Foto: Joško Ponoš /  Cropix

BESKRAJNI DAN po tko zna koji put počinje u Dinamu: Ostatak svijeta svaki dan miče oznaku na kalendaru, samo u Mamićevom feudu vrijeme stoji, a radnju neprestano ponavlja onih par istih glumaca.

Sve ostaje u obitelji, ali ne onoj koja vlada klubom, nego proširenoj. Osim članova skupštine što biraju upravu, koja zatim bira skupštinu, čini je i radna zajednica, odnosno njen dopisni član - Kruno Jurčić.

Jurčić je i ovaj put doletio na zvižduk s Maksimira

Zvuči nevjerojatno čak i za člana kluba "Ne možete vi mene potjerati onoliko puta koliko se ja mogu vratiti" (Vlak, Lončarević, Ivanković...), ali je istinito: Jurčiću je ovo u posljednje tri godine i osam mjeseci, čak treći put da je postao trener Dinama.

Prvi put bivši je igrač na Dinamovu klupu došao u ožujku 2009. i zadržao se neobično dugo - godinu i tri mjeseca. Do kraja sezone 08/09 osvojio je "duplu krunu", ali iako je 09/10 uzeo još jedan naslov, nije uspio napraviti europski iskorak niti u utješnom natjecanju: Salzburg ga je izbacio u pretkolu LP, dok su u skupini Europa Ligi bolji bili Ajax, Anderlecht i Temišvar.

Dinamovo podizanje povjereno treneru pod kojim je potonuo u ambis

Otišao je u ljeto 2010., ali se vratio točno godinu dana poslije, nakon odlaska Vahida Halilhodžića. Ovaj put rok trajanja bio mu je Mamićev prosjek za trenere - šest mjeseci. Dobio je otkaz nakon neviđene sramote: Domaćeg poraza od Lyona 1:7 u zadnjem kolu Lige prvaka.

I evo ga opet, točno godinu dana nakon što je gazda neviđenu štetu nastalu u njegovom mandatu pokušao zaliječiti dovođenjem trenera koji je četiri godine bio bez ozbiljnog angažmana. Momčad potonulu u gubitnički mentalitet treba izvući  - Kruno Jurčić?!

"Potpisujem da će Ante Čačić biti Dinamov trener i na proljeće bez obzira na rezultate u Ligi prvaka. Ranije može otići jedino ako se potuče s tri igrača ili ako ošamari novinara" obećao je Mamić u Parizu. Ali, Čačić je osim poraza kod PSG-a i Porta, koji su unaprijed bili ukalkulirani, potonuo nedopustivim prvenstvenim kiksevima kod Splita i Zagreba, kao i senzacionalnim ispadanjem iz Kupa domaćim porazom od Zadra.

Niz nepobjedivosti ništa ne znači u HNL-u, gdje borba za prvaka završava krajem kolovoza

Nevjerojatno sretni prolaz bugarskog prvaka Ludogoreca u 2. pretkolu LP, golom u 97. minuti bio je dokaz Čačićevih ograničenja, ali Dinamove neuvjerljive igre i njegove neprestane rošade ("nikad" nije na teren dva puta zaredom poslao istu momčad), dugo su ostale zamagljene nizom nepobjedivosti: Porazom od Porta 18. rujna, koji mu je bio prvi otkad je u prosincu 2011. smijenio Jurčića, Čačić je ostao na samo jednu utakmicu od Ivankovićevog rekorda - 34 utakmice bez poraza.

Zaustavio se na impresivne 33, ali iako u Dinamu za poraz nije znao devet mjeseci, od spomenutog datuma do smjene, dakle posljednjih 70 dana, Dinamov bivši trener nanizao ih je čak devet. Čini se kako je baš u drugoj polovici rujna zapečaćena sudbina bivšeg - odmah nakon Porta (0:2), Dinamo je razbila Rijeka (0:3), a par dana poslije došlo je i do opjevanog incidenta s Vidinim otvaranjem piva u klupskom autobusu, na samom početku putovanja na kup-utakmicu kod Vrsara.

Dinamova politika kontinuiteta: I poslije Čačića - Jurčić

Nedostatak autoriteta kod mladih i bogatih zvijezda, nemogućnost mobilizacije i dizanja momčadi u padu, nelogične taktičke postave i nogomet iz "mlađeg kamenog doba" koji Dinamo pokazuje u Ligi prvaka, gdje limitiranošću, sporošću i povrh svega, kukavičlukom, beskrajno sramoti klupsku povijest i hrvatski nogomet, značajke su Čačićevog mandata i stvarno, bilo je grijeh držati ga na klupi.

Ali zašto ga onda mijenjati s onim za čiji prošlosezonski Dinamo vrijedi sve od navedenog?

Zato što će biti poslušan izvršitelj onog čija je "vizija" Dinama kao trgovačkog društva klub dovela tu gdje je: Europsko ruglo i Hrvatska priča o "uspjehu", koja nikog ne zanima.

Mamić je godinama trubio o Svetom gralu zvanom Liga prvaka, a kada ga je konačno dohvatio, pokazao je da ne zna što bi s njim, pa ga je tutnuo u ruke Jurčiću, pa Čačiću, zatim opet Jurčiću...