Brbić: Glupost je da ćemo Reju platiti 200 tisuća eura

Brbić: Glupost je da ćemo Reju platiti 200 tisuća eura

Foto: Hina

NAKON što je Igor Tudor donio za mnoge šokantnu odluku (mada će bolje upućeni reći da je ta odluka, s obzirom na stanje u klubu bila samo pitanje vremena), da samo tri dana prije početka proljetnog dijela HNL-a napusti klupu Hajduka, klub s Poljuda krenuo je u potragu za novim stručnjakom.
 
Traži se trener koji bi momčad, koja je kadrovskom u rasulu, koja financijski preživljava iz dana u dan, postavio na stabilne noge i s njom pokušao na proljeće krenuti, ako ne već u lov za dobrano odbjeglom Rijekom na drugom mjestu (Dinamo nećemo ni spominjati u ovom kontekstu), onda barem u grčevitu borbu za zadržavanje treće pozicije u prvenstvu i pokušaj osvajanja Kupa, što se na neki način nameće, kao koliko toliko, i u sferama realnosti, dohvatljiv cilj.
 
Odlaskom Tudora, također se postavlja pitanje ima li trenera, koji je dovoljno hrabar da preuzme momčad u ovakvoj situaciji. Stručnjak s renomeom košta, a kakav bio da bio, Hajduk je ipak veliki klub, i ne može si dozvoliti da na njemu eksperimentiraju nogometni anonimusi. 
 
Ako je istina da je okidač Tudorovog odlaska bilo odbijanje uprave da za 15 tisuća eura iz slovenske Krke dovedu stopera Nikolu Žižića, a radna zajednica životari na minimalcu, postavlja se pitanje otkud Hajduku novac za trenera tipa Edoarda Reje, koji posljednjih dana figurira u javnosti kao najizgledniji kandidat za klupu Bijelih.
 
Index je u subotu navečer prvi objavio vijest da su se sportski direktor Hajduka Goran Vučević i predsjednik NO Marin Brbić našli s talijanskim stručnjakom u opatijskom restoranu ''Bevanda''. O čemu su razgovarali i jesu li što dogovorili pitali smo Marina Brbića.
 
''Odmah na početku ću reći da ne želim ulaziti u razloge Tudorovog odlaska. Ostali smo u dobrim odnosima, u nekim stvarima nam se ciljevi i ideje nisu poklapali i što je tu je. Idemo dalje. Što se tiče tog ''famoznog'' sastanka s Rejom u Opatiji, da, našli smo se s njim, razmijenili smo stavove, vizije, planove, očekivanja. Uzeli smo time-out od nekih dan, dva, dogovorili smo ponovo naći i pokušati vidjeti hoćemo li se uspjeti dogovoriti. Želja je obostrana i ja se zaista nadam da će doći do dogovora,'' rekao nam je Brbić na početku razgovora.
 
Po medijima se piše o cifri od nekih 200 tisuća eura koje Reja traži za dolazak u Hajduk. Otkud Hajduku taj novac, ako se zna da je radna zajednica na minimalcu, pa na koncu, ako se zna da je Tudor otišao i zbog igrača kojeg uprava Hajduka nije željela platiti 15 tisuća eura?
 
''Kakvih 200 tisuća eura? To su gluposti. Jedan medij pukne neku cifru, a onda se ostali toga uhvate i na kraju ispadne da je to neka istina. O ciframa, posebice za medije ne želim razgovarati. To je poslovna tajna.''
 
Jeste li u tim razgovorima s Rejom pokušali razgovarati o nekom kontinuitetu i forsiranju Hajdukove ''dice'', što je navodno godinama vizija strategije Hajduka, a nikako da zaživi? Mladi igrači poput primjerice Bencuna ili Kiša zabljesnu, no umjesto da ih se forsira i istrpi neko vrijeme, pošalje ih se na posudbe u neke niželigaše ili ih se, kao u slučajevima Eleza, Pašalića, Andrijaševića ili Bradarića, prodaju prvom zainteresiranom kupcu.
 
''Opet ta fama o prodaji igrača. Evo, recite mi, koliko je to Hajduk igrača prodao? Prije neki dan sam rekao da smo u dvije godine prodali dva i pol igrača. Naravno, s tim nisam htio uvrijediti Milića, već sam samo aludirao da je nedugo prije nego je prodan stekao status prvotimca. Prodali smo njega, Pašalića i Bradarića. Koja je to rasprodaja?
 
Dinamo proda par igrača, Rijeka također, pa nikom ništa. A nama se sve to gura pod nos tobože zbog rezultata. Ma kakvih rezultata? Što je to Hajduk u posljednjih deset godina osvojio? Jedan Kup. Što je osvojio u posljednjih dvije godine? Također Kup. Kad ovako slušate nekog sa strane, stječe se dojam da je Hajduk bio prvak Hrvatske pet puta u posljednjih deset godine, pa sad odjednom šok zbog krize rezultata. Da, kriza je. Hajduk je u krizi. No, pa nije ovo jedina kriza u Hajdukovoj povijesti. U 60-ima umalo nismo ispali iz lige. Od 1979 Hajduk nije bio prvak Jugoslavije. To je jednostavno tako. Treba to prebroditi i ići dalje.
 
I opet taj Elez. Sve je to krivo. Morate znati da Elez nije želio potpisati profesionalni ugovor s Hajdukom. Ako igrač neće, pa je li ga mi možemo tjerati puškom da potpiše? Jednostavno, tu smo bili nemoćni. Zar i Dinamo nije imao isti slučaj s malim Murićem, pa to njima nitko ne spominje. Stalno taj Elez. Pa na koncu, je li bolje pustiti ga da ode za 400 tisuća eura, nego od svega dobiti ništa? Osnovni problem je što se u javnosti serviraju pogrešne informacije i onda ta javnost ima jednu sasvim iskrivljenu sliku stvarnog stanja stvari.''
 
Htjeli ne htjeli, morat ćete se složiti da ta fama o ''Hajdukovim tićima'' koji su bili desetljećima nositelji Hajduka, i to u vrijeme kad je Hajduk bio važan klub i u europskim okvirima, više jednostavno ne drži vodu. Od Darija Srne Hajduk nije izbacio igrača koji godinama standardan u reprezentaciji. Zbog čega se isušio taj Hajdukov ''dalmatinski bazen'' i gdje su nestali ti mladi igrači, koji bi trebali biti Hajdukov forte?
 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
''Pa dobro, nije to baš sad tako sve crno. Prije par dana smo dobili nagradu za četvrto mjesto što se tiče našeg rada u omladinskoj školi. Što se tiče ove vaše opservacije s reprezentacijom, zaista tu nemam što dodati. Istina, tu ste u pravu, ali morat ćete i vi priznati da je igračima Hajduka ipak otežan put do reprezentacije.''
 
Kad je Iko Buljan prelazio iz Mračaja u Hajduk, mogao je birati klub iz ''velike četvorke'', no kad je djedu došao s tom pričom da ga traže i Zvezda i Partizan i Dinamo, ovaj mu je samo kratko odbrusio: ''Ako ne odeš u Hajduka, kući ne moraš dolaziti''. Zar ne mislite da je i problem što je igranje za sveti Hajdukov dres postalo sve manje primamljivo, čak i djeci rođenoj u Splitu?
 
''Upravo tako, ali jesmo li mi krivi za taj problem? To je sve produkt potrošačkog društva u kojem živimo. Također, nećete vjerovati kakav nama problem predstavljaju i roditelji. Kad im se zamaše pred očima s deset, petnaest tisuća, ti roditelji više ne vide ništa osim tih eura, a najmanje Hajdukov dres. Danas svatko svoje dijete vidi u Real Madridu. Hajduk danas nažalost nema financijsku mogućnost da se odupre takvim nasrtajima. Od Eleza, Perišića, Livaje,  pa nadalje.
 
Ovih dana imamo potpisati, odnosno produžiti osam ugovora, sve je to jako težak i mukotrpan posao, posebice kad nemamo para. Ljudima je nemoguće to objasniti, ali mi dvije godine bukvalno čarobiramo kako održati na životu ovaj klub, i sad da dajemo silne novce nedokazanim igračima, ne dolazi u obzir.
 
Naš dugoročni plan je bio s Tudorom. Ostao je dvije godine. U konačnici, sam je otišao, nismo ga mi potjerali, no strategija nam je bila od starta da idemo s našim igračima i tek s eventualno kojim pojačanjem, koje će biti pojačanje u pravom smislu te riječi. No, kako dovesti takvo pojačanje kad ga nemaš s čim platiti. Klub smo zatekli u očajnom stanju. Plus, država je u recesiji. Prije bi se nazvalo, ne znam sad, Dalekovod ili koga već, i lova bi došla. Sad se moraš slomiti za milijun kuna. Danas nemaš u cijeloj Hrvatskoj pet firmi koje ti mogu dati milijun kuna.
 
S druge strane, Grad Split je pred kolapsom. Nemaju ni za svoje plaće, a kamoli da nas sponzoriraju. Nisam imao namjeru spominjati Dinamo, no u ovom kontekstu moram to napomenuti. Grad Zagreb svake godine da Dinamu 25, 30 milijuna kuna godišnje, a nama je Grad Split bio jamac za kredit od 30 milijuna i mi ga moramo vraćati. No, ne samo to, cijela se frka podigla kako mi kao ne vraćamo taj kredit, a samo lani smo dali Gradu 5 milijuna kuna na račun tog kredita. Jedan Osijek je dao klubu sedam milijuna kuna, a mi sve sami pokrivamo bez ikakvih sponzora. 
 
Slažem se s vama da je Hajduk svoje najslavnije dane proživljavao sljedeći upravo tu viziju – mladi i domaći igrači plus jedno do dva pojačanja sa strane. Međutim, morate znate da su tada važila neka druga pravila. Igrač nije mogao vani do 28 godine, a sad nam je mali Pašalić išao vani s 19. Jednostavno trebamo biti realni i prihvatiti stvari kakve jesu i pokušati spašavati klub u trenutnim okolnostima. To nam je misija i uvjeren sam da ćemo u njoj uspjeti.''
 
Torcida nije baš blagonaklono pozdravila odlazak Bradarića u Rijeku.
 
''Gledajte, meni je jasna njihova ljutnja. Naravno da nije ugodno pojačavati direktnu konkurenciju. Međutim, ako smo se mi doveli u situaciju da se zbog neisplata plaća klub može praktički ugasiti, onda nije samo Bradarić slobodan, onda su slobodni svi. Jednostavno, opet ponavljam, to je naša realnost u ovome trenutku.''
 
Gdje je zapelo sa Sušićem i Interom? 
 
''Na početku su oni zaista ozbiljno zagrizli. Međutim, doveli su neke igrače, a nakon dolaska Brozovića jasno je bilo da od tog transfera neće biti ništa.''
 
Hajduk još nema trenera, a prijelazni rok još traje točno sedam dana. Hoćete li pokušati dovesti još nekoga ili ćete s postojećim snagama u nastavak prvenstva?
 
''Strategija nam je da s ovim kadrom krenemo u nastavak prvenstva, a onda se eventualno pojačamo u ljetnom prijelaznom roku. Mislim da možemo i s ovom momčadi ostvariti zadane ciljeve, a to je zadržati treće mjesto u prvenstvu, probati osvojiti Kup, a na ljeto se pojačati i pokušati ući u Europa ligu.''
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara