Kronika nogometnog sado-mazohista s opasnih ulica i jeftinih prenoćišta

Foto: Guliver Image/Getty Images

"PREŽIVJETI" BRAZIL. Kako zbog onog što se upravo odvija u tamošnjim megapolisima: nestašice vode, orgijanja bandi uslijed štrajkova korumpirane policije i vrebanja favelaških krimosa spremnih na sve, kao i posvemašnji i odavno izvjesni organizacijski kaos na SP-u, ali i "preživjeti" dosad nedoživljene i neprevaljene inter i unutarkontinentalne razdaljine između Europe i Brazila, ali i one u toj ogromnoj zemlji samoj.

To je prvi zadatak. Drugi, još važniji je, u dva tjedna provedena tamo napisati i ovom portalu i čitateljima dostaviti što više dojmova sažetih i proširenih u tekstove, reportaže i javljanja iz Sao Paula, Rija i Manausa, odakle ću pisati za Index tijekom SP-a.
 
Neće to biti klasična novinarska kronika sportskog izvjestitelja ili "letećeg reportera" s velikog sportskog događaja, jer s novinarima tamo ne odlazim, niti ću se s novinarima tamo družiti, kao što neću visiti u kampu reprezentacije ili žicati za izjave ili intervjue, nego pokušaj dočaravanja nimalo glamuroznih avantura sa SP-a u potpuno pomaknutoj zemlji, koju ne treba "tresti nogometna groznica" da bi bila luđa nego što je.
 
Naslov brazilske kolumne nije slučajno onaj koji vidite u zaglavlju desno. Zajedno s još pet supatnika, idem u Brazil kako bi tamo išao bilo tko od vas; u vlastitom financijskom i organizacijskom aranžmanu i to puno više u "no budget", nego "low budget" varijanti. 
 
Ogromne udaljenosti i ništa manji troškovi ovog pothvata (koji su vrtoglavi čak i kada ih se maksimalno sreže nauštrb bilo kakvog "komfora"), diktiraju štednju na svakom koraku, smještaju, zalogaju, gutljaju, pa se najbliži od mene ne trebaju nadati ni magnetićima za frižidere. 
 
Ali naravno, ako ću zbog želje da profesionalni vrhunac dosegnem na SP-u u Brazilu, dva tjedna patiti moja ishrana i probava i tko zna koliko dugo moje financijsko stanje, ne smije patiti posao.
 
Pod uvjetom da ulovim internet, iz Brazila ćete moći čitati izvještaje s utakmica i ulica, SP iz perspektive jeftinih hotela i još jeftinijih hostela te pansiona sumnjive reputacije u kojima ću odsjedati, priče o lokalcima i strancima koje tamo zateknem i koji će se tamo nalaziti na istom, sado-mazohističkom zadatku.
 
Ustvari, ni sam ne znam o čemu ću sve od tamo pisati, ali znam da mi sigurno neće biti dosadno, pa bi slijedom toga jednako tako trebalo biti i u tekstovima iz Brazila.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara