Marko Naletilić: Kramarić i Brozović ne moraju žuriti, do ljeta će im cijena samo porasti

Foto: Guliver Image/ Getty Images, Hina

KRAMARIĆ ide u Milan. Ne, Kramarić odlazi u Inter. Ma kakvi, Andreja kupuje Stara dama. Ipak, Krama do kraja sezone ostaje na Kantridi. Kovačića traže Real i Barcelona, Inter ga se odriče za poštenu naknadu, no Mateo kaže da mu je sjajno na Giuseppe Meazzi, a uprava milanskog kluba poručuje kako je Mateo zalog Interove budućnosti.
 
Uoči svakog prijelaznog roka ista priča. Igrače se svakodnevno seli iz kluba u klub, mediji guštaju jer imaju bezbroj ''ekskluziva'' i ''bombi'', a prva istina leži tko zna gdje.
 
Zbog toga smo nazvali poznatog hrvatskog nogometnog menadžera Marka Naletilića i s njim smo razgovarali o ulogama koje će pripasti nekim hrvatskim nogometašima na predstojećem prijelaznom roku.
 
Odavno neki igrač HNL-a nije podigao toliku medijsku prašinu kao što je to slučaj s Andrejem Kramarićem. Mladog napadača Rijeke i hrvatske reprezentacije mediji svakodnevno sele iz kluba u klub. Spominjao se Dortmund, Inter, Milan, Sampdoria, a posljednji i navodno najizdašniji u nizu prosaca torinski je Juventus. No, kako stvari stoje Kramarić bi lako do ljeta mogao ostati na Kantridi. Također, velik je interes i za Marcelom Brozovićem. Spominjali su se Arsenal i Fiorentina kao najozbiljniji interesenti. Imate li kakve preciznije informacije o njihovoj nogometnoj budućnosti? 
 
''Ne čudi interes za njima. Njih dvojica ako i ostanu u svojim klubovima na zimu, sigurno neće pogriješiti, jer ono što je sigurno, to je da i Kramarić i Brozović jako dobro kotiraju u Europin i bez sumnje mogu reći da bi im do ljeta vrijednost samo mogla i porasti. Ono što također mogu potvrditi, to je da su njih dvojica najzanimljiviji igrači iz HNL-a na europskom tržištu.''
 
Napoli navodno kupuje Perišića?
 
''Za razliku od Kramarića i Brozovića, Perišić je već europski etabliran igrač s puno iskustva igranja u jakim europskim klubovima i iskreno, nisam baš siguran da Napoli financijski može pratiti Wolfsburgove uvjete. No, ako ga Talijani ipak kupe, to će biti za njih pun pogodak jer je Perišić po meni igrač koji bi kvalitetom mogao igrati u puno jačoj momčadi no što je Napoli. 
 
Napoli je dobra momčad, uz Juventus i Fiorentinu jedina likvidna momčad u Italiji i oni si možda i mogu priuštiti igrača kao što je Perišić, no mislim da bi za Ivana bilo bolje da ostane u Njemačkoj. Igra u sjajnom klubu, koji istina, možda i nema neku tradiciju poput Napolija, međutim, Bundesliga je danas europski vrh, što se tiče i organizacije i kvalitete i užitka igranja.''
 
 
Spomenuli ste da su Juventus, Fiorentina i Napoli jedini klubovi na ''Čizmi'' koji su financijski stabilni. Gdje su u toj priči europski giganti Milan i Inter, klubovi koji nekoć nisu pitali koliko neki igrač košta kad bi ga kupovali?
 
''Milan i Inter dave se u velikim dugovima. Ti klubovi su u privatnom vlasništvu i kad oni upadnu u financijske probleme, neće njima uskakati država ili grad. Premda Italija spada u red onih jakih i moćnih europskih država, kod njih je recesija učinila veliku štetu i posljedice te ekonomske krize vidljive su i danas, a to se najviše reflektira na sport, konkretnije na nogomet u koji se najviše ulaže.''
 
Jasno, no možete li onda objasniti slučajeve španjolskih klubova, ponajprije Reala i Barcelone čiji ukupni dug premašuje i milijardu eura, a oni najnormalnije svake godine kupuju jednog ili dvojicu igrača za koje plaćaju astronomske iznose, poput Balea ili Suareza? Nedavno sam čitao intervju s jednim njemačkim ekonomistom koji kaže da je nedopustivo da Europska unija rješava španjolske dugove, dok Real ili Barcelona mrtvi hladni plate po 100 milijuna eura za jednog igrača. Kako je to moguće?
 
''Da, ali Real i Barcelona su priča za sebe, posebice Real. On je praktički državnim uredbama zaštićen klub, a predsjednik Reala ima i znatnu političku moć u Španjolskoj. Real je klub s vjerojatno najviše navijača na svijetu i nijedna politička struja u Španjolskoj ne želi ulaziti u sukob s njima. Zbog toga im se vrlo  vjerojatno tolerira ono što se drugima ne bi i što se na koncu niti ne smije tolerirati.
 
Riječ je o jednom kompleksnom pitanju, no uvjeren sam da većina ljudi koja prati nogomet dobro zna o čemu se radi. Kad usporedimo španjolske prilike s talijanskima, primijetit ćemo da je u Italiji nemoguće da se jedan ili dva kluba stave iznad zakona i da im država u nedogled oprašta dugove. U Italiji su klubovi u privatnom vlasništvu i ovise isključivo o moći pojedinca koji je na čelu kluba. Bez upliva države.''
 
Kad smo već kod Reala i Barcelone, ta dva velikana posljednjih se dana  dovode u vezu s Mateom Kovačićem, kojem mnogi ''dušebrižnici'' sugeriraju da bi bilo dobro da napusti posrnuli Inter i da si nađe jači klub u kojem će njegov talent doći do izražaja. Sam Kovačić je jučer za talijanske medije izjavio da mu je dobro u Interu, a talijanski velikan je objavio kako nema govora i prodaji Kovačića kojeg vide kao igrača koji će Inter vratiti na staze stare slave, premda su ga navodno bili spremni prodati Realu za 35 milijuna eura. Previše proturječnih izjava, zar ne?
 
''To je uvijek tako uoči prijelaznog roka. Posebice kad se radi o igračima koji igraju u jakim klubovima. Prije svakog prijelaznog roka čitamo i slušamo kako neki igrač sigurno ide u ovaj ili onaj klub, pa najčešće od svega ne bude ništa. Jedinu pravu istinu znaju igrač i njegov klub. Sve ostalo spada u domenu nagađanja i novinskog senzacionalizma.
 
No, kad me već pitate o Kovačiću, mislim da bi bilo najbolje da on i dalje ostane u Interu. Barem još sezonu dvije. Tko god tvrdi da Inter nije velik klub, taj o nogometu nema pojma. Naravno, nitko ne može poreći da je sad u krizi, no ima li kluba na svijetu koji u svojoj povijesti nije prolazio slično razdoblje? Nema. Tako će se i Inter izvući, a Mateo igrajući tamo može samo profitirati. Po samom talentu nesumnjivo da je riječ o potencijalu za najveće svjetske klubove, i za Real i Barcu, no trenutno je najvažnije da igra i da napreduje.''
 
 
Pričali smo o Brozoviću. Je li je ovaj posljednji Dinamov europski podbačaj protiv Astre smanjio interes za njim, odnosno, u kojoj mjeri loši rezultati kluba utječu na vrijednost pojedinog igrača na tržištu?
 
''Sigurno da utječu, ali u puno manjoj mjeri nego što se u javnosti misli. Dinamo je klub čija je omladinska škola odavno prepoznata u Europi, za Modre se zna da su klub, koji je posljednjih godina izbacio nekoliko sjajnih igrača koji dana igraju u vodećim svjetskim klubovima. Istina, Dinamo nema dobre rezultate u Europi, no konkretno, kad se gleda Brozovića, kad ga se prati, onda se gleda uglavnom njegov talent i potencijal.
 
Jednako tako, ne smijemo zaboraviti da je taj isti Brozović, koji je izgubio od Astre, odigrao jako dobru utakmicu na San Siru u ozbiljnoj utakmici protiv četverostrukog prvaka svijeta. A složit ćete se, velikim klubovima je jedna takva utakmica ipak puno više zanimljivija od one koju je Dinamo izgubio protiv Astre. Imate niz primjera koje su znale dogurati u Ligi prvaka ili Europa ligi jako daleko, a da nisu izbacili nijednog pojedinca.''
 
“Jedan mi je menadžer nudio Olimpique Marseille, a drugi reprezentaciju Grčke. Bilo je ponuda iz arapskih zemalja, ali nisam prihvatio nijednu. Ove ponude su došle nekako u nezgodan trenutak, tako da sam morao da ih odbijem”, rekao je za Al Jazeeru Balkans Safet Sušić prije nekih mjesec dana. Iskreno, nikad nisam čuo da menadžeri ''dilaju'' s nacionalnim selekcijama, posebice ne europskim. Je li to zaista moguće?
 
''Da, istina, takvi slučajevi nisu baš uobičajeni i ne znam za ovaj konkretan slučaj sa Sušićem, no ako pitate je li moguće, reći ću da je, premda, ponavljam, nije baš uobičajeno. Može se raditi o nekom agentu koji je blizak s pojedinim savezom, pa se njemu da mandat da razgovara s nekim trenerom, s kojim ima neki bliži odnos. Ne treba trenera zvati konkretno sam savez, može se raditi i o nekom posredniku, tako da ponavljam, nije to  ništa neprirodno. Više me zanima zbog čega je Sušić te ponude odbio ako su one zaista postojale. Takve ponude je šteta odbiti.''
 
Jeste li vi ikad zastupali nekog trenera?
 
''Kako ne. Eduarda Reju sam doveo u Hajduk, pa onda u Lazio.''
 
Postoji li neka razlika osnovna razlika u vođenju karijere igrača od trenera?
 
''Osnovna razlika je to što su treneri ljudi koji su prošli nešto u nogometu, imaju životnog iskustva i uglavnom s njima je puno lakše raditi. S igračima zna ponekad biti jako teško, no načelno, sve ovisi od osobe do osobe.''
 
Bacivši oko na sve igrače čijim ste karijerama upravljali, jedno ime ipak odskače – Dejan Savićević. Mislite li da je crnogorski genij mogao napraviti i puno veću karijeru nego što ju je imao? Ono finale protiv Barcelone koje je gotovo sam dobio, bilo je na neki način ''labuđi pjev'' jedne sjajne karijere, koja je po mom mišljenju morala biti puno veća. Slažete li se?
 
''Savićević je jedan od najvećih nogometaša koje sam ikad gledao, a vjerujte mi, gledao sam ih jako puno. Tako da ću se složiti s vašom tezom da je igrač takvog talenta, takvog nogometnog znanja trebao napraviti još veću karijeru, premda je i ovo što je ostavio iza sebe dovoljno blistavo.
 
Kad se priča o Savićeviću, svi se najprije uhvate tog finala 1994. u Ateni i onog spektakularnog gola, no tvrdim da je Dejan sljedeće sezone igrao još bolji nogomet, vjerojatno najbolji nogomet u karijeri. Da nije bilo ozljeda koje su mu na koncu i dokrajčile karijeru, uvjeren sam da bi Milan na Savićevićev pogon u finalu Lige prvaka dobio onaj slavni Ajaxov stroj, a da bi Dejan na kraju dobio ono što je posve zaslužio i ono što je trebao dobiti – Zlatnu loptu.''
   

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara