Biti Hajduk znači ljubav prema zemlji i inat prema osvajaču
Foto: Hajduk.hr
SPLIT danas slavi 103. rođendan omiljenog Hajduka, a poslovično se na takav dan klupske brige pogurnu u drugi plan. Reže se slavljenička torta, otvaraju izložbe, predstavljaju prigodni almanasi i polažu vijenci za preminule velikane i navijače. Hajduk se rado vraća u svoju slavnu povijest, bježeći barem na dan od nesigurne budućnosti.
Na današnji dan, prije točno 103 godine osnovan je Hajduk dekretom Carskog austrougarskog namjesništva u Zadru koje je odobrilo rad kluba. Splitski studenti Fabjan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Lucijano Stella, Ivan Šakić i Vladimir Šore, oduševljeni tom, za njih do tada neobičnom igrom zvanom nogomet, u kultnoj praškoj pivnici "Flek" donose odluku da se pod hitno u Splitu mora osnovati nogometni klub što po povratku u zavičaj i čine. Ime klubu dao je splitski profesor J. Barač, no provođenje plana u djelo nije prošlo bez određenih problema. Naime, predstavnici gradske splitske vlasti, careva birokracija nikako nije željela u Splitu tu, kako su govorili, "prljavu, primitivnu i negospodsku igru". Ipak, utjecaj profesora Barača, uvjeravanje tadašnjeg splitskog gradonačelnika Vicka Mihaljevića (Boris Buzančić ga je nenadmašno utjelovio u kultnoj seriji "Velo Misto" prema književnom predlošku Miljenka Smoje te na koncu, izvlačenje argumenta da su baš nogometaši najizdržljiviji vojnici smekšalo je austro-ugarsku vlast i Hajduk je rođen.
Baš tog 13. veljače 1911. prihvaćena je dozvola za rad kluba, napisana su pravila, a u poznatoj splitskoj kavani "Troccoli" za prvog predsjednika izabran je Kruno Kolombatović.
Ipak, još se moralo odlučiti koje ime će se nadjenuti "novorođenčetu" te kako će izgledati grb kluba. Za ime je zaslužan profesor Barač. Stella, Ivanišević i družba su razbijali glavu i nijedno ime nije im bilo po volji. Falilo je ono nešto, nešto moćno, originalno i prepoznatljivo, ime s kojim će se Split moći identificirati i ime koje će biti trn u peti vlasti. Neodlučni upali su u kabinet profesora Barača glasni, bučni, nepozvani, baš ko' pravi hajduci. I profesor Barač im kaže: "Hajduk nek vam bude ime. Jer hajduci predstavljaju sve ono najsvetije - ljubav prema domovini, inat prema osvajaču. Tako se zovite." I splitska je beba dobila ime.
A što se tiče grba, prema riječima Ante Dorića grb kluba je 1911. konstruirao Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabjana i Luke Kaliterne (vratara, pa kultnog trenera Hajduka poznatog kao barba Luka), Ana Kaliterna, odnijela je taj crtež u samostan gdje su časne sestre Klarise ručno izvezle 25 komada. Grb se prvi put pojavio u javnosti 1926. godine prilikom izvedbe operete Ive Tijardovića "Kraljica baluna" (Hajduk je jedini klub na svijetu koji je dobio vlastitu operetu) kao dio scenografije.
Grb se prema Doričevim riječima sastojao od "25 bilih i crvenih kockica, a ona su značila kraška polja i doline kraljevine Hrvatske. Sestre Klarise su ručno izvezle 25 tih grbova te 1911.
Od te 1911. nogomet je zaludio Splićane, a Hajduk je postao više od života. Za "Ajduka " se nije navijalo, za njega se živjelo. Dogodilo se baš ono što je Fabjan Kaliterna rekao svom ocu koji mu je prigovarao da se "zajebava s dicom po Starom placu" (ili, kako se tada zvalo Kraljeva njiva) umjesto da se bavi onim za šta mu je ćaća plaća puste godine škole po Pragu: "Pape, ako ovi moj projekt s baulun uspije, to će biti važnije za Split o Dioklecijanove palače". I tako bi.
Prve lopte i prve komplete dresova, one Slavijine crveno-bijele te bijele iz Praga je poslao Fabjan Kaliterna i s tom opremom je u Splitu 16. svibnja 1911. odigrana prva utakmica između dviju Hajdukovih momčadi. Prvu javnu utakmicu protiv neke druge momčadi Hajduk je odigrao 11. srpnja 1911. protiv Calcia, momčadi splitskih talijanaša i pobijedio je s 9:0, a prvi povijesni gol zabio je Šime Raunig koljenom.
Godinama nakon Hajduk je uz zagrebačke klubove Građanski, HAŠK i Concordiju te beogradske BSK i Jugoslaviju pripadao samom vrhu jugoslavenskog nogometa u ono predratno doba, a početkom rata i dolaskom fašizma Hajduk se raspušta. Uprava Hajduka je odbila igrati i bizarno prvenstvo NDH, a također nije pristala ni da iz ogromne beneficije i ustupke igra Serie A. Štoviše, tijekom Drugog svjetskog rata Hajduk je predstavljao momčad antifašističke Jugoslavije i odigrao je na slobodnim teritorijima brojne utakmice protiv savezničkih momčadi, od kojih se najviše pamti ona odigrana u Bariju protiv britanske vojske odigrana pred više od 50 tisuća ljudi. Ipak, po svršetku rata, Hajduk uporno slijedi svoje principe i odbija biti vojni klub smatrajući da Hajduk jedino može i smije biti dite Splita i nikoga više. Tako će nekako i ostati.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati