Screenshot: Youtube

EKSKLUZIVNA priča svjedoka ničim izazvanog policijskog nasilja nad navijačima Hajduka u Zelini.

"Sjedio sam u kafiću s prijateljem nakon utakmice i pričali smo, a oko mene je bilo najviše pet mlađih navijača Hajduka, koji se baš po ničemu nisu isticali, a kamoli da su izazivali ili provocirali.

"Navijači su mirno sjedili i pričali, kada su policajci upali i počeli ih tući"

Mirno su sjedili, pili i pričali, kada je u lokal ušlo desetak oklopljenih policajaca predvođenih zapovjednikom, koji je odmah zaurlao na navijače: "Što čekate, gubite se!" i odjednom su se bacili na njih i počeli ih udarati. Bacili su ih na zemlju, a odnos snaga bio je tri policajca na po jednog navijača."

Ovako svoju priču o policijskom nasilju nad navijačima Hajduka u Zelini, nakon kup-utakmice koja se igrala u utorak, počinje Stipe Tomić, 53-godišnjak kojeg su valjda samo godine spasile da ne završi pod policijskom čizmom, kao oni čije je mrcvarenje gledao.

Njegovo svjedočanstvo o iživljavanju policajaca nad navijačima donosimo bez ikakvih intervencija, a kako ne bi narušavali tijek priče gospodina Tomića, u tekstu koji slijedi izostavili smo pitanja koja smo mu postavljali: 

"Krv po podu: Najgore je nastradao dečko s dugom kosom - ruke u lisicama na leđima i trojica ga mlate"

"Tukli su ih nemoćne na podu, brzo sam vidio i krv, a čini mi se da je najgore nastradao jedan dečko s dugom kosom, kojem su stavili ruke na leđa, a na njih lisice, oborili ga na pod, nakon čega su ga tukla tri policajca, a on ih je kroz jauke pitao "Zašto me tučete, što sam vam napravio?!". Isto pitanje sam i ja postavio policajcima, ali oni se nisu obazirali.

Napomena: Video je pogrešno nazvan "Tučnjavu Torcide i Bad Blue Boysa u Zelini prekinula policija", jer nisu se tukli Torcida i BBB, nego su policajci upali u kafić i pretukli nekoliko navijača Hajduka

Bez ikakva povoda policajci su se brutalno iživljavali nad navijačima. Baš nikakva razloga za takav napad na njih nije bilo, navijači su mirno sjedili. Bio sam tamo pola sata, tri konobarice su nas posluživale i nijedna od njih nije imala nikakvu zamjerku na njih, a kako i bi, kada nijednu ružnu gestu nisu napravili, a kamoli nešto razbili. Nekoliko puta vam ovo naglašavam jer ti momci im ikakva povoda nisu dali, čašu jednu nisu pomakli, normalno su pričali s domaćinima, sve ja zaista bilo idealno.

"U Beogradu i Nišu nisu se ovako iživljavali nad našim navijačima"

Moram reći kako i dva dana nakon stravičnih scena kojima sam sudjelovao ne mogu doći sebi: Čovjek sam "u godinama", '59 godište, s Hajdukom sam prošao sve - Skopje, Niš, Beograd, ali nikad i nigdje nisam vidio takvo iživljavanje policije nad navijačima, kao sada u Zelini. Sramota je da policajci poput onih koji su na podu, po nekoliko na jednoga, žestoko mlatili navijače, predstavljaju hrvatsku državu i nose njenu odoru.

"Svjedočim o ovome pod imenom i prezimenom jer policija laže i uklanja dokaze"

Nakon što su policajci završili s premlaćivanjem navijača i odveli ih u "marice", jedan od policajaca, pretpostavljam zapovjednik grupe koja je upala u kafić, vraća se unutra, odvodi jednu od konobarica prema wc-u i kaže joj da opere krv na podu lokala kako je ne bi snimila tv-ekipa koja je tada došla ispred objekta. Na to sam prišao njoj i rekao sam "Ja ću reći istinu, kako je bilo, a vi gospođo govorite kako želite". Zato sam vam dao svoj puni identitet.

Tada sam izašao iz kafića i pozvao televizijsku ekipu da snimi ono što policija želi prikriti i čujem kako jedan od policajaca zove nadređene i izvještava ih da su "Intervenirali u kafić jer su navijači Hajduka razbijali i napali policiju", što je notorna laž!

"Premlaćenim navijačima nisu dali da u 'maricu' uzmu jakne, dokumente i novčanike, pa sam ih ja kupio po krvavom podu i donio im"

Ja sam hajdukovac, ali to je za ovu priču potpuno nebitno, jer svi koji smo bili tamo, također i domaćini iz Zeline, ogorčeni smo time što smo vidjeli. Jasno mi je to bilo i po reakciji tamošnjih temeljnih policajaca koji su nakon svega došli. Kao očevidac, rekao sam im ovo što i vama, a oni su slijegali ramenima i govorili kako oni nemaju ovlasti išta narediti interventnoj policiji.

Na kraju svega, posebno mi je bila potresna sljedeća scena: Par isprebijanih navijača, koje su odveli u marice, pitali su policajce da im daju barem uzeti jakne, koje su zajedno s njihovim dokumentima i novčanicima, ostale razbacane po podu kafića. Nisu im to dopustili, i onda sam ja, po tom krvavom podu, pokupio sve njihove jakne, dokumente, pa čak i par stotina kuna koje su im poispadale i odnio im u maricu."