Screenshot: Youtube

DVA MJESECA nakon NATO-ovih bombardiranja Srbije, a posebno Beograda, Hrvatska je 18. kolovoza 1999. prvi put gostovala u toj zemlji i gradu od međunarodnog priznanja i to u kvalifikacijskoj utakmici za EP 2000., protiv Savezne Republike Jugoslavije (0:0), kako se službeno zvala državna zajednica Srbije i Crne Gore.

Hrvatskoj se na prvom beogradskom gostovanju suprotstavilo deset Srba i Crnogorac Mijatović

Ali, za razliku od zagrebačke utakmice istih suparnika dva mjeseca kasnije, u beogradskom dvoboju za domaćine je igrao tek jedan Crnogorac, Predrag Mijatović, dok su svih ostalih 12 igrača (kao rezerve su ušli Ljubunko Drulović i Savo Milošević), kao i izbornik Vujadin Boškov, bili Srbi. Tako da, iako formalno nije točno reći kako smo tada igrali sa Srbijom, logično je zašto svi kada govorimo o protivniku na tim utakmicama, kolokvijalno kažemo "Srbi".

Nisu se zaliječile ni rane iz rata u Hrvatskoj, a u Srbiji je tek završio novi rat

Kao da još uvijek friške ratne rane između Hrvatske i Srbije nisu bile dovoljne za etiketu "utakmica najvišeg rizika", ovaj dugo očekivani meč imao je i dodatni, još svježiji ratni uteg: Utakmica se trebala igrati ranije, ali je odgođena zbog 78-dnevne kampanje bombardiranja Srbije, do koje je došlo jer Milošević nije želio prekinuti protjerivanje Albanaca s Kosova, na kojem je bjesnio brutalni rat između srpskih vojnih i policijskih snaga protiv albanskih separatista.

Brončani su se istopili u kvalifikacijama za Euro 2000.

U takvom, mučnom okruženju, u Beograd je došla Ćirina reprezentacija, samo godinu dana ranije treća na svijetu, ali sada tek blijeda sjena momčadi koja je prethodnog ljeta oduševila planetu i senzacionalno došla na korak do finala SP-a. Nije više bilo samopouzdanja, snage i lepršavosti koje su je krasile, kao ni nekih ključnih igrača (Prosinečki, Bilić, Vlaović...), a u prve četiri kvalifikacijske utakmice osvojila je tek sedam bodova. Poraz od Irske i samo bod s gostovanja u Skopju, potpuno su kompromitirali šanse za plasman na Euro. Poraz u Beogradu značio je ispadanje iz borbe za prvo mjesto.

Mihajlović i Štimac: Izbornički suparnici, na istom mjestu gdje su prije 14 godina bili igrački

"Srbija" je s druge strane, u ovaj susret ulazila kao stopostotna, s tri pobjede iz isto toliko susreta i goropadna zbog toga što "najdražeg neprijatelja" dočekuje na svojoj Marakani, pred 50 tisuća napaljenih navijača. U petak bi Mihajlović izbornik, bio sretan da ga protiv izbornika Štimca gleda pola od brojke koliko je uživo pratilo dvoboj njih dvojice na terenu prije 14 godina.

Ćiro je strogo kontroliranom igrom zauzdao Boškova i dao Bobanu i Asanoviću da se igraju

U dvoboju dva superiskusna stara lisca, Blažević je nadmudrio Boškova - na desni bok je poslao Roberta Kovača, koji je od tamo pazio da Jovan Stanković ne centrira za visokog Darka Kovačevića, a na drugom boku Jarni je zatvorio Dejana Stankovića. Ne treba ni reći kako su onda Jokanović i Nađ bili inferiorni Bobanu i Asanoviću.

Mijatović - Šuker 1:1

Početak prve utakmice u kojoj su se našle reprezentacije nakon mirne reintegracije, obilježila je Mijatovićeva vratnica u 2. minuti, ali bio je to jedini put na utakmici da je Dario Šimić pustio svog igrača.

Jugoslavija je diktirala igru tek uvodnih 15 minuta, ali Šukerova stativa 20 minuta nakon što je suparnički napadač zatresao okvir gola, označava prelazak inicijative na hrvatsku stranu, gdje je i ostala do kraja utakmice.

Mračni prekid u trajanju od poluvremena i suzavac

Ipak, najupečatljiviji detalj dogodio se u 48. minuti utakmice, kada je Marakana utonula u mrak, nakon čega je na tribinama, pored novinarske lože, bačen suzavac. Prekid do ponovne uspostave napajanja električnom energijom, potrajao je gotovo 45 minuta! Naravno, danskom sucu Kimu Miltonu Nielsenu, nije padalo na pamet prekinuti susret.

Srpski reprezentativci pomiješali se s hrvatskima kako bi ih zaštitili u mraku

Hrvatski reprezentativci priznali su kako se nisu osjećali najugodnije kada je odjednom "pao mrak" iz kojeg je 50 tisuća gledatelja krenulo još glasnije nego do tada vrijeđati i prijetiti. Umirili su ih srpski reprezentativci koji su im odmah prišli i jamčili sigurnost, dok je iz crnila mnoštvo urlalo "Ubij, ubij ustašu" i "Večeras je naše veče, večeras se Tuđman peče".

Sastavi reprezentacija SR Jugoslavije i Hrvatske (0:0) na kvalifikacijskoj utakmici za EP 2000., odigranoj 18. kolovoza 1999. u Beogradu:

JUGOSLAVIJA

Kocić - Mirković, Đukić, Mihajlović, Đorović - D. Stanković, Jokanović, Nađ, J. Stanković - Mijatović, Kovačević

HRVATSKA

Ladić - Štimac, Šimić, Soldo - Kovač, Jurčić, Asanović, Stanić, Jarni - Boban - Šuker