Foto: Fotomontaža/Index

GLEDAO sam sve utakmice naše reprezentacije do sada i nekakav generalni zaključak da je sve to skupa bilo jako loše, kako se posljednjih dana provlači kroz medije, može držati vodu ako se uhvatimo dojma kakav je bio kad smo igrali protiv slabijih ekipa kao što su Senegal ili Filipini. Međutim, poraz od Grčke nije nikakvo iznenađenje. Po meni Grci igraju najbolju košarku na prvenstvu, igraju sjajno i igraju kolektivno. Ono što sam rekao u intervju za Index uoči početka prvenstva o Grcima, na kraju se pokazalo kao točno.

Kod Grka nikad ne znaš koji će igrač eksplodirati

Istina, njima je godinama Spanoulis bio glavni i najbolji igrač, ali sada umjesto jednog oni imaju 10 vrhunskih igrača, koji u svakom trenutku, bilo koji od njih, mogu preokrenuti stvari i odlučiti utakmicu. Teško se koncentrirati na obranu kad znaš, odnosno, ne znaš, koji će igrač eksplodirati. Utakmica protiv nas je bila ogledni primjer onoga kako danas Grci igraju. Imate Zizisa koji je poznat kako sjajan šuter, no njemu te večeri nije išlo i on se posvetio razigravanju zajedno s Calathesom. A trpali su nam najprije Printezis, pa Bourousis, a onda nas je u nastavku uništio Kaimakoglou, dakle, u bilo kojem trenutku može iskočiti neki igrač. Poraz od takve Grčke me nije začudio, iako moram priznati da sam ih u tom sastavu prvi put gledao. No, zaista igraju sjajno, a da ta utakmica protiv nas nije slučajna, pokazali su jučer i protiv Argentine.

Izgubiti protiv jedne takve ekipe nije sramota, no ono što smatram da je šteta, bio je način na koji se to dogodilo. Mi smo protiv njih djelovali zaista bezidejno, no možda je to bio samo loš dan. Mi smo na kraju drugi, iza jake Grčke, a ispred jedne Argentine, to je dobar rezultat, no šteta je što je dojam pokvaren. Mislim da se moglo i moralo s puno boljim osjećajem i općom atmosferom u momčadi doći u osminu finala.

Tu smo gdje jesmo, idemo dobiti te Francuze

E sad, što bi bilo bolje, igrati protiv dobre, ali ne onako dobre Francuske kao prije, pa onda ići na Španjolsku, ili igrati protiv odličnog Brazila pa onda na Grke ili Srbe. O tome se moglo možda razgovarati prije, no nakon svega ovoga što se događalo, nemamo više pravo na to, nema više kalkulacije ni rasprave. Moramo prihvatiti činjenicu da smo tu gdje jesmo, moramo skupiti glave, pronaći snagu i samopouzdanje i pokušati dobiti te Francuze. Uvjeren sam da mi to možemo.
Što se same naše igra na prvenstvu tiče, treba biti realan i reći da nam puno toga ovisi o vanjskom šutu.

Na taj smo način i dobili Argentinu, jer nam je puno toga ulazilo. Kad je to stalo protiv Senegala, pomalo smo se izgubili i nismo znali na pravi način reagirati. Kad nam krene vanjski šut, uz naravno dobru obranu, mi možemo dobiti svakoga. Tada se otvara i reket, tada i ostatak ekipe dolazi u priliku za neke zapaženije dionice, a da ne govorim koliko je tada i centrima lakše igrati. Kad taj šut ide, kad ide Bogdanoviću, Simonu i Rudežu, koji su odlični vanjski igrači, onda je sve idealno, međutim kad tu zapne, ulazi nervoza i tada izgleda možemo izgubiti od svakoga. Naša igra je takva da bez pravog vanjskog šuta mi imamo tridesetak koševa manje, a s takvom igrom, protiv Grka, koji su majstori utakmica ''krvavih koljena'' i utakmica na 60 koševa, teško je onda pobijediti.

A kad već pričamo o toj utakmici s Grčkom, moram spomenuti da mi je pomalo bilo čudno zašto smo tek u posljednjih pet minuta počeli igrati zonu, a vidjeli smo da nas uništavaju pod košem, a da nisu puno toga mogli pogoditi iz vani. Ne znam, da je čudno malo, je, no tko zna, možda je Repeša pokušao neke stvari sakriti nadajući se da ćemo biti treći pa onda opet nabasati na njih u četvrtfinalu. Ipak, moje mišljenje je da se s tom zonom trebalo ranije krenuti igrati, a ne onda kad je sve bilo gotovo.

Zar nemamo akciju za situacije kada zagusti?

Ovako kad se gleda sa strane, možda se čini da mi zapravo u situacijama kad treba potegnuti, kad se treba iščupati iz rupe, jednostavno nemamo uigranu akciju, koja može iznenaditi protivnika. A neke druge jače ekipe takve igrače imaju. Recimo Grci ili Španjolci. No, mi jako teško možemo kopirati i preuzimati njihov stil igre. Grci na taj način igraju već 15 godina, ili taj brzi i lepršavi način na koji igra Španjolska.

Ono što je kod nas jako dobro, ili bi barem trebao biti naš glavni adut je pick and roll iz koje se dosta toga izrodi, a vidim i da se dosta forsira igra Bogdanovića leđima. Međutim, naša igra se ne može niti se ne smije bazirati samo na tome. To može biti neki specijal za postići pet do deset poena na utakmici, ali na tome se nikako ne može dobiti utakmica. Lopta mora puno više kružiti, mora se igrati puno brže i sam taj brži protok lopte nužno će dovesti do kvalitetnijih akcija i otvorenih šuteva. Ovako, čini mi se da je sve to nekako dosta sporo. Glavni i ključni faktor ove reprezentacije je Ante Tomić. Ako on odigra dobro plus taj vanjski šut, onda to sve skupa ima puno više smisla i tu dobivamo dimenziju više.

Upiranje prsta prema Anti je suludo i nepotrebno

Tomiću su mnogi i lani u Sloveniji i sada predbacivali da ne igra na onoj razini na kojoj igra u Barceloni, gdje je jedan od najboljih centara u Europi. Ja se s takvim paušalnim ocjenama nikako ne slažem. Moramo shvatiti da u Barceloni postoji jedan sasvim drugačiji sustav igre, nego što mi igramo. U Barceloni ima nekoliko briljantnih obrambenih igrača, kojih mi nemamo. U Barceloni masu posla za njega obave Lorbek ili Lampe, a njegova glavna zadaća je kreacija igre i razigravanje. Ja sam uvijek za Antu govorio da je on jedna vrhunska jedinica, a ne petica s obzirom kako dobar pregled igre ima. No, činjenica je da mi nemamo pravu akciju za njega u reprezentaciji. Previše toga se njemu baca u ruke i ostavlja ga se da riješi jedan na jedan s puno jačim i težim centrima. A to je nemoguće. Mi u ovoj reprezentaciji nemamo brza krila koja će raširiti reket nakon picka i tako pojačati i protok lopte i Tomiću osloboditi put. Da bi Ante bio pravi igra mora biti puno brža, a u nekoj statičnoj igri, kakvu nažalost mi najčešće igramo, on je tu nemoćan. Stoga je upiranje prsta prema Anti suludo i nepotrebno. On igra na istom nivou i u Barceloni i u reprezentaciji. A zašto nije učinak isti, to ne znam.  To jesu problemi, no zašto je to tako, zašto se nije nešto na tom pitanju kvalitetnije odradilo, meni je jako teško reći. Ne poznajem situaciju u ekipi, 20 tisuća kilometara sam udaljen od reprezentacije trenutno i zaista ne znam. Ono što znam i ono što vidim, to je da je sve skupa puno bolje izgledalo u Sloveniji lani. S Francuzima ćemo se trebati zaista potući ako ih mislimo dobiti. Bez Parkera su oni jedna druga momčad, dakle, puno slabiji.

Fancuzi su bez Parkera jedna sasvim drugačija momčad

No, i Grci po imenima nisu sad nekakav spektakl pa opet igraju prekrasnu košarku. Rezultati Francuske na ovom turniru govore da nisu nepobjedivi, i ja zaista mislim da ih se može dobiti, ali da će biti jako teško, bit će. Neigranjem Parkera oni nisu samo ostali bez najboljeg playa na svijetu, niti je ključna stvar što bez njega nemaju nekih 20-ak koševa i desetak asista, njihov najveći problem je da su ostali bez pravog vođe na terenu, igrača koji je držao sve konce momčadi u svojim rukama. Njihova dva sadašnja playa Heurtel i Diot su dobri igrači, ali po vokaciji oni nisu klasični razigravači, više su šuteri.

Također, i Diaw i Batum su svjetske klase, no oni su u prvom redu igrači zadatka, a takvu ulogu imaju i u svojim klubovima, dakle, oni ne mogu biti nositelji igre i mislim da tu moramo tražiti neku prednost. S druge strane, njihova prednost nad nama je ta atletska nadmoć, a poznato je da mi jako loše igramo protiv takvih ekipa koje su fizički dominantnije od nas. Ipak, treba dati sve od sebe, odigrati na gornjoj granici onog što možemo i pokušati dobiti, a onda protiv Španjolaca... pa što bude da bude.