Foto: Getty Images / Guliver image 

O UTAKMICAMA Hrvatske i Francuske mogli smo razgovarati još satima, no šteta što nismo imali toliko vremena. Linu Červara čuvali smo do sinoć, nismo ga željeli "potrošiti" prije novog rukometnog "clasica". Golužina Hrvatska je poražena u posve netipičnom derbiju, no bio je to povod da nas Červar podsjeti na neke tehnike i sportske zakone, danas jednako korisne, ali na klupi Hrvatske očito zaboravljene. Červar nije želio sasjeći Golužu, ali detaljno je objasnio kako se dolazi do finala. Tamo Hrvatska nije bila od 2010. godine, s Červarom u Austriji. Bivši izbornik tvrdi da se i on osjeća kao dužnik zbog toga. Silno želi kupiti kartu za Dansku, za finale. 

Červar je krenuo od posljednjeg poraza, u dahu je obrazložio probleme.

"Nisam bio nimalo oduševljen prvim dijelom, ne mogu se složiti s takvom ocjenom. Bio sam zadovoljan s prvih 15 minuta, odnosno do onog trenutka kada smo vodili 9:6. Došli smo te prednošću baš s našom mladošću i pokretljivošću obrane, da bi onda izgubili sva ta obilježja. Imali smo odličnu tranziciju, ubijali smo Francuze najjednostavnijim načinom i zapravo jedinim načinom na koji se oni mogu pobijediti. Obranom, tranzicijom, brzim kontrama i laganim golovima; taktikom blitzkriega. Ali to je trajalo samo 15 minuta. Brzina je naš forte, ali kada smo popustili u obrani, krenuli smo u pozicijsku igru 6 na 6, a to nikako nije naš forte. Kada smo izgubili pokretljivost obrambenih igrača ušli u polje Francuza gdje su jači i iskusniji. Oni su preuzeli kontrolu i vodstvo na poluvremenu"

"Danas ne možeš govoriti o blistavoj igri, ako ne igraš dobro u obrani. Zato bih rekao da smo samo dio poluvremena odigrali dobro. Drugo poluvrijeme bila je nova priča, čak smo bolje stajali u obrani nego u prvom dijelu, kada pričamo o kontinuitetu. Naša obrana bila je homogenija i gusta, zatvorili smo prostor protivniku. Zatvorili smo Karabatića i Narcissea, koji je kasnije i manje igrao. Napad Francuza na postavljeno zonu nije bio toliko ubojit. Fernandez, Accambray i Karabatić nisu se snašli. Imali su ogromnih poteškoća, nisu mogli zabiti i radili su greške, a prednjačio im je desni bek s tehničkim greškama. Nudili su nam se, mogli smo ih kazniti, ali ne bez koncentracije koju nismo imali. Gubili smo lopte, ispadale su nam u out. Nelogične pogreške su plod nesigurnosti. Izgubili smo samopouzdanje. Pa i zadnji napad na utakmici; da smo bili koncentrirani uzeli bi tu loptu"

Gdje vidite ključan problem?

"Moje dojam sa strane je da nismo bilo dovoljno slobodni. Ni vodstvo, ni igrači"

Ali zašto opet strah? Je li Omeyer uzrok pada samopouzdanja? Francuze smo pobijedili u Novom Sadu i u Španjolskoj, a ovo više nije tako mlada momčad Hrvatske. 

"Ne bih rekao da smo izliječili taj strah, ne zaboravite da smo izgubili najvažniju utakmicu s njima nakon Ep-a u Srbiji; onu u Londonu, u polufinalu OI. No, reći ću da se oko utakmica s Francuzima stvara možda nepotrebna fama, osjetio sam to na svojoj koži. Igrao sam s njima osam puta i četiri puta pobijedio, a kada čitate izvještaje o tome, rekli biste da ih nikada nismo pobijedili. Mi ne smijemo razmišljati samo o Francuzima, iako sam uvjeren da ćemo ih u sljedećoj utakmici pobijediti. Znate kako se kaže, ne možemo utjecati na poraz, ali mogu na iduću utakmicu"

Koja vam je pobjeda najdraža, a koji poraz najteži?

"Drago mi je da to pitate. U polufinalu SP-a u Tunisu smo rasturili, mogli smo ih s lepršavim Balićem, Perom i Džombom nabiti i deset razlike. No, najdraža mi je pobjeda u polufinalu Ep-a u Norveškoj 2008. Sjećam se da je u našoj svlačionici uoči utakmice bilo visokih tonova, nešto mi je strašno zasmetalo... Svađali smo se, ali ja sam to isprovocirao"

U glavi je odmah zazvonio Červarov tv-govor naciji uoči polufinala. Zvonu Bobana i njegove novine Lino je teatralno napao da huškaju igrače protiv njega. Precizno, mislio je na Nikšu Kaleba, a poznato je da on nema dlake na jeziku. Bio je to Červarov monolog na temu tko je veći Hrvat. Nakon pobjede nad Francuzima, izbornik se svađao i s novinarima. Odnosno, ignorirao ih je. Nije došao niti na službenu press konferenciju prije finala. Taktiku je uporno primjenjivao; usred Eura u Austriji dao je ostavu, a njegove svađe s Ivanom Balićem koštale su nas i ozbiljnih poraza. U Baliću je Červar, doduše, imao idealnog partnera za podizanje tenzija. Vjerojatno rukometni Mozart ima najviše fotografija s ručnikom preko glave.

Červar nije želio o detaljima svađe u Norveškoj., ali uvjeren je da je to najbolje što se ekipi dogodilo.,

"Ratko Rudić, kojeg jako poštujem, jednom je rekao da u obitelji mora doći do svađe. svađa prethodi vrhunskoj utakmici, povišeni tonovi su tu u sklopu motivacije. Čovjek kada nije budan - onda spava. U izobilju glava nije budna. Ništa ne znači to što smo ušli u u polufinale ako je naš cilj finale. Mi smo Francuze u Norveškoj pobijedili u velikoj borbi. Letjeli smo po terenu", prisjeća se Červar pobjede koju nam je pogotkom viška donio Lacković.

"On je bio stup naše momčadi"

Je li vam najteži poraz od Francuza onaj u Zagrebu?

"Apsolutno. Posebno zbog igrača, jer su zaslužili da budu prvaci iako su Francuzi bili jači od nas. Zaslužili smo to zlato. Danski suci su nas zakinuli u finalu. Uvijek ću to reći. Cijenim Francuze, ali taj su nas put nekorektno dobili. Svi oni koji razumiju rukomet će reći isto. No, treba biti velik i u porazu iako ni sto pobjeda ne može oplakati jedan poraz. To bi uvijek govorila supruga Otta Barića"

"No, nemojte me krivo shvatiti. Želim da razmišljamo pozitivno. Vjerujem u reprezentaciju i vodstvo. Složio bih se s kapetanom Vorijem, da sada nije vrijeme za velike analize. Moramo vratiti samopouzdanje protiv Rusije i Poljske. Uvjeren sam da idemo u polufinale. Zajedništvo je najjača taktika, nitko me ne može uvjeriti da jedan igrač može napraviti više nego tim. Tim je najbolji igrač, i to nije demagogija. To mora biti njihov spiritus movens"

Ima li Goluža autoritet u ovoj momčadi? Vi to sigurno možete prepoznati. 

"Mene igrači nisu nikada izdali. Smatram da bi ljudi bili razočarani kada bih previše pričao. Ne mogu reći ništa protiv Slavka, on je bio moj igrač i pomoćnik. Naučio sam kao trener u Italiji od svojih igrača da za poraženog uvijek treba naći lijepu riječ. Slavko nije zaslužio da pametujem"

Opet nam se čini da Goluža nije odlučio tko je zamjena za Duvnjaka.

"Reći ću ovako; čovjek često mora slušati svoj instinkt i mora biti hrabar. Instinkt je unutrašnja mudrost i treba ga slušati. Slavko treba više kombinirati s izmjenama i imati više povjerenja u igrače. Kada budemo imali više povjerenja, djelovat ćemo više kao tim"

Kakve su vaše emocije prema ekipi danas? S kim komunicirate najviše? 

"Oni su moji vječni olimpijski i svjetski prvaci. Zahvalan sam što sam s njima proveo najljepše dane svoje karijere. Bili smo posljednja momčad Europe, a za godinu i pol postali smo olimpijski pobjednici u centru zapadne kulture, u zemlji gdje je rođena olimpijada. Čujem se s Vorijem, nedavno smo razgovarali. Nije toliko bitno da se često čujemo, sjećanja ne zamiru"

"Ivano je samozatajan, s njim je malo teže. Ne vjerujem da se itko može čuti s njim osim njegove buduće supruge. To ne umanjuje činjenicu da je rukometna ikona"

Hoćete li putovati u Dansku?

"Volio bih to, jako bih volio doći na to finale. Osjećam da sam i ja dužnik. Kao glavne kandidate za zlato vidim Hrvatsku i Dansku. Naši igrači više nisu tako mladi, osim Mandalinića svi imaju iskustvo. Dužni su i oni, bitno je da ove godine odu korak dalje. Ne zaboravite da mi četiri godine nismo igrali u finalu"