HOO u kontranapadu: Mateša kazneno prijavio zamjenika ministra zbog neisplate 25 milijuna kuna

HOO u kontranapadu: Mateša kazneno prijavio zamjenika ministra zbog neisplate 25 milijuna kuna

Foto: Hina

SUKOB između čelnih ljudi Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dodatno se zaoštrio nakon što je HOO, tj. predsjednik Zlatko Mateša angažirao odvjetnika Vladimira Gredelja kako bi odgovorio na pritiske iz Ministarstva koje pokušava raščistiti odnose u krovnoj hrvatskoj sportskoj organizaciji.

Gredelj je prošlog tjedna poslao pismo premijeru Zoranu Milanoviću od kojeg je tražio da "spriječi daljnju uzurpaciju ovlasti HOO-a od strane nekih dužnosnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta", misleći time na pomoćnika ministra Tomislava Paškvalina. Vodstvo HOO-a traži isplatu dijela novca od igara na sreću, na koje smatraju da imaju pravo, te tvrde kako je to razlog zašto radna zajednica još nije dobila plaće. Tomislav Paškvalin za kašnjenje plaća okrivio je vodstvo HOO-a upitavši ih gdje su silni milijuni koji su potrošeni na Sportsku televiziju.

"MZOS odbacuje bio kakvu odgovornost za neisplatu plaća jer je HOO-u isplaćen cjelokupan iznos u skladu sa Zakonom i Državnim proračunom za 2014. godinu, a ne može biti govora niti o narušavanju autonomije sporta, osim ako se pod autonomijom ne podrazumijeva trošenje novca iz državnog proračuna u nezakonite i neplanske svrhe. Štoviše, upravo ovime je doslovno poštovano ono što se traži u otvorenom pismu, a to je: 1. usklađivanje rada MZOS-a s ustavnim i zakonskim odredbama, 2. autonomija i samostalnost u radu HOO-a, 3. osiguravanje redovne isplate novčanih sredstava koja HOO-u po zakonu pripadaju', odgovor je iz MZOS-a.

Nakon svega Mateša i Gredelj podnijeli su prijavu protiv zamjenika Ministra USKOK-u.


"Hrvatski olimpijski odbor zastupan po Zlatku Mateši a ovaj po Vladimiru Gredelju iz Bjelovara, podnosi KAZNENU PRIJAVU protiv Tomislava Paškvalina, pomoćnika ministra znanosti obrazovanja i sporta, iz Zagreba,

zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12 – KZ-a) kao eventualno i drugih kaznenih djela.

O b r a z l o ž e n j e

Osumnjičenik je zaposlenik Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta (dalje: MZOS), na mjestu pomoćnika ministra u Upravi za sport te na tom mjestu obnaša posao državnog dužnosnika. Člankom 41. Zakona o sustavu državne uprave (NN 15/11, 12/13 – dalje: ZSDU) pomoćnik ministra upravlja radom upravne organizacije unutar ministarstva te je za taj svoj rad i odgovorna ministru i vladi. Dakle, Uprava za sport je upravna organizacija unutar ministarstva za čiju zakonitost i pravilnost rada odgovara upravo osumnjičenik. U tom smislu, osumnjičenik je (u okviru svog djelokruga) kao pomoćnik ministra ovlašten i dužan  brinuti o razvoju sporta, unapređenju rekreativnog, zdravstvenog, školskog, amaterskog, profesionalnog, natjecateljskog i promotivnog značaja sporta i sportaša, predlaganju i provođenju propisa o organizaciji i djelovanju sporta, sportskih klubova, udruga i saveza, financiranju sportskih programa i programa razvoja sporta, stručne poslove u pitanjima unapređenja sportskih djelatnosti, te brojne druge djelatnosti vezane za sport.

Člankom 75. stavak 3. Zakona o sportu (NN 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13 – dalje: ZS) propisano je da se za izvršenje programa javnih potreba u sportu osiguravaju sredstva u državnom proračunu i iz dijela prihoda od priređivanja igara na sreću i nagradnih igara s time da programe zadovoljavanja javnih potreba koje se odnose na HOO i nacionalne saveze predlaže HOO koji je odgovoran za izvršenje takvog programa i utrošak sredstava. Dakle, iz navedenog proizlazi da se javne potrebe koje se odnose na HOO zadovoljavaju, uz ostalo, i iz sredstava prikupljenih od prihoda od priređivanja igara na sreću. U tom smislu je člankom 8.Zakona o igrama na sreću (NN 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 143/14 – dalje: ZI) propisano da će Vlada RH odrediti kriterije za utvrđivanje korisnika i načina raspodjele prihoda od igara na sreću. Na temelju navedene zakonske odredbe donesena je Uredba o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2014. godinu (NN 151/13 – dalje: Uredba) kojom je propisan način raspodjele tih sredstava. Tako je člankom 2. stavak 2. točka 1.Uredbe propisano da  30,96% prihoda ostvarenih od igara na sreću pripada onima koje promiču razvoj sporta, a u tu kategoriju svakako spada i HOO. Nadalje, člankom 3. stavak 1. točka 1. Uredbe propisano je da se sredstva doznačuju MZOS-u, a onda ih ono prosljeđuje korisnicima u omjerima utvrđenim tim člankom pri čemu se HOO-u ima uplatiti 86,79 % prihoda. Usprkos ovakvim odredbama, Uprava za sport na čelu sa osumnjičenikom nije HOO-u (kao ni drugim nacionalnim sportskim udrugama) isplatila sva sredstva koja im pripadaju za 2013. i 2014. godinu iako je samo ministarstvo, odnosno Uprava za sport kome je na čelu upravo osumnjičenik, putem obavijesti na internet stranicama MZOS-a od 19. prosinca 2014. godine ustvrdilo da je HOO-u isplaćen cjelokupni iznos sredstava za HOO isplaćen.

Ovakav navod Uprave za sport kome je osumnjičenik na čelu nije točan, a navedeno proizlazi iz dopisa Ministarstva financija klasa:032-01/14-01/195, urbroj:513-03-05-15-5 od 16 siječnja 2015. godine. Navedenim dopisom Ministarstva financija obaviješten je HOO o stvarnom iznosu koji mu je doznačen od strane MZOS, odnosno Uprave za sport na čelu sa osumnjičenikom pa je tako vidljivo da je HOO-u uplaćeno svega 74,60 % sredstava od onih koji su mu trebali biti uplaćeni. Kada se navedeni postotak pretvori u brojke vidljivo je da HOO-u i njegovim članovima nezakonito nije isplaćen iznos od 25.860.930,31 kuna. Ovdje je vrlo važno skrenuti pozornost na činjenicu da je dopis Ministarstva financija datiran 16. siječnja 2015. godine, a obavijest objavljena na internet stranicama MZOS-a datirana je 19. prosinca 2014. godine iz čega je jasno vidljivo da Ministarstvo financija nedvojbeno raspolaže sa točnim podacima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz dopisa Ministarstva Financija od 16. siječnja 2015. godine je vidljivo da je u 2013. godinu preneseno 13.628.970,98 kn iz 2012. godine. Da je ovaj iznos zaista prenesen iz 2012. godine vidljivo je također iz dopisa Ministarstva financija od 10. ožujka 2014. godine u kojem se navodi da je za 2013. godinu HOO imao na raspolaganju 126.225.284 kuna od čega je 13.628.971 preneseno iz 2012. godine a 112.596.313 kn je uplaćeno u 2013. godini.

Na kraju 2013. godine u 2014. godinu je preneseno 12.231.959,33 kune što je također vidljivo iz dopisa Ministarstva financija od 16. siječnja 2015. godine. Dakle, na kraju 2014. godine HOO-u nije isplaćeno ukupno 25.860,930,31 kn (iznos koji je iz 2012. prenesen u 2013. i iznos koji je iz 2013. prenesen u 2014.) a na koji HOO ima pravo jer ne postoji niti jedna zakonska osnova da Uprava za sport na čelu sa osumnjičenikom HOO-u ne isplati ukupne iznose (dakle i iznose koji prelaze planske iznose) u skladu sa važećim odredbama. Iz odredaba ZS-a, ZI-a i Uredbe jasno proizlazi da  HOO ima pravo na određeni postotak od ukupno ostvarenih sredstva od igara na sreću neovisno o tome koliki je iznos HOO u svojim planovima namjeravao ostvariti iz tih sredstava financiranja. Da je tome tako proizlazi upravo iz odredaba ZI-a i Uredbe u kojima nigdje nije propisano da će HOO imati pravo na isplatu novčanih iznosa u skladu sa planiranim iznosima već  se navodi da se sredstva ostvarena od igara na sreću raspodjeljuju korisnicima u skladu sa pravilima iz Uredbe (30,96 % prihoda ide onima koji promiču sport a od tog iznosa 74,60% sredstava pripada HOO-u). Da HOO ima pravo da mu se uplate sva sredstva koja su ostvarena (prema postocima iz Uredbe) vidljivo je i iz odredaba Zakona o proračunu (NN 87/08, 136/12 – dalje: ZP). Člankom 2. ZP-a je propisano da su prihodi za posebne namjene oni prihodi čije je korištenje i namjena utvrđena posebnim propisima. Člankom 8. ZS-a je propisano da se prihodi od igara na sreću koriste, između ostalog, za razvoj sporta. Dakle, prihodi ostvareni od priređivanja igara na sreću predstavljaju prihode posebne namjene u smislu članka 2. ZP-a jer je njihovo korištenje i namjena propisana posebnim zakonom. ZP-om je također propisano da su prihodi posebne namjene namjenski prihodi koji se uplaćuju u proračun (članak 48. ZP-a), te da se uplaćeni i preneseni prihodi posebne namjene mogu izvršavati iznad iznosa utvrđenih u proračunu, a do visine uplaćenih odnosno prenesenih sredstava (članak 50. ZP.).

Sve ovdje navedene zakonske odredbe jasno ukazuju na činjenicu da HOO, bez obzira na predviđeni plan sredstava u proračunu RH ima zakonsko pravo da mu se uplate sva sredstva koja su ostvarena iznad planiranog iznosa, a osumnjičenik je sa takvim zakonskim odredbama, uzimajući u obzir dužnost koju obnaša, nedvojbeno upoznat te takve odredbe svjesno i namjerno krši nanoseći HOO-u ogromnu materijalnu štetu.

Dakle, ovakvo „prenošenje“ novčanih sredstava iz godine u godinu je nezakonito i bez ikakve pravne osnove te se time nanosi ogromna šteta HOO-u jer se nezakonito umanjuju sredstva koja trebaju biti isplaćena te se time umanjuju šanse za razvoj i rezultate hrvatskog sporta. Osim činjenice da je zakonsko pravo HOO-a da mu se doznače sva sredstva koja mu pripadaju (dakle i navedenih 25 milijuna kuna) važno je reći da su i ranije novčana sredstva doznačavana sa velikim zakašnjenjem (npr. početkom 2014. godine što je MZOS ispravilo tek na očitovanje Ministarstva financija od ožujka 2014. godine) tako da se pojedini veliki sportski projekti nisu mogli realizirati, a kasnilo se i s isplatom plaća i stipendija. Da je i ranije dolazilo da kašnjenja u isplati sredstava vidljivo je iz dopisa HOO-a od 05. veljače 2014. godine i dopisa od 19. veljače 2014. godine iz kojih dokumenata je jasno vidljivo koliko u tom trenutku HOO-u nije isplaćeno sredstava. Osim što za "prenošenje" novčanih sredstava iz godine u godinu nema nikakve osnove u pozitivnim propisima RH, takva osnova ne može se naći, niti postoji, u načinu korištenja sredstava od strane HOO-a. Naime, unutar HOO-a provedeni su brojni nadzori od strane različitih nadležnih institucija (proračunski nadzor Ministarstva financija, fiskalni nadzor MZOS-a, sportska inspekcija MZOS-a, inspekcija rada) a tim nadzorima nije utvrđeno nikakvo nenamjensko, nezakonito ili nestatutarno trošenje sredstava.

Iz svega do sada iznesenog jasno se može zaključiti da osumnjičenik nije HOO-u isplatio novčana sredstva na koja HOO ima zakonsko pravo a takvo uskraćivanje isplate ne može se opravdati nikakvim objektivnim razlozima budući da su sva sredstva koja su HOO-u uplaćena iz proračuna iskorištena u skladu sa važim propisima.

Također, vrlo je važno napomenuti da je HOO, prema članku 49. stavak 3. ZS-a i odredbama svog Statuta, u svom djelovanju samostalan. Isto tako, Olimpijskom poveljom je jasno propisano da  sportske organizacije olimpijskog pokreta imaju pravo i obvezu biti neovisni te su ovlašteni na poduzimanje mjera za zaštitu svoje samostalnosti kao i da svaki nacionalni olimpijski odbor ima obvezu čuvati svoju autonomiju i oduprijeti se pritiscima svake vrste. Kada se  ove odredbe uzmu u obzir i protumače u svjetlu odredaba prema kojima HOO ima pravo na određeni postotak od ukupno ostvarenih prihoda od igara na sreću (neovisno o bilo kakvom planu) jasno je vidljiva namjera osumnjičenika da zloupotrebom položaja i ovlasti, odnosno nezakonitom neisplatom iznosa od preko 25 milijuna kuna naruši samostalno djelovanje HOO-a i da se djelovanje HOO-a podvrgne volji političkih elita i partikularnih interesa. Dakle, ovakvim svojim ponašanjem osumnjičenik ne samo da nanosi materijalnu štetu HOO-e već ovakvo postupanje može rezultirati i sankcijama Međunarodnog olimpijskog odbora prema HOO-u zbog narušavanja njegove samostalnosti u djelovanju i koje u konačnici može imati ogroman utjecaj na sport u RH, te sportsko međunarodno priznanje svih sportaša unutar Republike Hrvatske. O mogućnosti nastupa navedenih posljedica osumnjičenik je, kao bivši sportaš i olimpijac, a sada i politički dužnosnik nedvojbeno svjestan te upravo nastup takvih posljedica i želi.

S obzirom na sve navedeno, prijavitelj smatra da je opisanim postupanjem osumnjičenik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. KZ-a (zlouporaba položaja i ovlasti) budući da je on, kao službena osoba na čelu Uprave za sport, iskoristio svoj položaj i ovlast na način da je postupio protivno postojećim propisima prema kojima HOO ima pravo na isplatu svih ostvarenih sredstava neovisno o iznosu koji je planiran u proračunu RH, odnosno nije izvršio svoju dužnost na način da  odugovlači, odnosno odbija HOO-u isplatiti iznos od 25.860.930,31 kuna a sve sa ciljem da HOO-u prouzroči znatnu imovinsku štetu koja će rezultirati ukidanjem zakonom i  Olimpijskom poveljom zagarantirane samostalnosti u djelovanju HOO-a.

U Bjelovaru, 10.veljače 2015. godine

HOO po punomoćniku
ODVJETNIK
Vladimir Gredelj, dipl.iur."

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara