakon Reala, Barcelone, Seville, Portsmoutha dodao Savski Marof.

Od nogometa nije daleko pobjegao, samo se preselio u dvoranu. Osvojio je još tri Kutije Šibica na malom nogometu, a na travnjake se vratio kao član stručnog stožera hrvatske reprezentacije u eri Slavena Bilića, u kojem je radio kao opservator i Slavenovo najdraže društvo na cigareti.
Osamostalio se 2010. i sjeo na klupu Crvene Zvezde s kojom je ostvario najveći klupski uspjeh u igračkoj karijeri, potom je radio u turskom Kayserisporu, a danas je izbornik Azerbajdžana i najplaćeniji hrvatski trener s plaćom od 1.2 milijuna eura po sezoni.

Zvonimir Boban

Kapetan Vatrenih i igračka legenda reprezentacije po završetku karijere u nogometu je ostao kao televizijski komentator, kolega novinar, direktor u SN-u, a spominjao se čak i kao kandidat za predsjednika HNS-a. No Boban ne želi u istu rečenicu sa Zdravkom Mamićem i tu počinje i završava svaka priča oko njegovog angažmana u nogometnom savezu.

Vrijeme provodi na relaciji Milano - Zagreb, gdje je često znao sukomentirati za talijanski Sky Sports, a od hrvatskog nogometa bježi kao vrag od tamjana. Povremeno se javlja hrvatskoj nogometnoj javnosti u intervjuima u kojima često napada svog nekadašnjeg suigrača i njegovog gazdu na čelu HNS-a, ali sve se svodi uglavnom na riječi.

Mladen Mladenović

Jedan od najstarijih reprezentativaca na tom Euru, tad 31-godišnji Mladenović mjesto na popisu izborio je svojim igrama u japanskoj Gambi Osaki. Skupio je nekoliko minuta protiv Danske, kad je u 88. minuti ušao u igru umjesto Roberta Prosinečkog, a protiv Portugala odigrao je cijelu utakmicu. Dobio je priliku i protiv Njemačke u četvrtfinalu umjesto Jurčevića u posljednjih 12 minuta.

Po završetku karijere, valjda iznerviran sudačkim masakrom protiv Njemačke na EP-u 1996., Mladenović je upisao sudačku akademiju, ali ipak se odlučio za trenerski posao.
U svojoj trenerskoj karijeri, koja traje od 2002. godine vodio je Rijeku i niz istarskih niželigaša.

NAPADAČI

Goran Vlaović

Ostat će zapamćen kao prvi strijelac Hrvatske na velikom natjecanju u povijesti. Njegov legendarni bijeg protiv Turske, driblanje Rustua Recbera i gol za prvu hrvatsku pobjedu u povijesti navijači iz tog doba vjerojatno nikad neće zaboraviti. Ugledni časopis Four Four Two proglasio je taj gol među deset najljepših na EP-u 1996. godine.

Danas radi kao stručni sukomentator na televiziji i češće je u hrvatskim dnevnim boravcima nego što je bio u vrijeme igračke karijere.

Alen Bokšić

Legendarni Boka u to je doba bio jedan od najboljih napadača svijeta, ali još od tad traje njegovo prokletstvo na velikim natjecanjima. Svoj prvi nastup za Hrvatsku na velikom turniru upisao je te 1996. godine protiv Turske, a svoj idući morao je čekati šest godina, do SP-a u Japanu i Koreji.
Nakon nogometa okušao se kao sportski djelatnik u svom matičnom klubu Hajduku. U travnju 2007. godine preuzeo je funkciju dopredsjednika splitskoga kluba kao legitimni nasljednik Branka Grgića, no Grgićevim odlaskom napustio je klub.

Bio je i volonter u reprezentaciji, kao pomoćnik Igora Štimca, ali njegova trenerska epizoda završila je prije nego što je stigao položiti trenersku licenciju.

Davor Šuker

Sadašnji HNS-ov predsjednik jedinstven je primjer kako se od omiljenog centarfora, idola nacije i Ćirinog najdražeg sina u samo nekoliko godina možete pretvoriti u vjerojatno najomraženijeg sportskog djelatnika u hrvatskoj povijesti.

Vrlo lako, upadnete u loše društvo... Danas je legendarna devetka hrvatske reprezentacije na obaraču "duge devetke", koja nemilosrdno ubija interes hrvatskih navijača za nogomet i uglavnom puca po novinarima, a kad treba opaliti volej na probleme s kojima se susreće HNS ugasi mobitel i nakratko otputuje.

Na čelu saveza dogovara unosne prijateljske utakmice, koje osim financijske koristi ne donose nikakvu drugu, a loš imidž u javnosti pokušat će ispeglati najnovijim HNS-ovim propagandnim aparatom - vlastitom televizijom.

Igor Cvitanović

Knez Igor je na taj Euro išao skupljati iskustvo... Ćiro ga je pozvao na Euro nakon što je u kvalifikacijama ušao tek jedanput u sudačkoj nadoknadi, ali u Engleskoj mu nije dao ni minute.
Po završetku nogometne karijere započeo je trenersku, najprije kao vrlo uspješan trener Dinamovih juniora. Bio je na čelu odlične, ali za Dinamo beznačajne generacije jer su njezini najistaknutiji članovi, Robert Murić i Fran Brodić, iz kluba pobjegli ne odigravši poštenu utakmicu. Sad je u stožeru aktualnog Dinamova trenera Zokija Mamića i povremeno uskače kao glavni trener u paru s Damirom Krznarom, kad je prvi trener na razgovoru u USKOKU.

Igor Pamić

Div iz Žminja odigrao je utakmicu protiv Portugala na EP-u i potvrdio ju žutim kartonom, ali bez učinka. Bio je jedini Osijekov igrač na tom Euru, a nogometnu karijeru završio je u Austriji.
Vrlo brzo dobio je prvi trenerski angažman u Žminju u koji se dvaput vraćao, radio je još u Puli 1956. u međuvremenu, a epizoda u Karlovcu mu je najuspješnija u trenerskoj karijeri. Klub s Korane pod njegovim vodstvom bio je kratko drugi u hrvatskom prvenstvu, a u svojoj je karijeri nekoliko puta pobijedio Hajduk.

Po raspadu Karlovca Pamić je otišao u Istru, koju je napustio po dolasku novih vlasnika. Spominjao se kao mogući Dinamov trener, ali nikad nije ušao u ozbiljnije pregovore s Mamićem.