Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

PRIJE točno pet godina, na trajektu s Brača prema Splitu, Edoardo Reja, tek pet mjeseci na klupi Hajduka, obznanio je poslodavcima kako nakon odrađenih priprema u Marbelli i deset dana prije nastavka prvenstva, četvrti put te sezone (!?) ostaju bez trenera.

Edoardo Reja u zimu 2015. opet je favorit za trenera Hajduka. Prisjećamo se kako je protekla njegova prva gaža na Poljudu i kako je iznenada od tamo otišao.

Dao riječ predsjedniku Lazija, ali zaboravio na riječ Hajdukovom predsjedniku Svaguši

"Lazio je za mene velik izazov, ali jako mi je teško otići iz Splita i Hajduka, u kojem ostavljam dio srca. Dao sam riječ predsjedniku Lazija Lotitu i to je presudilo", rekao je Reja, ali treba podsjetiti i da je prije toga dao riječ tadašnjem predsjedniku Hajduka Jošku Svaguši da će završiti posao u Hajduku, a to je ponavljao i ranije tijekom jeseni. Nije rekao je li odlazi zato što nije dobio željena pojačanja, na kojima je stalno inzistirao.

Reja je u Kerumovom rastrošnom Hajduku imao 400 tisuća eura godišnje

Lazio mu je za sezonu i pol dao 1.5 milijuna eura, dok je u Hajduku tada imao godišnju gažu od 400 tisuća eura. Da, dobro ste pročitali, kao i što ste maloprije točno vidjeli da se Hajduk 2010. pripremao u Španjolskoj, ali to je vrijeme kada se Hajdukov Bog koji hoda po zemlji zove Željko Kerum, njegov komesar u klubu spomenuti Svaguša, "novac nije problem", pa se rasipa na sve strane.

"Poticaj za novu avanturu dao mi je Ćiro"

"Žao mi je što ostavljam Split, dugo sam se premišljao, ali je presudilo to što je Lazio veliki klub. Teško mi je, ali zamislite da Hajduk tako u pomoć zove nekog svog trenera koji je u inozemstvu", objašnjavao je Reja i dodao kako mu je poticaj za novu avanturu bio - Ćiro Blažević. "Nakon što sam potpisao za Hajduk, mislio sam da ću raditi još par godina i otići u penziju. Ali, kad sam vidio da Ćiro Blažević koji je 12 godina stariji od mene ide u Kinu, to mi je dalo poticaj."

"Možda se i vratim"

Reja je shvaćao u kakvoj situaciji ostavlja Hajduk, koji u veljači mora tražiti petog trenera od početka sezone, pa je tješio okupljene: "Možda se i vratim. A, možda se i vidimo za stoti rođendan Hajduka, ako ne dođe Barcelona, ja ću dovesti Lazio."

Bio je dvostruki prorok, jer evo što je rekao na pitanje o nasljedniku: "U ovih pet mjeseci, moji pomoćnici Tudor i Španjić pokazali su da znaju i mogu." Ali, Žele i Svagi ipak su se tada, nakon neviđene promenade u samo pola godine na klupi - Ante Miše, Ivica Kalinić (jedna utakmica), Joško Španjić, Edoardo Reja - umjesto perspektivi, okrenuli provjerenoj vrijednosti Špaci. Poklepović je trijumfalno završio sezonu koja je od početka slutila na debakl i na kraju osvojio Kup, a početkom sljedeće godine izborio skupinu Europa Lige.

Reji je također krenulo odlaskom iz Splita: Lazio je preuzeo u danima kada su u kampu Formellu specijalci igrače od navijačkog linča čuvali zaključane u svlačionici, boreći se protiv molotovljevih koktela huligana. Spasio ih je od ispadanja te sezone, a sljedeće ih vodio  do 4. mjesta. Dao je otkaz, pa se na isto mjesto vratio u siječnju 2014., sezonu završio kao deveti i opet otišao.

Hajduk burnog ljeta 2009. činio se idealnim za vatrogasca Reju

Ali, vratimo se u ljeto 2009.: Reja je u Split došao s reputacijom spasitelja i fanatičnog radnika. Nakon manje od pola godine njegova staža, navijači Hajduka nisu vidjeli plodove ni jedne od tih osobina, iako će u klubu reći kako su za proljetni preporod koji je uslijedio pod Špacom, zaslužne Rejine pripreme.

Pod Mišinim vodstvom u prva četiri kola, Dinamo je riješio prvenstvo do sredine kolovoza i pobjegao na desetak bodova prednosti, pa se dovođenjem Ivice Kalinića nastojalo barem proći Žilinu u pretkolu Europa lige. Međutim, pokušaj europskog spašavanja još jedne izgubljene sezone HNL-a završio je debaklom, a Kalinića je slavlje skromnih Slovaka na Poljudu umalo koštalo života - pred kraj utakmice je doživio srčani udar i prebačen je u splitski KBC, gdje je operiran.

Torcida samo što nije provalila u svečanu ložu tražeći Kerumovu glavu, a na čelo kluba dolazi njegov namjesnik Svaguša zbog kojeg navijači teren zasipaju krafnama, a oko prekrcane svlačionice kruže emisari, impresariji, agenti i kontroverzni poduzetnici.

U grotlu Napulja izdržao pet godina, u "najluđem gradu na svitu" niti šest mjeseci

U toj situaciji Edoardo Reja dolazi na Poljud, ali dok bi nekome drugom takvo stanje služilo kao alibi, Reji se nije moglo uzeti kao olakotna okolnost jer on nije naivni početnik ili jedan od Katalinića, Pudara i Vulića, koji će Hajduk preuzeti navečer nakon što su otjerani ujutro, nego prekaljeni, tada 64-godišnji trenerski lisac koji je impresivno iskustvo skupljao po talijanskom "divljem jugu" i sjeveru, od "Či uno" do Meazze i Olimpica. Iz druge u Seriju A vodio je Bresciu, Vicenzu i Cagliari, a Napoli je čak iz treće uveo u prvu ligu.

Rejin učinak u HNL-u: Osam pobjeda, dva remija i tri poraza

Kako onda jednog takvog eksperta može impresionirati Međimurje, kada je prošao sve rupe po Kalabriji i Pugliji, a da ne govorimo da se mogao samo nasmijati na Keruma i njegovu svitu, koji su potpuni amateri u odnosu na bossove talijanskih niželigaša s juga o kojima bi vam štošta mogli pripovjedati Davor Vugrinec ili Ivan Jurić.

Druga bitna činjenica koju treba uzeti u obzir kada se kritički razmišlja o Rejinu učinku (osam pobjeda, dva remija i tri poraza u HNL-u) na Poljudu je da mu je menadžer Marko Naletilić, tako da ne može reći da nije bio pripremljen i upoznat sa sredinom u koju dolazi i teško da se povodio tek za zaradom.

Menadžeri mu nisu sastavljali momčad, ali to nije uspio ni on sam

Debitirao je porazom od Rijeke u petom kolu, nakon čega je zaredao pet utakmica bez poraza (od čega četiri pobjede). Slijedila je crna rupa u listopadu (porazi od Šibenika i Karlovca) kada je Hajduk definitivno odustao od maštanja da se može suprotstaviti Dinamu, kojeg je odmah nakon toga (pirovo) pobijedio pred praznim poljudskim tribinama, da bi taj podvig upropastio tek bodom u Čakovcu sljedećeg tjedna. Slijedila je opet serija od tri pobjede, ali što je za iznimno skupu, preplaćenu momčad, u kojoj su velike zvijezde bili braća Sharbini, Ibričić, Cernat, značilo slavlje protiv Sesveta ili Zadra?

Reja je usred sezone sustav 3-5-2, u koji se kleo (i koji je ove jeseni uveo i njegov pomoćnik i nasljednik Tudor), promijenio u 4-4-2, ali mu je tu drugu špicu igrao Ibričić. Nije uspio animirati braću Sharbini, koji su godinu ranije zabili "40-ak" golova za Rijeku. To su bili najbolji igrači koje je tada mogao dobiti u Hrvatskoj, ali se Reja opet žalio kako nema igrače koje bi htio, a na kraju priprema je zdvajao što je momčad slabija od one koju je zatekao.

Sigurno je da otpisivanje Vejića, zbog toga što nije pristao na smanjenje ugovora, nije pridonijelo snaženju kluba, ali Reja je dobio odriješene ruke u čišćenju svlačionice od prekobrojnih i čini se da je od dolaska u Hajduk samo tražio pogodan trenutak i ponudu za odlazak, shvaćajući u kakvu se "kašetu brokava" bacio.

Hajduk ostavio gdje ga je zatekao, ali s još većim zaostatkom za Dinamom

Reja je s momčadi koju je imao na raspolaganju (osim nabrojanih bili su tu Subašić, Strinić, Vukušić, Skoko, mladi i perspektivni Oremuš, Maloča, Čop..) morao puno, puno bolje, uz svo uvažavanje kokošarsko-lešinarske atmosfere koja je tada vladala u klubu i oko njega, osim ako se i u Reju nije tada uvukao strah za bogatu plaću kada je predsjednik Svaguša usred prvenstva otkrio da je klub u minusu usprkos desecima milijuna upumpanih u klub tijekom preoblikovanja.

Reja je Hajduk ostavio na sedmom mjestu HNL-a, ispred njega su bili i Karlovac, Cibalia, Šibenik. Dinamo je čak povećao prednost pred Hajdukom u odnosu kada ga je preuzeo Talijan. Tada je bio na deset bodova viška, a Hajduk je pod Rejom došao na minus 11.