Najbolje od Švedske: Oni su nekad žarili i palili svjetskim travnjacima
rubrike
Foto: AFP
UOČI večerašnjeg dvoboja Hrvatske i Švedske, donosimo pregled najboljih nogometaša te reprezentacije u povijesti.
Milanski trio
Čak tri švedska nogometaša igrala su u isto vrijeme u dresu Milana od 1949. do 1953. godine. Sve je započelo dolaskom Gunnara Nordahla 1948. godine na San Siro iz Norkoppinga za koga je ovaj u 93 utakmice zabio 95 golova. Već u prvoj sezoni tada 28-godišnji Nordahl zabio je 16 golova u 15 nastupa, oduševivši upravu kluba, tako da je već sljedeće sezone Milan doveo još dva Šveđanina - veznjake Nilsa Liedholma i Gunnara Grena. Nordahl je u sljedećih sedam sezona briljirao zabivši sjajnih 210 golova u 257 nastupa, čime do danas drži drugo mjesto najboljih strijelaca Serie A u povijesti.
Posljednje dvije godine u karijeri Nordahl je odigrao u Romi, dok je Liedholma upravo na San Siru završio karijeru s 359 odigranih utakmica. Za razliku od spomenutog dvojca koji je igrao u Norkoppingu, Gunnar Gren u Milan je došao iz Goteborga, a zadržao se tek četiri godine. Skupio je 133 nastupa, nakon čega je dres Rossonera zamijenio onim Fiorentine. Za reprezentaciju je nastupio 57 puta, Liedholm tek 23, a Nordahl 33, zabivši 43 gola. Interesantno, Nordahl je za reprezentaciju igrao dok nije došao u Serie A. 1948. godine Gren, Nordahl i Liedholm osvojili su s reprezentacijom zlatnu medalju na Olimpijskim igrama.
Thomas Ravelli
Thomas Ravelli bio je jedan od najdugovječnijih vratara u povijesti nogometa, a branio je sve do 40. godine. Karijeru je započeo 1978. godine u Osteru, gdje je ostao punih deset godina. Kao 29-godišnjak prelazi u IFK Goteburg za koga je branio osam godina, ukupno 211 utakmica. Karijeru je završio u Osteru 1999. godine s navršenih četiri desetljeća života. Za reprezentaciju Švedske počeo je braniti s 22 godine, preciznije 1981., a na vratima je ostao čak 16 godina. Ukupno je skupio 143 reprezentativna nastupa i neprikosnoveni je rekorder Švedske.
Nastupio je na jednom europskom i dva svjetska prvenstva, a 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama jedan je od najzaslužnijih za osvojenu broncu, obranivši nekoliko ključnih jedanaesteraca, po čemu je bio poznat. Iste godine proglašen je drugim najboljim vratarom svijeta. Inače, Ravellija je zbog osvojenog trećeg mjesta na SP-u, dugovječnosti, karijere u domaćoj ligi i sklonosti kiksevima, ali i nevjerojatnim obranama moguće usporediti s nekadašnjim čuvarom mreže Vatrenih i Dinama Draženom Ladićem.
Thomas Brolin
Još jedan iz one sjajne švedske generacije iz SAD-a koja je osvojila treće mjesto. Brolin je karijeru počeo u Nasvikensu, nastavio u Sindsvallu, Norkkopingu da bi 1999. godine prešao u Parmu. U žuto-plavom dresu nastupao je pune četiri godine, odigravši preko 130 utakmica, zabivši i dvadeset golova. 1995. godine odlazi u Leeds, a njegova karijera kreće silaznom putanjom, nešto poput one Boška Balabana. Izgubio je mjesto u reprezentaciji, a u dvije godine u Leedsu odigrao je dvadesetak utakmica. Uslijedile su posudbe u Zuerich, Crystal Palace i Parmu, međutim Thomas se nikako nije mogao vratiti na staze uspjeha.
1999. godine umirovio se 29-godišnjak. 2007. godine Times ga je uvrstio na listu 50 najgorih nogometaša u povijesti Premierlige. U dresu reprezentacije Brolin je debitirao 1990. godine kada je prešao u Parmu, a igrao je do odlaska u Leeds. U spomenutih pet godina skupio je 47 nastupa i 26 golova. Kao što smo rekli bio je jedan od ključnih igrača u osvajanju bronce u SAD-u, a sa Švedskom je igrao i u polufinalu Europskog prvenstva dvije godine kasnije. Brolin se nakon nogometnog svijeta okušao u onom pokerskom, a od 2006. godine nastupa na World Seriesu.
Martin Dahlin
Sin afro-venezualanca i Šveđanke, Marin Dahlin nogometnu karijeru je počeo u Malmu, za koga je u 87 nastupa zabio 45 golova. Nakon četiri godine, 1991. prelazi u Bundesligu, Borussiju Mochengladbach, gdje je igrao punih pet godina, skupivši 50 golova u 106 nastupa. Uslijedio je odlazak u Romu, ali i ekspresni povratak u Mochengladbach nakon samo tri odigrane utakmice. 1997. godine još se jednom okušao izvan Njemačke, Blackburn Roversu, ali izdržao je samo godinu dana prije no što je potpisao za HSV, gdje je 1999. godine kao 31-godišnjak objesio kopačke o klin.
Dahlin je za Švedsku odigrao 60 utakmica, od 1991. - 1997. godine, naravno sudjelovavši u najvećim uspjesima reprezentacije, trećem mjestu na SP-u i polufinalu na EP-u 19992. Zabio je ukupno 29 golova, čime trenutno drži sedmo mjesto svih vremena. Inače, najbolji strijelac u povijesti Šveđana je Sven Rydell s 49 golova (1921 - 1932), slijede Nordahl s 43, zatim Larsson s 37, Gren 32, Kennet Anderson 31 te Marcus Allback s 30. Zlatan Ibrahimović je na osmom mjestu s 28 golova.
Henrik Larsson
Larsson je uz Zlatana ibrahimovića najslavniji i najbolji švedski nogometaš posljednjih 20 godina. Karijeru je počeo u Hogaborgu za koga je igrao od 1988. do 1992. Uslijedila je sezona u Helsinborgu gdje je u 56 utakmica zabio 50 golova, da bi 1993. godine prešao u Feyenoord. Četiri godine igrao je u Nizozemskoj, zabivši 26 golova u 123 utakmice. Za nešto manje od milijun eura 1997. godine kupio ga je Celtic, napravivši jednu od najboljih kupovina u povijesti kluba. U sedam godina na Celtic parku odigrao je 221 utakmicu, zabivši čak 174 golova. 2004. godine Larrson dobiva najveće priznanje u karijeri, ugovor Barcelone.
Dvije godine Šveđanin je igrao na Nou Campu, u 40-tak utakmica zabivši i 13 golova. 2006. godine kao 35- godišnjak vraća se u Švedsku, preciznije Helsingborg, a godinu kasnije odlazi na kratku posudbu u Manchester United. I tamo je Larrson zabio jedan gol. Za reprezentaciju je pak počeo nastupati 1993. godine, a završio 16 godina kasnije. Odigrao je 106 utakmica uz 37 golova. Larrson ima šest osvojenih prvenstava ukupno (Celtic i Barcelona), sedam kupova, finale Uefa kupa i naslov prvaka Europe. Dva puta bio je dobitnikom Zlatne Lopte, jednom zlatne kopačke. Pet puta bio je najbolji strijelac Škotske, a na Euru 2004 izabran je u momčad prvenstva.
Facebook
Google