Montaža: 2LJ

JEDNA OBITELJ jednog Tate vlada klubom tijekom deset godina njegove vladavine hrvatskim nogometom, ali ništa ne bi bilo da nije Oca domovine i Kuma projekta "200 obitelji", koji je Mamiću davno pustio da kupi klub, zatim ga od tamo izbacio i tako ga motivirao da se vrati i sebe i Dinamo učini nedodirljivima.

Zna se tko je Tata Obitelji i njenog kluba, ali temelje nepobjedivog i nedodirljivog Dinama koji sam sa sobom slavi deseti uzastopni hrvatski naslov, udario je Kum koncepta također osebujno privatiziranog Dinama, Franjo Tuđman.

Zapanjujuće su sličnosti njegovog projekta pretvaranja Dinama u Steauu, državni klub koji uzima sve svakome zbog višeg cilja - reprezentiranja Domovine na kontinentu i u svijetu, te onoga sto je na istom mjestu nastavio hrvatski Gigi Becali.

Tuđman je Dinamo pretvorio u Steauu, a Mamić sebe u Becalija

Dinamo Decimu ne bi slavio da Mamić jednako uspjesno, nemilosrdno i beskurpulozno nije nastavio tamo gdje je prethodnik stao, jer poput njega, dosao je na spaljenu zemlju. Tuđman je uzde preuzeo nakon sto je klub prvu sezonu HNL-a zavrsio na sramotnom 5. mjestu, a u finalu Kupa momcad Vlatka Markovića izgubila je od ekipe keramičkog kombinata iz Zaprešića.

Najuspjesniji funkcioner u Dinamovoj povijesti do pojave Zdravka Mamića, na transfer listu postavio je cijelu momcad, pa tako i Zorana Mamića, a Marković je uspon Mamića starijeg, koji će ga učiniti marionetom na mjestu predsjednika HNS-a, čekao u zavjetrini funkcije izbornika reprezentacije Hrvatske.

Od tamo će ga naprasno izbaciti netko puno vještiji intrigama i ulizivanju; Tuđmanova dvorska luda i Mamicev kum Ćiro Blazević. U Knjizi postanka Dinama nove, hrvatske ere, ovaj dvojac neraskidivo je vezan i ključan, jer da Ćiro nije začarao Mamića, a učenik učitelja doveo pod okrilje Tuđmana, nakon čega je s dvora izbačen Zdravko, a miljenikom postao Miroslav, ne bi bilo ni Mamićeve želje za osvetom i povratkom u klub, a samim tim ni Decime.

Pokojni Vrhovnik zaslužan je za Decimu: Pustio je Mamića da kupi klub, zatim ga od tamo izbacio i tako ga motivirao da se vrati i sebe i Dinamo učini nedodirljivima

Glavni razlog Mamićevog odlaska iz kluba i pada u nemilost kod vladara Hrvatske i Dinama, njegova je reakcija na poništenje privatizacije kluba, koja je aktualna i danas, 22 godine nakon što je Mamićeva tvrtka Česma platila za Blaževićevo preuzimanje kluba (bio je jedno vrijeme trener i predsjednik Croatie, te izbornik Hrvatske!), nakon čega je Tuđman naredio da se obojicu odstrani iz kluba. Obeštećeni su za ulog, ali kako: Ćiro je dobio 2 milijuna, a stvarni kupac Mamić deset puta manje.

Velika pomirba i veliki povratak obojice uslijedit će osam godina kasnije, 2002. (iako je Mamić klubom vladao dvije godine ranije, od Tuđmanove smrti) kada je Mamić postao potpredsjednik a Ćiro trener.

Poput Tuđmana, Dinamo je preuzeo u teškoj situaciji; promjena vlasti, odnosno odlazak prethodnika u legendu, a njegove stranke u oporbu, za Mamićev Dinamo značilo je zatvaranje do tada nepresušnih i raskošnih rijeka novca koji se slijevao u klub, koji odjednom više nije bio nedodirljiv u Hrvatskoj, a u Europi nije mogao ni sanjati o onome što je do tada bilo normalno: skalpovima velikana i skupinama Lige prvaka. Ali, Mamić je do Decime došao dokazujući da ima desetak života.

Naravno, odavno je prerastao onoga kojem se divio i po svemu neskriveno kopirao, pa će se vrlo brzo osvetiti Ćiri, interesnom partneru u drugom povratku u klub, kojim do danas sam vlada. Njegov Dinamo u posljednjih deset šampionskih godina obilježilo je ovih deset karakteristika:

1. Pretvorba Narodnog i Dvorskog u Obiteljski klub

Potrebno je naglasiti kako Dinamo trećinu svog postojanja, jos od početka 90-ih, nije klub puka, jer HAŠK-Građanski i Croatia imena su dobili kao omiljena zanimacija i igračka vrhovnika Tuđmana, koji se naravno nije ogranicio samo na kumovanje, nego i na izdašno financiranje kluba drzavnim novcem, koji je Dinamu koji to nije bio, omogućio da postane najjači i najbogatiji klub u regiji. U toj eri je zacetak zala koje krase i danasnji Dinamo, pa Tuđmanova Croatija naslov slavi samo pred dvorjanima, a Mamićev Dinamo pred članovima obitelji i radne zajednice. Sve ostaje u obitelji, najprimjereniji je slogan Dinama posljednjih deset godina, jer Mamić stariji, kako god mu se funkcije svo to vrijeme zvale, gazda je apsolutističkog, Mamić srednji menadžer engleskog tipa (a prije toga kapetan i sportski direktor), dok je šefov sin Mamić mlađi zadužen za plasman i distribuciju igrača u inozemstvo, ranije preko obiteljske menadžerske agencije, a sada samostalno. Ovakvo poslovanje, funkcioniranje i vođenje Dinama amenuje Skupština kluba, u čijem sastavu nema članova koji bi na sastancima postavljali "neugodna pitanja" i sva zasjedanja obilježava jednoglasno donošenje odluka i divljenje skupštinara hvalisavim tiradama Zdravka Mamića jer je učinio da je "Dinamo hrabar, pametan i vizionar. "

2. Pretvorba HNS-a u Mamićev servis, klupe reprezentacije u poligon za učenje izbornika koje on bira i uvođenje kvote za popis reprezentacije

Naravno, Decime ne bi bilo, kao ni Mamićevog osobnog bogatstva i moći, da jednako suvereno kao i Dinamom, ne vlada Hrvatskim nogometnim savezom. Vlatko Marković posljednjih je godina na mjestu predsjednika HNS-a bio najočitiji primjer figure koja glumi prvog čovjeka nogometa i loše zaklanja njegovog stvarnog gazdu. I dok je on barem glumio da vlada, Davor Šuker, kojeg je Mamić odredio za nasljednika, niti ne pokušava skriti da ga hrvatski nogomet i rješavanje njegovih problema uopće ne zanimaju u lovu na njegov glavni cilj - funkciju u Uefi. Izbor za obnašatelja  najprestižnije pozicije u hrvatskom nogometu, izbornika seniorske nacionalne momčadi, također je u nadležnosti Dinamovog gazde, pa se tamo redaju neiskusni, nedokazani, često neuspješni, ali podobni i suradnji s Mamićem skloni prijatelj Bilić, "neprijatelj" Štimac i kum Kovač. Imena pojedinih igrača na popisima reprezentacije, posebno za velika natjecanja, otvorila su oči i najvećim slijepcima, pa je sve manje onih koji puše priču da je reprezentacija "svetinja".

3. 300 milijuna kuna od Zagrepčanki i Zagrepčana

Temeljem odluke Skupštine grada Zagreba GNK Dinamo u 2014. dobio je 20 milijuna kuna. "Navedeni iznos GNK Dinamo dobiva po dvije osnove: za održavanje stadiona 9 milijuna kuna i za Omladinsku školu (koja je među pet najboljih u Europi) 11 milijuna kuna. ''Navedena sredstva su strogo namjenska i striktno se kontrolira njihova potrošnja",  ističu iz kluba. Ali, ovo je nakon što je gradonačelnik Bandić, mecena i počasni predsjednik kluba, došao u nemilost pravosudnog, a ubrzo zatim i na teret zatvorskog aparata, jer je u zadnjih 15 godina Dinamo od Grada Zagreba prosječno godišnje dobivao 30-ak milijuna kuna godišnje.

4. Obračun s navijačima koji se ne slažu s metodama Voljenog vođe i njihov izgon sa stadiona

Kao i u Tuđmanovo vrijeme, dolazak novog vladara u klub znači progon, nasilje i pritisak nad navijacima koji protestiraju protiv metoda kojima se Voljeni vodja sluzi. Također se ponovno uvodi verbalni delikt. Oživljavanje relikta komunističkog sustava znači zabranu skandiranja slogana protiv Voljenog vodje, sto konacno rezultira rasapom navijacke baze i bojkotom utakmica kluba.

5. Potpuno ispražnjene tribine Maksimira

"Ubijena nam je emocija, nemamo se s kim veseliti", požalio se nedavno Zoran Mamić, nakon prvenstvene pobjede nad Lokomotivom zbog nedostatka navijača, jer BBB u sukobu s Mamićem bojkotiraju utakmice na Maksimiru zbog gore navedenih razloga i prisutni su samo na gostovanjima. Boysi koji s Mamićem surađuju i bez vrijeđanja Obitelji navijaju za Dinamo, na svim utakmicama nisu dovoljno brojni.

Zbog načina na koji se Dinamovom vlada i zato što je klub posljednjih desetak godina postao sinonim za sukob interesa, primitivizam, nepoštovanje zakona i obračun sa svima koji se s Mamićem ne slažu, bili oni navijači ili novinari, tribine Maksimira osim žestokih navijača zaobilaze i simpatizeri. Naslov prvaka na početku ere Decime na Maksimiru je slavilo gotovo 30 tisuća gledatelja, posljednjih godina teško da ih se na otužnim feštama skuplja više od tisuću.

"U apsurdnoj smo situaciji da igrači moraju motivirati navijače da navijaju umjesto da bude obrnuto... Ali, nema publike, pa što, zar zbog toga nećemo igrati?" retorički se pita autor zadnja dva od deset uzastopnih naslova. Ali, Dinamu kojeg je po svojoj mjeri skrojio njegov brat navijači ne trebaju, koliko god ih deklarativno iz kluba pozivali. Ovakvom klubu, kojem je jedina svrha kupoprodaja igrača i koji je prepun nezainteresiranih legionara, nepostojeće gledatelje komotno mogu zamijeniti oni nacrtani na ispražnjenim tribinama i sjedalima.

6. Neviđena sramoćenja u europskim kupovima

Dinamo koji deset godina zaredom osvaja hrvatsko prvenstvo i u isto vrijeme pet puta uzme kup, u milijunskom gradu zanima svega par stotina ljudi. Tako je zbog svega nabrojanog, ali i nečeg na što ćemo tek sada podsjetiti detaljno, jer je iznimno bitno znati kako apsolutni vladar hrvatskog nogometa kotira na europskoj sceni, gdje se svake godine najavljuje iskorak i "proljeće u Europi": Posljednje četiri godine Dinamo se pored juriša na hrvatsku Decimu, iskazao i nevjerojatnim debaklima u skupinama Lige prvaka i Europa Lige.

Zadnja sezona kada se Dinamo u skupini europskog natjecanja nije ponizio i pokazao koliko tamo ne pripada, bila je 2010./11. Momčad koju je vodio Halilhodžić tada je u Europa Ligi sakupila, za posljednje četiri godine "znanstveno-fantastičnih" sedam bodova, iako je bila u grupi s uglednim klubovima; Villarrealom, Bruggeom i PAOK-om.

Sljedeće sezone, 2011./12, Jurčićev Dinamo izvukao je tešku skupinu Lige prvaka (Real, Lyon, Ajax) u kojoj je još teže stradao - svih šest poraza, uz gol razliku 3:22!

Jedinu dobru utakmicu Dinamo je tada odigrao u 1. kolu na Maksimiru protiv Reala (0:1), dok su sve ostale bile sramoćenja, posebno porazi od rezervne momčadi Reala u Madridu (6:2) i prije svega nevjerojatna blamaža u posljednjem kolu na Maksimiru od Lyona, poraz s nevjerojatnih 1:7!

Ante Čačić preuzeo je klupu 2012./13, ali i tada je Dinamo također služio za popravljanje gol-razlike u konkurenciji Porta, PSG-a i kijevskog Dinama, a sve do pete minute sudačke naknade utakmice zadnjeg kola, koju je na Maksimiru igrao protiv ukrajinskog imenjaka, imao je ne samo svih šest poraza, nego i nijedan postignuti gol.

Krstanović iz penala zabija za prvi Dinamov gol i bod u skupini LP, nakon čega je slijedila doslovno tragična scena, koja najbolje objašnjava u što se pod Mamićem na terenu i tribinama pretvorio ovaj klub - igrači Dinama, pred tri tisuće gledatelja na utakmici Lige prvaka na svom stadionu, taj jedan jedini gol slavili su kao da je postignut u finalu LP, a ne za skor: nula pobjeda, jedan remi i pet poraza, gol razlika 1:14.

Prošle, 2013./14 Dinamo pada stepenicu niže, u skupinu Europa Lige, ali i tamo, usprkos tome što se s protivnicima stvarno "dalo igrati", nastavlja s navikama iz Lige prvaka. Dobro, ovdje je čak dva kola prije kraja ostvario ono za što je do tada bio maksimalno sposoban u ozbiljnijem europskom društvu - zabiti jedan gol i osvojiti jedan bod.

Junior Fernandes ostaje zapamćen kao autor prvog podviga, u domaćem porazu od ukrajinskog Čornomoreca (1:2), nakon čega je uslijedio debakl kod Ludogoreca (0:3), ali konačno i jedna dobra utakmica i domaći remi s PSV-om (0:0), za drugi europski bod u tri godine stalnog statiranja u skupinama LP i EL. Ali, u drugom dijelu natjecanja Dinamo je poražen u sve tri utakmice; kod PSV-a, Čornomoreca i na Maksimiru od Ludogoreca.

Poraznim konačnim skorom: šest utakmica, nijedna pobjeda, jedan remi i pet poraza, uz gol-razliku 6:13, Dinamo se upisao i u crnu knjigu Europa Lige, kao jedna od deset momčadi s najgorim učinkom u šest sezona otkako se natjecanje igra u ovom formatu i pod novim imenom.

Ali, u aktualnoj sezoni, desetoj šampionskoj u domaćem prvenstvu, Dinamo je dosegnuo novo europsko dno: porazom u 5. kolu skupine EL kod rumunjske Astre (0:1) doživio je 16. poraz u skupinama Europa Lige i postao najgori klub u povijesti natjecanja. Najnovijom u nepreglednom nizu Dinamovih blamaža posljednjih godina, Dinamo je i službeno postao najgora momčad otkako je prije pet godina Kup Uefa promijenjenio ime i format.

Također, u posljednjih 13 gostovanja u skupinama europskih kupova Dinamo je bez ijednog pozitivnog rezultata! Nula pobjeda, bez remija i s čak 13 poraza, pa je Mamićev klub omiljen gost u Europi.

Podvučemo li crtu pod posljednjih 25 utakmica u skupinama europskih kupova, od studenog 2010., Dinamo je uspio izboriti samo dvije pobjede (protiv Astre i Celtica na Maksimiru), dva remija, uz čak 22 poraza. S gol razlikom 19:66 Modri su potvrdili reputaciju kontinentalnog rugla.

Ono što je u današnjem nogometu posebno bitno, a ovom Dinamu bi moglo i presuditi, je što europskim debaklima i propuštanjem ulaska u skupinu LP posljednje dvije godine, Mamićev klub ostaje bez značajnog i jednog od samo dva izvora financiranja, a to su bogate Uefine nagrade klubovima koji ulaze u grupe Lige prvaka ili osvajaju bodove u Europa Ligi.

7. 16 promjena trenera u 10 godina, najuspješniji i najtrofejniji - Kruno Jurčić

Mamić je u deset hrvatski šampionskih i europski sramotnih godina čak 16 puta mijenjao trenere, ali se pri tome izredalo 12 različitih lica (Kuže, Ivanković, Soldo, Vlak, Jurčić, Zajec, Halilhodžić, Čačić i Zo. Mamić, dok su privremeno momčad vodili Ćuk, Tot i Krznar). Ivanković i Jurčić čak tri puta okušali su se na vrućoj klupi, pri čemu je osporavani Kruno osvojio tri naslova prvaka, te po jedan kup i superkup i tako ušao u povijest Dinama kao najtrofejniji trener kluba u samostalnoj Hrvatskoj i izjednačen na vječnoj listi sa Ćirom Blaževićem.

8. Kako Dinamo svako prvenstvo počinje s 12 bodova prednosti? Zbog Filijale Lokomotive, s kojom je u istoj ligi

Dinamo je osjetno jači od konkurencije u HNL-u pa mu u lovu za rekordni broj naslova nije potrebna česta sudačka pomoć, ali kako bi put do trofeja bio lakši, izmišljen je projekt bez konkurencije ne samo u razvijenoj Europi, nego i u banana-državama: Decima Dinamo zadnjih šest sezona ima nezabilježeno zadovoljstvo igrati u istoj ligi s klubom koji mu je tvrtka-kćer i filijala iz koje i u koju "pretače" igrače, posuđuje, vraća, prodaje, otkupljuje i koji naravno nikada nije pobijedio Maticu.

9. Mamić kupio igrača za 40, a prodao za 130 milijuna eura, ali ove sezone kiksao je na tržištu

Otkako gospodari klubom, Mamić je prodao Eduarda u Arsenal za 13.5 milijuna eura, Ćorluku u Manchester City za 13, Modrića u Tottenham za rekordni 21 milijun, Lovrena u Lyon za 8, Mandžukića u Wolfsburg za 7 i Kovačića u Inter za €11 milijuna eura.

Ali, ove sezone gazdin opjevani trgovački talent ("Sve razgovore s djecom vodim osobno ja, nema tog čovjeka koji to može tako kvalitetno napraviti kao ja, jer su roditelji napadnuti od europskog tržišta i cijelog svijeta") je zakazao, pa su Brozović i Čop tek posuđeni Interu i Cagliariju za 3, odnosno 1.5 milijun. Ne može se reći ni da je 2.2 milijuna eura, koliko je Barcelona platila za "Novog Modrića" Halilovića cifra koja Mamića izuva i cipela, a što tek reći za siću u vidu naknade za razvoj od 250 tisuća eura, koliko je Ajax izbrojao za talentiranog bjegunca Murića.

Dinamo je od ljeta zaradio 6.95 milijuna eura, dok je kupio igrača za 7.55 milijuna eura, među kojima je i problematični, nonšalantni Junior Fernandes, najskuplja Mamićeva kupnja, teška 2.5 milijuna eura.

10. "Najuspješnija hrvatska tvrtka" prošlu godinu završila s minusom od 90 milijuna kuna i spas traži u privatizaciji

"Nije neuspjeh u sportskom segmentu (u Maksimiru ionako već odavno iščezlom), ono što pali alarm u Mamićevom Dinamu. Aalborg je, nakon Austrije prošle godine, drugi veliki financijski udarac, jer opet su potrošeni milijuni na zanimljive aranžmane s "pojačanjima", a do jednog od samo dva izvora prihoda, opet se nije došlo.

Ostala su samo dva brata i njihov klub. Bez sadržaja, navijača, momčadi i momčadskog duha, trenera, bez klasnih igrača i sa sve manje onog što je ovakvom Dinamu svrha - love." napisali smo prošlog ljeta kada je Obiteljski u 3. prektolu LP ispao od Aalborga, iako je hrvatski prvak pobijedio u prvoj utakmici kod danskog.

U tome se ogleda sunovrat našeg slavljenika Decime: U Dinamu žale žale za vremenima kada su im mrežu punili velikani u LP, ali su pored sedmice od Lyona i Realove šestice, na račun sjedali i deseci milijuna od Uefe.

Razmjeri ovog nokauta pokazali su se na Skupštini Dinama u veljači, gdje je odlučeno da će Dinamo ponovno postati "dioničko društvo", što je već jednom bio, ali je na kraju završio u stečaju, da bi 2004. godine bio ugašen. Udruga građana pod vodstvom Mamića i Barišića nastavila je poslovati i natjecati se u prvoj ligi.

Kao razlog za preoblikovanje Mamić je naveo velike rashode (čak 211 milijuna kuna u prošloj godini), dok je istovremeno glavni (gotovo i jedini) izvor prihoda prodaja igrača (ukupni prihod 120,725 milijuna kuna), s obzirom da je drugu godinu zaredom izostala već ukalkulirana zarada (10-ak milijuna eura) od plasmana u skupinu LP, ali Dinamo nije uspio otvoriti vrata Ali Babine pećine, iako je, kao i 2013. bio nositelj. 

Mamić se proteklih godina hvalio da je na čelu "najuspješnije hrvatske tvrtke", prošlu godnu Dinamo je završio sa više od 90 milijuna kuna minusa, pa ide u preoblikovanje zbog "ogromnih rashoda i Uefinog FFP-a"

"Treba nam novi iskorak, a to je preoblikovanje jer su rashodi ogromni, a i zbog fair-playja Fife i Uefe koja udrugama građana tolerira 5 milijuna eura "minusa" tri godine u nizu, a kao d.d. čak 15 milijuna eura. Stalno nas je proziva da smo prćija, IO je predložio preoblikovanje. Nudimo na tržište Dinamove dionice, pa neka članovi i poduzetnici ulože u Dinamo. Ako ne uspijemo, to znači da Bog i naši članovi žele da ostanemo udruga".

"Dinamo ima 90 674 712 kuna knjigovodstvenog manjka. Ovdje je bitno napomenuti da je ovdje i amortizacija, koja iznosi oko 36 milijuna kuna. Manjak će biti pokriven viškovima iz prethodnih godina. Na dan 31.12.2014. buduća potraživanja iznose 202 milijuna 425 tisuća kuna, a odnose se na rate transfera  Vrsaljka, Čopa, Halilovića, Jedvaja. Ovdje nije ušlo 90 milijuna kuna koje smo ostvarili prodajom Čopa i Brozovića, to ćemo knjižiti kako rate dospiju", napomenuo je tada Mamić.

"Često se zanemaruje da nema Dinama, ne bi bilo hrvatskog nogometa", rekao je nakon toga i naravno, zaradio aplauz.

Ali, financijski izvještaj samo je potvrdio da u Dinamu nema baš razloga za pljesak, Decimi usprkos.