VESELIN VUJOVIĆ, sadašnji trener rukometaša Zagreba jedan je od najvećih rukometaša svih vremena. Rođeni Cetinjanin dva se puta popeo na krov Europe sa šabačkom Metalopalstikom, a s reprezentacijom Jugoslavije bio je i svjetski i olimpijski prvak.

 

Bio je prvi rukometaš koji je službeno proglašen najboljim na svijetu, a čitatelji Indexa moći će tijekom Svjetskog prvenstva u Kataru čitati upravo njegove stručne komentare i analize.

 

Svjetsko prvenstvo počinje u četvrtak 15. siječnja, a Hrvatska otvara turnir 16. siječnja protiv Austrije.

 

S Veselinom Vujovićem razgovarali smo o Kataru, zemlji koja kupuje sportsku tradiciju i kulturu, o Hrvatskoj bez širine kao nekad, o iskusnijem Goluži te igračima tinejdžerima koji će obilježiti budućnost rukometa.

 

 

''Ako bacimo pogled dugi niz godina unatrag, reprezentacija Hrvatske je uvijek bila favorit, uvijek je dolazila do postolja i mišljenja sam da je jedan od najozbiljnijih kandidata za medalju i u Kataru. Premda će ovo biti najjače i najizjednačenije Svjetsko prvenstvo u povijesti, uvjeren sam da Hrvatska ima snage i znanja doći do medalje.

 

Hrvatska otvara protiv Austrije, momčadi koja možda i ne spada u kremu europskog i svjetskog rukometa, no u posljednje vrijeme jako puno ulažu u rukomet, doveli su nekoliko stranih igrača u reprezentaciju, a pojedini domaći igraju jako zapažene role u Bundesligi. Dovoljno je pogledati njihove pripremne utakmice. 

 

U dva su dana dva puta deklasirali Švicarsku, koja je solidna momčad, a prije par dana su u Parizu izgubili 28:30 od Francuske. Mnogi će reći da su te pripremne utakmice varljive, što je i točno, no nemojte zaboraviti da su Austrijanci sa Svjetskog prvenstva izbacili i Norvešku.

 

Ponavljam, Hrvatska mora biti izuzetno oprezna jer je Austrija momčad koja će sigurno ići dalje, ali, budu li momci ušli s pravim pristupom, mislim da neće biti problema.''

 

 

''U rukometu također postoji pravilo koje kaže da tri godine moraju proći ako niste igrali za neku reprezentaciju da bi imali pravo zaigrati zadrugu. Upravo to pravilo su iskoristili Makedonci koji su doveli Pribaka i Vugrineca. Pribek tri godine nije igrao za Srbiju, a  Vugrinec, isto tako, četiri, pet godina nije nastupao za Sloveniju. S njima dvojicom makedonska reprezentacija dobila je strahovitu konkurenciju i mislim da će biti jako ozbiljan protivnik Hrvatskoj u grupi.

 

Slažem se da takva pravila i nisu baš sasvim logična, pogledajte samo Katar sa svega dva, tri domaća igrača. No, kod njih je jasno što oni žele. Tamo sam jedno vrijeme radio i svjedočio sam iz prve ruke da u Kataru jednostavno ne postoji kultura bavljenja sportom. Njihov način života to ne poznaje. Tamo nije kao kod nas da djeca treniraju nekoliko sportova, da se igra na ulici. Međutim, njihov standard im omogućava da na ovaj umjetan način dovode strane sportaše koji bi tijekom nekog vremena postali uzor domaćoj djeci i na neki način ih motivirali da se i sami bave sportom.

 

Hoće li u tome uspjeti, ne znam. Iskreno, znajući kakav im je mentalitet, nisam baš optimist, no u svakom slučaju im treba odati priznanje za sve ovo što rade. Njihova ulaganja u sport su golema. Od moto-utrka i teniskih turnira, do organizacije utakmica talijanskog Superkupa i Svjetskog rukometnog prvenstva. Uvjeren sam da će ovo prvenstvo biti fantastično organizirano, sigurno su ga maksimalno izbrendirali, i naravno, sve je to samo vježba za ono najvažnije što su dobili – Svjetsko nogometno prvenstvo.''

 

 

''Vjerujte mi, radije ne bih o tome pričao jer smatram da sam manje kompetentan po pitanju što je netko napravio ili što nije napravio u svojoj reprezentaciji. S moje točke gledanja, mišljenja sam da Hrvatska i danas ima jaku reprezentaciju i odlične igrače. Sve je do Goluže, odnosno hoće li se on opredijeliti za ukazivanje više prilika mlađim igračima ili će do maksimuma upotrebljavati i izrabljivati Vorija, Duvnjaka ili Kopljara. Uvjerenja sam da mu se baš to forsiranje istog kadra igrača na nekim ranijim prvenstvima i osvetilo. Vjerujem da je Goluža nešto i naučio iz svojih grešaka i uvjeren sam da će to sad u Kataru izgledati puno bolje. 

 

Mogu se složiti sa Sulićevom tvrdnjom da Hrvatska više nema onakvu širinu kakvu je imala prije. Zamislite samo koja su to imena bila, ali bože moj, što sad, ima Hrvatska dovoljno mladih i kvalitetnih igrača poput Brozovića, Stepančića ili Obranovića, koji će u narednim godinama obilježiti i europski i svjetski rukomet.''

 

 

 ''Kad netko sa strane gleda partiju šaha, onda taj uvijek zna koje bi se poteze trebalo povući. Međutim, kad taj sjedne za stol, onda shvati da nije baš lako pronaći najbolje rješenje. Ovo što ću sad reći nije zato jer želim stati u obranu bilo koga, ali kao bivši igrač i izbornik, znam jako dobro koliko je teško u dva dana igrati dva puta protiv istog protivnika. Pogotovo par dana prije velikog turnira kad je svakom igraču u glavi samo želja da se ne povrijedi, da se ne dogodi nešto nepredviđeno, pa da propusti natjecanje. 

 

Mišljenja sam da je Goluža ipak trebao te dvije utakmice ponajprije iskoristiti da pruži priliku igračima koji će Hrvatsku nositi u budućnosti, dakle da je trebao krenuti sa Sliškovićem, Stepančićem, Brozovićem, Obranovićem, s mladim  momcima koji bi imali motiv gristi i u takvim, nazovimo ih nebitnim utakmicama. 

 

No, Goluža zna najbolje što je tražio od tih utakmica i treba mu vjerovati, a mi ostali ipak nismo dobili pravu sliku mogućnosti hrvatske reprezentacije.''

 

 

''Nijedna utakmica neće biti laka, to nam mora svima biti jasno, a premda je Hrvatska puno jača od svih protivnika u grupi, morat će debelo zapeti da bi opravdala ulogu favorita i kvalitetu koju ima.

 

Zanimljivo je da sve reprezentacije u grupi imaju jak jugoslavenski pečat. U Austriji brani Marinović, u Iranu je Maček, Tunis vodi Sead Hasanefendić, a Makedonija, BiH i Hrvatska su bivše jugoslavenske republike. Svi se oni jako dobro poznaju i mislim da će faktor iznenađenje biti sveden na minimum. Konkretno, ako bi te reprezentacije morao rangirati po kvaliteti onda je Hrvatska prva, Makedonija i Austrija bi trebali biti broj dva i tri, a meč između Tunisa i BiH donijeti će posljednjeg putnika u osminu finala.''

 

 

''Što se tiče Katara, s njima će biti teško jer su domaćini. Puno su uložili u ovo i jasno je da će imati i određeni sudački vjetar u leđa. Prvenstvo će biti nikad jače i izjednačenije i mislim da bi čak dvije reprezentacije koje su došle ni krive ni dužne, poput Islanda i Njemačke, mogle daleko. Oni će igrati opušteno, rasterećeno i to mi mogla biti njihova prednost. Poljska je jedna zanimljiva reprezentacija. Imaju možda i najbolje bekovske linije na svijetu, no njihov problem je čudan karakter. Unatoč tome u stanju su pobijediti bilo koga.

 

Naravno, glavni i jedini pravi favorit za zlato je Francuska. Nema im Abaloa, no kako je on igrao u posljednje vrijeme u PSG-u, mislim da im to neće biti neki veliki hendikep i da će Jolie itekako moći dobro odraditi rolu na desnom krilu. 

 

Od ove četvorke najprije bi mogla kiksati Danska. Nešto su mi bezlični i igra im se bazira isključivo na raspoloženosti Mikkela Hansena. Kad on nema svoj dan, oni su u problemima.''

 

''Danci su uložili sve lani da se Willbeck oprosti sa zlatom pa su doživjeli najveći debakl u povijesti. Priznajem da nikad nisam gledao smješnije finale. Bilo je bolno gledati što su im Francuzi napravili. 

 

Naravno da novi trener unosi neke svoje promjene i da je potrebno vremena da se igrači na to priviknu, a sve to slična, skandinavska škola rukometa i mislim da će to kod njih vrlo brzo sjesti na svoje mjesto. Baš kao što meni nije puno vremena trebalo da se priviknem u Makedoniji ili sad u Zagrebu.''

 

 

''U njih ne vjerujem. Imaju dobru momčad, dobre igrače, ali nemaju karakter. Čim nalete na neku agresivniju momčad i momčad koja ne igra 6-0 obranu koja njima ne odgovora, mislim da neće imati šanse.''

 

 

''Danac Lauge je sigurno rukometaš koji bi trebao obilježiti budućnost. Već je u Kielu i tamo pokazuje sve što zna i može. Doista jedan vrhunski igrač. Islanđanin Palmarsson, također iz Kiela proglašen je za najboljeg mladog igrača u Europi. Makedonci imaju malog Manaskova, koji je sjajno lijevo krilo. Kod Francuza se već etablirao Accambray. Kad njima pridodamo ove mladiće iz Hrvatske, mislim da se ne trebamo bojati za rukometnu budućnost.''