Foto: Getty Images/Guliver Image

DUGO se sumnjalo da se karijera Nike Kranjčara približila kraju, a onda se nekadašnji reprezentativac transferom u Glasgow Rangerse odlučio za još jedan novi početak.

Rangersi su, uoči povratničke sezone u prvoj ligi, već doveli devet novih igrača ovog ljeta, među kojima je i Kranjčar koji je u prvim utakmicama pokazao da ne misli samo grijati klupu škotskog velikana. U nedjeljnom intervjuu za The Sunday Post poručio je da je još uvijek gladan trofeja i velikih uspjeha.

Davno je Niko podigao svoj posljednji trofej, do 21 godine je zgrabio titule s Dinamom i Hajdukom, a onda i FA Cup sa svojim prvim inozemnim klubom Portsmouthom. No, sada s 32 godine na leđima želi okončati dugogodišnju sušu.

"Na prvom sastanku s menadžerom Rangersa, moje prvo pitanje je bilo: Je li cilj titula prvaka?", priznao je Kranjčar i dodao: "Nisam zadovoljan s posljednje dvije-tri godine svoje karijere. Posljednji put kad sam se borio za titulu bilo je u Hrvatskoj. Mogu reći da sam i s Tottenhamom bio blizu, ali smo do kraja ispali iz utrke. Zato je za mene bilo važno doći u klub koji će se boriti za titule".

Odlazak u Dinamo je bila pogreška

"Odlazak u Dinamo Kijev nije bila najbolja opcija za mene. Fantastičan je to klub, ali između mene i Dinama nije se dogodio klik. Bilo mi je lijepo na posudbi u QPR-u prije nego smo ispali iz lige. Sada mi je cilj zaključiti karijeru u velikom stilu, a u Rangersima imam tu priliku", kaže Niko i dodaje:

"Mislim da još imam nekoliko dobrih godina pred sobom, a ovo je zlatna šansa da se vratim u nekadašnju formu. Vjerujem da Rangersi imaju kvalitetu za osvajanje lige".

"Igrati za reprezentaciju je pitanje časti, to mi je u krvi"

Rekao je i da ga je oduševio pristup i taktika trenera Marka Warburtona: "Stil naše igre me iznenadio. Čuo sam i čitao kako trener voli igrati, ali ostao sam impresioniran i vjerujem da se nogomet tako mora igrati. To je pravo osvježenje i uživam ovdje u svakom treningu".

Osvrnuo se i na mogućnost povratka u dres hrvatske reprezentacije, ako ga posluži forma: "Moj otac je bio kapetan reprezentacije nakon raspada Jugoslavije, za mene je stvar časti igrati za reprezentaciju, to mi je u krvi. Ako dobijem poziv, bit ću najsretniji čovjek na svijetu, ali o tome sada ne razmišljam. Moj prioritet je napredovati svaku utakmicu. Daleko sam od razine igre za reprezentaciju, no vjerujem u sebe i napravit ću sve da to postignem".