Rukavina u Dinamu: Zašto ćemo umjesto važnih golova više pamtiti promašaje?

Foto: Getty Images / Guliver image 
 
ANTE Rukavina napustit će, po svemu sudeći, zagrebački Dinamo u sljedećih nekoliko dana, samo neki filmski scenariji može ga vratiti u momčad Zorana Mamića. Krajem srpnja 2010. došao je iz Panathinaikosa u Dinamom, krajem siječnja 2014. pronaći će novu destinaciju u svojoj karijeri, nakon što je u tri i pol maksimirske godine imao i uspona i padova, i bljeskova i gafova.
 
Po dolasku u Dinamo dočekan je kao zvijezda, igrač koji će riješiti pitanje prvog napadača u nekoliko sezona, ofenzivac reprezentativnog kalibra kojeg je Mamić želio izbrusiti i vjerojatno prodati za neki veći iznos od uloženog. Ovdje treba spomenuti da je s godišnjom gažom blizu 700 tisuća eura, kasnije smanjenom na oko 500 tisuća, bio među najplaćenijim članovima svlačionice pod maksimirskim jugom.
 
Početak iz snova
 
I na početku je sve izgledalo sjajno, osim debija protiv Šerifa, onog ispadanja na jedanaesterce kojeg ni Ruki nije uspio spriječiti. No onda je zaredao s pogocima u prva tri nastupa u HNL-u, a gotovo je sam uveo Dinamo u Europsku ligu s dva pogotka kod Györa.
 
Mjesec i pol po dolasku u Dinamo uslijedio je susret protiv Villarreala na Maksimiru, kojeg će se valjda prvog sjetiti Dinamovi navijači na spomen Rukavininog imena. U koprodukciji sa Sammirom Šibenčanin je sredio klub iz gornjeg doma Primere, no nakon toga uslijedila je suša, barem golgeterska, nekako usporedno s dolaskom zime, što je bila naznaka onog što se s godinama uvriježilo kao nepisano pravilo. Rukavina je igrao najbolje i zabio ponajviše - ljeti.
 
"Kad sam sto posto spreman, a ljeti obično jesam, onda sam pravi", objasnio je Ante jednom zgodom, koji je svoju prvu sezonu u Dinamu zaključio sa sedam golova, od čega tri izuzetno bitna, i šest asistencija u 35 službenih nastupa.
 
Malmö i Casillas
 
Drugo ljeto u modrom dresu krenulo je s velikim najavama, ali i dobrim početkom. Zabio je tri gola i podijelio dvije asistencije u prva tri kola HNL-a, u nešto manjoj minutaži sudjelovao u početku lova na Ligu prvaka, a barem dio uloženog opravdao pogotkom Malmöu u Zagrebu. Iako, da su Šveđani tog ljeta eliminirali Dinamo, sav bijes Mamić bi vjerojatno iskalio baš na Rukavini, autoru nekoliko velikih promašaja u uzvratnom susretu, u kojem je ulogu spasitelja odradio Kelava.
 
No, ti promašaji neće biti u prvom planu u prebiranju po njegovim Dinamovim danima, onaj najpoznatiji, mada realno ne toliko bitan, stigao je u prvom kolu Lige prvaka. Na Maksimir je stigao Real Madrid u svom punom sastavu, a kod 0:0 Rukavina je pobjegao obrani i izašao sam pred Casillasa, no umjesto najvećeg pogotka u karijeri uslijedio je naivan udarac koji je trebao prebaciti vratara, ali kojeg je Iker bez problema pročitao i ukrotio.
 
I tu je priča o pogocima za tu sezonu došla sasvim blizu kraja. S još dva pogotka u kalendarskoj jeseni i proljeću došao je do ukupno šest u 31 nastupu te sezone, čemu je pridodao i četiri asistencije.
 
Tri pogotka Ludogorecu
 
Ljeto 2012. obilježeno je novim lovom na Ligu prvaka, a start je bio u Bugarskoj. Rukavina je na gol liniji spasio 0:2, a zatim u trećoj minuti sudačke nadoknade zabio za 1:1. Sve to u tri minute provedene na travnjaku. Činilo se već tad da će biti ključan u eliminaciji Ludogoreca, no morao se potruditi s još dva pogotka u uzvratu, nužnim preduvjetima za pobjednički pogodak Vide duboko u sudačkom dodatku.
 
Moglo bi se reći da bi samo to bilo dovoljno da je napravio u sezoni pa da mu u klubu budu zahvalni, no činjenica je da u smislu efikasnosti mnogo više nije niti donio. Do sredine listopada zabio je dva pogotka u HNL-u, tri puta asistirao, a još dva puta uspješno naciljao mrežu kad je već zatoplilo u idućoj kalendarskoj godini, u svibnju, krajem prvenstva. Treća sezona u Dinamu zaključena je, dakle, s 33 nastupa i pritom ostvarenim učinkom od sedam pogodaka i četiri asistencije.
 
Rušenje Šerifa
 
Na ulasku u posljednje ljeto u Dinamu, kasnije će se takvim pokazati, Rukavina je bio u najlošijoj poziciji što se tiče minutaže. Jurčić je s njim lutao na pozicijama oba krila i napadača, ali prilika je bilo manje no obično, a ipak je uspio postići još jedan bitan pogodak. Krajem srpnja nebeskim skokom pred kraj susreta nije dopustio da Šerif ode iz Zagreba neporažen, a do kraja svog boravka u Dinamu uspio je još zabiti i Lokomotivi, za učinak od dva pogotka i jedne asistencije u 11 odigranih susreta polusezone.
 
Na koncu, Dinamo će pamtiti Rukavinina ljeta u svom dresu, pamtit će bljesak po dolasku, Györ i Villarreal, pamtit će gol i promašaje protiv Malmöa, neuspješan okršaj s Casillasom i pogotke Ludogorecu godinu nakon. Pamtit će se visoki ugovor, 22 pogotka i 15 asistencija u 110 službenih nastupa, fizički obračun s Ademijem i verbalni s Halilovićem, oba s pomirbenim epilogom, kakav je očito i razlaz s Dinamom, koji mu duguje dvije i pol godine ugovora. 
 
Pamtit će se da je još jedan od onih koji je ukazao koliko je dug put od talenta do igrača, od reprezentativnog kalibra do reprezentativca, makar će biti jako teško prisjetiti se nekoga tko je u bližoj povijesti zabio toliko važnih europskih pogodaka zagrebačkih Modrih. Kao što će biti teško objasniti zašto formu iz ljeta nikad nije prenio i na ostatak sezone. Možda je zaista vrijeme da razmisli o južnoj hemisferi, makar za ovu polusezonu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara