Foto: Fight site

IAKO je pred nama ljeto, koje u sportskom smislu obično znači "sezonu kiselih krastavaca" ili prevedeno - nema nikakvih sadržaja, borilački sportovi će nam ipak donijeti dovoljno uzbuđenja da nam ne bude previše dosadno. Tu prije svega mislimo na vodeću svjetsku MMA promociju koja nastavlja sa zgusnutim ritmom priredbi gotovo svakog vikenda.

Prvo Cain i Werdum

Tako je prvi spektakl koji nam slijedi onaj u Cuidad de Mexicu gdje će 14.6. Cain Velasquez i Fabricio Werdum na UFC-u 188 odlučiti tko je pravi UFC prvak u teškoj kategori. Ovaj meč čekamo zaista dugo, još od studenog prošle godine kada se dvojac trebao sučeliti na UFC-u 180 u istom gradu. No, Cain se tada još jednom ozlijedio ostavivši svoje poslodavce u očaju. Brazilac je postao privremeni prvak protiv Marka Hunta te je do sada čekao Meksikanca da se oporavi i prvi put uđe u oktogon nakon više od godine i pol dana.

Manje od mjesec dana kasnije, točnije 12. srpnja, Jose Aldo će braniti svoj pojas prvaka u pero kategoriji protiv irske senzacije Conora McGregora. UFC 189 se održava u slavnoj MGM Grand Garden Areni rezerviranoj za posebne spektakle, a UFC najavljuje da se radi o najisčekivanijoj priredbi godine. S obzirom na novac koji su već sada utukli u promociju ovog meča i samog izazivača velikom svjetskom turnejom, taj podatak i ne čudi previše. Dva tjedna kasnije u United Centru u Chicagu nas napokon čeka drugi dvoboj TJ Dillashawa i Renana Baraoa koji za ulog ima pojas prvaka u bantamu, a samo tjedan dana kasnije je UFC 190 s Rondom Rousey i Bethe Correirom u glavnim ulogama. Tri vrhunska eventa u samo tri tjedna su dobra garancija da nam vrući srpanj (i početak kolovoza) neće biti dosadan.

Stiže Reebokov ugovor

Govoreći o ljetu ispred nas, ne možemo zaboraviti i ne spomenuti 1. srpanj koji će donijeti ogromnu promjenu za sve UFC borce. Oni će se, naime, od tog datuma boriti u Reebokovim uniformama i Reebokovoj opremi, te će zarađivati znatno manje nego do sada. Promatrajući razvoj situacije nakon što je Dana White gotovo slavodobitno, poput nekog mesije, objavio da je njegova kompanija sklopila ekskuzivan ugovor s ovim poznatim, ali posrnulim sportskim brandom, pametan čovjek se ne može ne upitati što im je to sve trebalo. Kompanija je u nešto više od deset godina ustostručila svoju vrijednost i sada prema relevantnim procjenama vrijedi 3.5 milijarde dolara. Njihovi veći PPV eventi se prodaju i u milijun američkih domova što im zna donijeti i do 50 milijuna dolara zarade po jednoj jedinoj priredbi. I dok u profesionalnom boksu 80 posto novca odlazi boksačkim zvijezdama, dok u NHL-u ili NBA-u hokejaši ili košarkaši uzimaju 50-60 posto ukupnog novca, UFC borci i dalje skupljaju mrvice te se procjenjuje da je njihov udio u čitavoj zaradi tek oko desetak posto. Ako ste Anderson Silva ili Georges St. Pierre, onda se nećete zamarati postocima ili ugovorima s Reebokom, no ako ste tek došli u UFC i nastupate dva puta godišnje za par tisuća dolara, e onda nastaje problem.

Naime, upravo su sponzorski ugovori s raznim manjim tvrtkama spašavali te mlade, nadolazeće borce koji u kavezu doslovno riskiraju svoje živote. S obzirom na ogroman broj boraca pod ugovorom, posljednjih godina je uobičajeno da se prosječan UFC-ovac natječe tek dva puta godišnje. Ostatak vremena provodi u dvorani naporno trenirajući. Pripreme iziskuju ogromne troškove koje od onih par tisuća dolara UFC-ove plaće nikako ne mogu pokriti. Stoga ne čudi bunt nezadovoljnika koji je buknuo među UFC borcima posljednjih mjeseci, a posebno tjedana.

Loša stvar za sve

Unatoč riječima Dane Whitea kako se radi o odličnoj stvari "za sve", dojam je da se radi o lošem poslu za UFC i vrlo lošoj stvari za borce koji će bez iznimke zarađivati znatno manje. Ako je UFC zaista dobio 70 milijuna dolara za 6 godina ekskluzivnog ugovora s Reebokom kako su objavili, to preračunato znači da se radi o tek nešto više od deset milijuna dolara godišnje. Podijelite taj novac među borcima i dolazite do jako loše računice za Danu Whitea i braću Fertitta. Zaradili su jako malo, a pritom su dirnuli u osinje gnjezdo i izazvali bunt među vlastitim zaposlenicima. Kada se bune neki tamo Brendani Schaubi ili Timovi Kennediji, onda se to riješi malo oštrijom packom koja ih ponovno spusti na zemlju. No kada o velikom poslovnom UFC-ovom zaokretu s gnjušanjem i velikim nezadovoljstvom govori najuspješniji prvak i P4P najbolji borac svijeta Jose Aldo, e onda je to znak za uzbunu. Pritom ne treba zaboraviti da njihova ljuta konkurencija Bellator grabi prema naprijed nikad krupnijim koracima s novim direktorom Scottom Cokerom te će se ovim potezom samo upuhnuti još malo vjetra u njegova jedra. Dojam je kako je sindikat boraca sada stvarnost i samo pitanje datuma, a ne nekakva ideja koju se povremeno spominjalo.

Uniformu nećemo posebno komentirati. Radi se o apsurdu. Ako borci zaista budu prisiljeni boriti se u uniformama, bit će zanimljivo vidjeti kako će "škemba" Royja Nelsona ispadati iz uskog Reebokovog odjevnog artikla ili kako će Joe Rogan komentirati formu borca koristeći "X-ray" naočale da bi progledao kroz odjeću UFC boraca. I naravno što će o svemu misliti i reći fanovi.

Naravno da Dana White neće priznati kako su ubrljali s ovim poslovnim potezom, no ugovor s Reebokom UFC-u stvarno nije trebao. U čitavoj priči je gotovo nemoguće naći i jednog dobitnika. Osim možda kompanije Reebok koja posljednjih godina prolazi kroz veliku krizu, a sada će se za bagatelu reklamirati na tijelima sportaša koji nastupaju na FOX televiziji. Iz njihovog kuta gledanja ovo zaista jest odličan poslovni potez.

Na kraju ćemo napomenuti da s nestrpljenjem čekamo imena sljedećih protivnika Mirka Filipovića i Stipe Miočića. Obojica su odradili strašan posao nakon zajedničkih priprema u Zagrebu. Cro Cop je demolirao Gonzagu, a Miočić Hunta. Obojici protivnika su "promijenili osobni opis" pa ne treba biti previše mudar da bi zaključili kako su zajedničke pripreme bile pun pogodak. Jedva čekamo vidjeti obojicu ponovno u slavnom oktogonu, no za to ćemo gotovo sigurno čekati do jeseni. UFC ljeto pripada nekim drugim zvijezdama...