Kek: Dvije godine slovenskog hajdukovca koji je preporodio Rijeku i osvježio HNL

Kek: Dvije godine slovenskog hajdukovca koji je preporodio Rijeku i osvježio HNL

Foto: Hina, Getty Images / Guliver image
Fotomontaža: Index.hr 

"LIJEPA nogometna priča" je fraza kojom "konstruktivniji" novinari opisuju "Riječko nogometno čudo" posljednjih godina, dok će oni koji  ističu kako ne bi bilo ništa od Rijekinog preporoda da ga ne predvode Volpijevi milijuni i Miškovićeva slizanost s Mamićem, isto izgovoriti sa ciničnim prizvukom.

Kek je najbolji dio "Lijepe nogometne priče"

Matjaž Kek, koji je prije točno dvije godine baruštinu hrvatskog nogometa osvježio svojim dolaskom, negdje je u sredini ta dva tumačenja.

Sigurno je kako rezultate poput onih koje ima s Rijekom ne bi ostvarivao u Zadru ili Istri, ali isto tako je činjenica da na najbolji mogući način koristi ono što mu je na raspolaganju, pa Rijeka s njim osvaja trofeje, a u Europi je posljednje dvije sezone neusporedivo uspješnija od Dinama i Hajduka.

Kek se nakon svakog treninga mora izljubiti s igračima i poželjeti im sve najbolje u životu, jer  vjerojatno ih sutra neće naći u svlačionici

Pri tome moramo naglasiti kako mu kolodvorski model fluktuacije igrača  Volpijeve Rijeke ni najmanje ne olakšava posao. Kek se nakon svakog treninga ili utakmice mora izljubiti s igračima i poželjeti im sve najbolje u životu i karijeri, jer velika je vjerojatnost da ih sutra neće naći u svlačionici.

Rijeka vlasniku služi kao bazen iz kojeg crpi igrače za iznenadne posudbe drugom gazdinom klubu, talijanskom drugoligašu, pri čemu je Rijeka Spezijina Lokomotiva, ali u Serie B odlaze igrači za kaljenje, ali i oni koji u Rijeci igraju odlično (Brezovec).

Prolazan je život nogometaša u Volpijevoj i MIškovićevoj Rijeci

S onom tuzemnom Lokomotivom, filijalom Miškovićevog mentora, Rijeku također vežu plodni odnosi, što rezultira dvosmjernim prometom igrača. Dodamo li tome prihvaćanje kontigenata otpisanih dinamovaca i konačno, prodaje najboljih i najefikasnijih igrača u inozemstvo, uz jednako brojne dolaske od tamo, nije nimalo lako Keku nadograditi rezultate koji su svake godine sve bolji, pa su samim tim i očekivanja sve veća.

Evo primjera kako je prolazan život nogometaša u Volpijevoj Rijeci: Adis Jahović došao je početkom ljeta, a otišao prije njegovog kraja. Rijeka je napadača dovela besplatno, a prodala ga ruskom drugoligašu Krilju Sovjetov za 400 tisuća eura. Besplatno je stigao i bivši BiH reprezentativac Ermin Zec, ali je isto tako i otišao nakon što se u svlačionici u Koprivnici posvađao s Kekom.

Soldo nije htio naslijediti Scoriju, pa je došao Kek

Ali, vratimo se na početak, odnosno Kekov dolazak u Rijeku krajem veljače 2013., nakon što je Scorija morao dati ostavku, jer je u HNL-u bio tek 5. s 11 bodova zaostatka za vodećim Dinamom, a u Kupu je ispao od niželigaša Nedelišća.

Bio je to ogroman udarac za klub koji je imao najambicioznije planove od osnutka HNL-a, prema kojima se i era Sanaderovog ortaka Ježića činila skromnom: Vlasnik kluba, talijanski biznismen Volpi, uložio je značajna sredstva, klub su pojačali mnogi igrači, ali Rijeka se nije uspjela izboriti za vrh.

Nakon što je Zvonimir Soldo odbio ponudu da preuzme Rijeku, Kek je ostao jedan od dva kandidata, drugi je bio Gianluca Atzori, čovjek iz također Volpijevog kluba, Spezije, koji je vodio Sampdoriu, Regginu i Cataniju.

Mariboru vodio do naslova, Sloveniju do SP-a

Matjaž Kek (53) zanimljiv je lik: Igračku karijeru kao branič započeo je 1980. u Mariboru i završio je u istom klubu 1999. u međuvremenu igravši za austrijske Spittal i austrijski GAK, za koji je u austrijskoj prvoj ligi nastupao sedam godina (1988-95).

Trenersku karijeru započeo je 2000. u Mariboru gdje je vodio osvojio dva prvenstva Slovenije i jedan Kup. Od 2006. vodio je slovensku U-15, U-16 reprezentaciju, a od 2007. do 2011. seniorsku reprezentaciju Slovenije, koju nakon senazcionalne pobjede nad Rusijom u dodatnim kvalifikacijama, odvodi na SP 2010. u Južnoafričkoj Republici.

"Navijam za Hajduk i želim ga voditi, ali ne mogu sjediti na njegovoj i slovenskoj klupi"

Kek je velikim uspjehom zaintrigirao i ovdašnju javnost, jer osim u Sloveniji, pobrao je simpatije i s ove strane Sutle, pa smo tada mogli saznati kako je osim Maribora, Hajduk klub njegovog života. Kako je tada govorio, u Split i njegov simbol, zaljubio se kada je kao mladić dolazio gledati utakmice na Starom placu, nakon čega je postao navijač Hajduka. Nakon što je Poklepović dobio otkaz u listopadu 2010., govorilo se kako bi ga mogao i preuzeti, ali od toga nije bilo ništa.

"Navijam za Hajduk, u Splitu imam puno prijatelja i drago mi je da se moje ime našlo u kombinacijama za novog trenera. Ipak, to zasad neće moći biti izvedivo, jer ne dolazi u obzir dvostruki angažman", rekao je Kek, koji je tada vodio Sloveniju u kvalifikacijama za Euro 2012., još svjež od velikog uspjeha na SP-u:

Čovjek koji je razbjesnio Putina, a Amerikance učio zemljopisu

Kekova Slovenija u Južnoj Africi igrala je jako dobro: Pobijedila je Alžir (1:0), protiv SAD-a uzela bod, iako je trebala sva tri (ispustila vodstvo od 2:0), a Capellova Engleska jedva ju je pobijedila (1:0). Nije prošao skupinu, ali su on i reprezentacija dobili pohvale.

Američki ignorantski novinari pitali su ga na SP-u: "Gdje je Slovenija?". On im je sa smješkom odgovorio "Pitajte Ruse!"

Jer u dodatnim kvalifikacijama senzacionalno je izbacio Rusiju. Vladimir Putin, koji je došao na uzvrat u Deželu kako bi gledao odlazak svoje momčadi u SP, bijesan je odletio sa stadiona u svoj avion da ga što prije odvede u Moskvu.

Nije uspio u kvalifikacijama za Euro 2012.: Bio je iza nedodirljive Italije, a Estonija na drugoj i Srbija na trećoj poziciji tablice skupine, pobjegle su mu dva, odnosno jedan bod.

Sporazumno napušta slovensku klupu i preuzima saudijski Al-Ittihad, ali tamo je dobio otkaz nakon samo tri mjeseca, u veljači 2012., što mu je bio posljednji angažman.

"Moja momčad mora biti poštena i odana"

Kada je preuzeo Rijeku, ovako je objasnio svoju filozofiju: "Nama je sada cilj dobiti svaku utakmicu, a tražit ćemo igru po kojoj bi Rijeka bila prepoznatljiva. Moja momčad mora biti poštena i odana, a siguran sam da će navijači to prepoznati. Bitno je da oni budu zadovoljni, a što se tiče igre moramo biti agresivni, brzi i pametni."

Do kraja prve sezone 2013/14, preskočio je Lokomotivu, Split i Hajduk, a klub za koji navija i iza kojeg je Rijeka bila s tri boda minusa kada ju je preuzeo, ostavio je s 11 bodova zaostatka za Rijekom i na trećem mjestu.

Kada ga je Hajduk želio za trenera, Slovenci su pisali da je to zato što je "autoritativni stručnjak visoke kvalitete koji razumije dalmatinsku sredinu i mentalitet", ali Keka svejedno izbaci iz takta kada mu se spočita ono što mnogi upravo iz te sredine ističu, kako je Rijeka druga Dinamova fiijala:

Rijeka kao Dinamo 3? "Kao da vas ne bi smetalo da za Index govore da je filijala nekog drugog portala?"

Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Smetaju me otrovne strelice iz Splita i krivo mi je zbog toga. Iza Rijeke ne stoji ništa drugo nego puno rada, baš kao i iza Hajduka. Dokazat ćemo da nismo ničija filijala, kako se govori. Nismo mi krivi što smo bili u mogućnosti ugrabiti priliku koji su neki drugi propustili."

Isto će ponoviti i godinu dana kasnije, kada smo ga pitali kako komentira da njegovu momčad zovu "Dinamom 3"?

"Kao da vas ne bi smetalo da za Index govore da je filijala nekog drugog portala? To je pljuvanje po nama, po našem trudu, svakodnevnim treninzima i krvarenju na utakmicama. Mi nismo krivi što smo imali mogućnost uzeti igrače koje želimo, a neki su te igrače već imali, ali su ih nemarom prokockali. Samo spominjanje toga me jako vrijeđa, jer na terenu se vidi tko je kakav. Ja iznad svega poštujem svoj igrače, ali strahovito poštujem i svoje konkurente i nikad se za njih ne bi usudio reći tako nešto."

Stuttgart mu je bio diplomski rad u Rijeci

U ljeto 2013. Kek vodi Rijeku do prvog velikog europskog uspjeha, na gostovanju kod Stuttgarta u play-offu Europa Lige brani prednost (2:2) s Kantride (2:1), a Rijeci su senzaciju donijeli Močinić i Mujanović, koje je trener uveo u igru u drugom dijelu. 

"To je tako, nekad pogodiš, nekad ne. Kad ne pogodiš, tuku te po glavi, kad pogodiš svi te slave. Ovo mi je jedna od najdražih utakmica u karijeri, dan koji ću pamtiti ciijeli život. Sa Slovenijom sam izborio svjetsko prvenstvo, s Mariborom osvojio naslov, ali ovaj dan ću također posebno pamtiti." izjavio je Kek nakon jednog od vrhunaca trenerske karijere

Oni koji pamte, kada pogledaju kako je izgledala Rijekina momčad iz Stuttgarta, vidjet će koliko malo ima veze s onom danas, samo godinu i pol kasnije:

Vargić; Tomečak, Marić, Lešković, Škarabot - Pokrivač, Maleš - Kvržić, Alispahić, Sharbini - Benko.

U listopadu 2013. bilježimo prvu lošu Kekovu predstavu na velikoj utakmici, poraz od Dinama na Maksimiru 0:1: "Valjda su gledatelji zadovoljni nakon ovakve predstave Dinama 1 i Dinama 3", ironično je poručio nakon utakmice.

Benkova prodaja prvi šok

Nedostajali su mu bitni igrači Knežević i Tomečak, ali je na teren poslao naizgled ofenzivniju formaciju, koja je zapravo imala dva potpuno odsječena napadača, a protivnik zbog toga višak na centru- Nominalno napadačka momčad, ustvari se od samog početka utakmice povukla prema svom golu, uz velike rupe među linijama.

Pobjede nad Dinamom za osvajanje Kupa i Superkupa

Prvi šok zbog odlaska ključnog igrača doživjet će u veljači 2014., kada je u Kinu prodan najbolji strijelac Leon Benko, ali on i momčad reagirali su sjajno: Rijeka je osvojila Kup pobjedom protiv Dinama na Maksimiru, a jedini gol zabio je dinamovac Ivan Tomečak, a Rječani su susret završili s čak dva isključenja zbog isključenja Zlomislića i Leovca.

Nakon osvajanja Kupa pobjedom u Maksimiru, trijumfom na istom mjestu (2:1, strijelci Samardžić i Moises) Rijeka po prvi put osvaja Superkup. Zoran Mamić tako je u dva mjeseca izgubio dva trofeja od Keka, čija momčad je i u ovom finalu bila bolja, a Dinamov trener komentirao da mu se ekipa raspala po linijama.

Kekova Rijeka prošlog ljeta nanizala je 16 pobjeda

U ovu sezonu Kekova Rijeka ulazi sa 16 uzastopnih pobjeda, osim spomenutog trijumfa kod Dinama, tu su oba slavlja protiv Ferencvaroša u pretkolu EL, kao i pobjeda 4:2 nad Hajdukom uz hat-trick novog heroja Andreja Kramarića. Fantastičan riječki niz zaustavila je Lokomotiva u Kranjčevićevoj (2:1), nakon čega je Kek rekao. "Hvala bogu da je ova serija pukla, da više o njoj ne slušam!"

Pukao je i Kek na samom kraju ljetnog prijelaznog roka, kada mu je zbog Brezovčevog odlaska u Speziju konačno prekipjelo zbog stalnih promjena igrača u svlačionici: "Neke stvari teško gutam. Rijeka je stepenica iznad drugoligaša, pa makar bila riječ o talijanskom. Iza toga ću uvijek stajati. I jedva čekam da prijelazni rok završi, da se situacija smiri, da mogu početi normalno raditi, a ne svaki dan dva brišeš, dva nova pišeš.", a podigao je glas i kada se dugo kalkuliralo gdje će Hajduk ugostiti Rijeku:

"Cirkus i sramota. Rijeka je ovisna o Zagrebu i Splitu, moramo se prilagođavati ljudima u lakiranim cipelama!"

"Za mene je to cirkus i sramota. Imao sam utisak da se Rijeka pozicionirala u hrvatskom nogometu ali sada ispada da smo ovisni o Zagrebu i Splitu, da se moramo prilagođavati ljudima u lakiranim cipelama!"

Priliku za još jedan povijesni uspjeh u Europi, njegovi igrači propustili su prošle jeseni protiv Seville - vodili su 2:1, ali u sudačkoj nadoknadi primili gol koji ih je koštao proljeća u Europi.

Kek je ovako komentirao nakon što mu je Sevilla pobjegla "sa vješala": "Moji igrači imaju muda, ali volio bih da su malo bezobrazniji. Ipak, veseli me kako dolazimo do bodova; otvorenim gardom, napadom i fajtom u obrani. Igrom smo došli do prednosti i jakog suparnika kao što je Sevilla natjerali da preskače igru."

Kekovoj Rijeci crne rupe su Dinamo u prvenstvu i europska gostovanja

Uslijedit će još jedna crna rupa u prvenstvu kod Dinama. Kekova momčad nije iskoristila što je kod Mamićevog kluba gostovala dok ga je tresla kriza, jer Plavi su razbili Bijele 3:0 za nastavak kompleksa od Dinama. U četiri prvenstvena derbija ove godine, Kek je izgubio tri puta, od toga dva puta uvjerljivo - 0:4 i 0:3.

Kek iz sedam pokušaja nije slavio protiv Dinama u prvenstvu, a bez pobjeda u derbijima teško će njegova momčad biti konkurentna u borbi za naslov prvaka. Rijeka ove sezone nakon 22 kola ima devet bodova manje od Dinama i s tolikim minusom, a bez Kramarića može zaboraviti borbu za prvu titulu prvaka. Barem ove sezone, Sljedeće ljeto ključno je za Mamićev Dinamo, a recimo da bi tada Rijeka konačno mogla postati najozbiljniji konkurent za titulu.

Osim Dinama, Kekovu Rijeku muče i europska gostovanja. U šest gostovanja u posljednje dvije godine grupne faze Europske lige, Rijeka nije postigla ni jedan gol, a osvojila je samo jedan bod. Upravo je loša igra na gostovanjima koštala Rijeku plasmana u drugi krug natjecanja.

Tko je mogao zamisliti da će Rijeka davati 11 reprezentativaca?

Ali, odlične igre rezultirale su pozivima izbornika. Tako je hrvatski Niko Kovač u jednom trenutku u svojoj momčadi imao čak osam igrača iz Rijeke (Kramarića, Vargića, Tomečaka, Leškovića, Sharbinija, Leovca, Jajala i Mitrovića), Miral Samardžić i Goran Cvijanović su bili u slovenskoj reprezentaciji, a Zoran Kvržić u bosanskohercegovačkoj.

Nema dvojbe da je za ovo, što bi do prije godinu dana bilo nemoguće, ogromna Kekova zasluga.

Kek nikad od dolaska u Rijeku i Hrvatsku nije poletio, koliko god bio uspješan nije se bahatio ili uzdizao, štoviše, uvijek ističe momčad, navijače, dok je svjestan kako je u njegovoj profesiji kratak put od "doživotnog ugovora" do otkaza, od slave i skandiranja, do otkaza i poruge, ili kako nam je rekao u intervjuu:

Hvali druge, drži se razuma

"U Hrvatskoj sam korektno primljen od Dubrovnika do Vukovara, mislim da to nema veze s tim što sam Slovenac, nego što nastojim pošteno raditi, imati poštenu komunikaciju, a zauzvrat tražim isto. Svakako da je dobrom prijemu i dojmu o meni u Hrvatskoj doprinio i dobar rezultat s Rijekom, ali vjerujte da sam spreman i na drugu krajnost, jer u nogometu se to preokrene za jako malo vremena. Prošao sam sve u životu i ništa me ne može iznenaditi. Riječani su me zadužili i na tome im se želimo odužiti."

U čemu je tajna Kekovog uspjeha i zašto uopće obilježavamo njegove dvije godine među nama? Stranac je, ali "ne previše", nije genije, ali je radnik koji će umjesto poziranja, pljunuti u dlanove i zavrnuti rukave. Neposredan je, skroman, svjestan vlastite kvalitete, ali i ograničenja. Dakle, osoba kakvih itekako nedostaje u hrvatskom nogometu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara