KRAMARIĆ ide u Milan. Ne, Kramarić odlazi u Inter. Ma kakvi, Andreja kupuje Stara dama. Ipak, Krama do kraja sezone ostaje na Kantridi. Kovačića traže Real i Barcelona, Inter ga se odriče za poštenu naknadu, no Mateo kaže da mu je sjajno na Giuseppe Meazzi, a uprava milanskog kluba poručuje kako je Mateo zalog Interove budućnosti.

 

Uoči svakog prijelaznog roka ista priča. Igrače se svakodnevno seli iz kluba u klub, mediji guštaju jer imaju bezbroj ''ekskluziva'' i ''bombi'', a prva istina leži tko zna gdje.

 

Zbog toga smo nazvali poznatog hrvatskog nogometnog menadžera Marka Naletilića i s njim smo razgovarali o ulogama koje će pripasti nekim hrvatskim nogometašima na predstojećem prijelaznom roku.

 

 

''Ne čudi interes za njima. Njih dvojica ako i ostanu u svojim klubovima na zimu, sigurno neće pogriješiti, jer ono što je sigurno, to je da i Kramarić i Brozović jako dobro kotiraju u Europin i bez sumnje mogu reći da bi im do ljeta vrijednost samo mogla i porasti. Ono što također mogu potvrditi, to je da su njih dvojica najzanimljiviji igrači iz HNL-a na europskom tržištu.''

 

 

''Za razliku od Kramarića i Brozovića, Perišić je već europski etabliran igrač s puno iskustva igranja u jakim europskim klubovima i iskreno, nisam baš siguran da Napoli financijski može pratiti Wolfsburgove uvjete. No, ako ga Talijani ipak kupe, to će biti za njih pun pogodak jer je Perišić po meni igrač koji bi kvalitetom mogao igrati u puno jačoj momčadi no što je Napoli. 

 

Napoli je dobra momčad, uz Juventus i Fiorentinu jedina likvidna momčad u Italiji i oni si možda i mogu priuštiti igrača kao što je Perišić, no mislim da bi za Ivana bilo bolje da ostane u Njemačkoj. Igra u sjajnom klubu, koji istina, možda i nema neku tradiciju poput Napolija, međutim, Bundesliga je danas europski vrh, što se tiče i organizacije i kvalitete i užitka igranja.''

 

 

''Milan i Inter dave se u velikim dugovima. Ti klubovi su u privatnom vlasništvu i kad oni upadnu u financijske probleme, neće njima uskakati država ili grad. Premda Italija spada u red onih jakih i moćnih europskih država, kod njih je recesija učinila veliku štetu i posljedice te ekonomske krize vidljive su i danas, a to se najviše reflektira na sport, konkretnije na nogomet u koji se najviše ulaže.''

 

 

''Da, ali Real i Barcelona su priča za sebe, posebice Real. On je praktički državnim uredbama zaštićen klub, a predsjednik Reala ima i znatnu političku moć u Španjolskoj. Real je klub s vjerojatno najviše navijača na svijetu i nijedna politička struja u Španjolskoj ne želi ulaziti u sukob s njima. Zbog toga im se vrlo  vjerojatno tolerira ono što se drugima ne bi i što se na koncu niti ne smije tolerirati.

 

Riječ je o jednom kompleksnom pitanju, no uvjeren sam da većina ljudi koja prati nogomet dobro zna o čemu se radi. Kad usporedimo španjolske prilike s talijanskima, primijetit ćemo da je u Italiji nemoguće da se jedan ili dva kluba stave iznad zakona i da im država u nedogled oprašta dugove. U Italiji su klubovi u privatnom vlasništvu i ovise isključivo o moći pojedinca koji je na čelu kluba. Bez upliva države.''

 

 

''To je uvijek tako uoči prijelaznog roka. Posebice kad se radi o igračima koji igraju u jakim klubovima. Prije svakog prijelaznog roka čitamo i slušamo kako neki igrač sigurno ide u ovaj ili onaj klub, pa najčešće od svega ne bude ništa. Jedinu pravu istinu znaju igrač i njegov klub. Sve ostalo spada u domenu nagađanja i novinskog senzacionalizma.

 

No, kad me već pitate o Kovačiću, mislim da bi bilo najbolje da on i dalje ostane u Interu. Barem još sezonu dvije. Tko god tvrdi da Inter nije velik klub, taj o nogometu nema pojma. Naravno, nitko ne može poreći da je sad u krizi, no ima li kluba na svijetu koji u svojoj povijesti nije prolazio slično razdoblje? Nema. Tako će se i Inter izvući, a Mateo igrajući tamo može samo profitirati. Po samom talentu nesumnjivo da je riječ o potencijalu za najveće svjetske klubove, i za Real i Barcu, no trenutno je najvažnije da igra i da napreduje.''

 

 

''Sigurno da utječu, ali u puno manjoj mjeri nego što se u javnosti misli. Dinamo je klub čija je omladinska škola odavno prepoznata u Europi, za Modre se zna da su klub, koji je posljednjih godina izbacio nekoliko sjajnih igrača koji dana igraju u vodećim svjetskim klubovima. Istina, Dinamo nema dobre rezultate u Europi, no konkretno, kad se gleda Brozovića, kad ga se prati, onda se gleda uglavnom njegov talent i potencijal.

 

Jednako tako, ne smijemo zaboraviti da je taj isti Brozović, koji je izgubio od Astre, odigrao jako dobru utakmicu na San Siru u ozbiljnoj utakmici protiv četverostrukog prvaka svijeta. A složit ćete se, velikim klubovima je jedna takva utakmica ipak puno više zanimljivija od one koju je Dinamo izgubio protiv Astre. Imate niz primjera koje su znale dogurati u Ligi prvaka ili Europa ligi jako daleko, a da nisu izbacili nijednog pojedinca.''

 

 

''Da, istina, takvi slučajevi nisu baš uobičajeni i ne znam za ovaj konkretan slučaj sa Sušićem, no ako pitate je li moguće, reći ću da je, premda, ponavljam, nije baš uobičajeno. Može se raditi o nekom agentu koji je blizak s pojedinim savezom, pa se njemu da mandat da razgovara s nekim trenerom, s kojim ima neki bliži odnos. Ne treba trenera zvati konkretno sam savez, može se raditi i o nekom posredniku, tako da ponavljam, nije to  ništa neprirodno. Više me zanima zbog čega je Sušić te ponude odbio ako su one zaista postojale. Takve ponude je šteta odbiti.''

 

 

''Kako ne. Eduarda Reju sam doveo u Hajduk, pa onda u Lazio.''

 

 

''Osnovna razlika je to što su treneri ljudi koji su prošli nešto u nogometu, imaju životnog iskustva i uglavnom s njima je puno lakše raditi. S igračima zna ponekad biti jako teško, no načelno, sve ovisi od osobe do osobe.''

 

 

''Savićević je jedan od najvećih nogometaša koje sam ikad gledao, a vjerujte mi, gledao sam ih jako puno. Tako da ću se složiti s vašom tezom da je igrač takvog talenta, takvog nogometnog znanja trebao napraviti još veću karijeru, premda je i ovo što je ostavio iza sebe dovoljno blistavo.

 

Kad se priča o Savićeviću, svi se najprije uhvate tog finala 1994. u Ateni i onog spektakularnog gola, no tvrdim da je Dejan sljedeće sezone igrao još bolji nogomet, vjerojatno najbolji nogomet u karijeri. Da nije bilo ozljeda koje su mu na koncu i dokrajčile karijeru, uvjeren sam da bi Milan na Savićevićev pogon u finalu Lige prvaka dobio onaj slavni Ajaxov stroj, a da bi Dejan na kraju dobio ono što je posve zaslužio i ono što je trebao dobiti – Zlatnu loptu.''