Nula bodova. Prve asocijacije na Brazil mundijalskog ljeta 2014. (ustvari, tamo je sad kraj jeseni) štrajkovi su policije, masovni neredi i ubojstva, prosvjedi koji paraliziraju promet u megapolisima i vojska beskućnika što blokira gradilište stadiona spremnog za otvaranje SP-a, ali 2018. godine.

 

 

Ništa od opjevane i bezgranične ljubavi Brazilaca za jogu bonitu i pričica da bi radije djetetu kupili loptu nego kruh, a osvajanje SP-a proslavili samoubojstvom jer nakon toga ionako nemaju zašto živjeti.

 

Scene iz Brazila pokazuju bijesnu mržnju i gađenje mnoštva prema SP-u, nogometu, političarima koji su prvenstvo tražili i FIFA-i koja im ga je dodijelila, ali je sada optužuju za kolonijalni odnos, basnoslovnu zaradu na trudima podjarmljene svjetine, ulaganja puno manja od obećanih, dok država u jamu bez dna baca milijarde dolara, ali istovremeno nema za elementarne društvene potrebe u zemlji gdje milijuni nemaju ništa.

 

 

Nasuprot rijeci ogorčenih, što ne teče samo iz sirotinjskih favela i koja od vlasti traži pravicu, a od nogometnih turista da se tornjaju doma, gledamo drugu stranu distopijskog Brazila luksuznih rajskih resorta u kojima opasane zidovima, čuvane tisućama specijalaca i nadzirane najmodernijom tehnologijom, obitavaju reprezentacije na SP-u.

 

Tek je neznatno lošije povlaštenim domaćinima iz više srednje klase, koji također obitavaju zaštićeni oružjem i rampama, a oni koji su se najviše uzvisili od gliba i kanalizacije što teče ulicama, na vrhu nebodera betonske džungle Sao Paula uživaju u pogodnostima poput bazena ili heliodroma.

 

Brazil stvarno je "zemlja suprotnosti", samo je za zemlju nezgodno što "bolesnu djecu koje se stidi" ovog ljeta ne može više držati zaključanu u podrumu, nego je njen bunt buknuo po ulicama i cestama koje samo što nisu preplavile stotine tisuća stranaca. Sudeći po onome što se trenutno na njima događa, uspomene koje će nositi doma, a samim tim i usmena propaganda, neće biti baš najbolje po državu koja samo dvije godine nakon drugog, organizira i prvi najveći sportski događaj - Olimpijske Igre. 

 

 

Ali, nije sve tako crno. Naravno, ako niste jedan od onih nesretnika koje će opljačkati jer se neoprezni ili sami kreću tamo gdje ne bi smjeli.

 

Gledajući kako se odvijaju prosvjedi u Sao Paulu i drugim gradovima, očito je da su zahtjevi radnika za većim plaćama tempirani za vrijeme neposredno prije SP-a, kada ih vlada ne smije odbiti jer su "oči cijelog svijeta uprte" u Brazil, a samo jedan dan blokade prometa tijekom SP-a u trećem najvećem gradu svijeta, ali i cijeloj zemlji, donio bi nezamislive gužve i štete.

 

Tako da će Vlada vjerojatno kupovati socijalni mir, jer ako to ne uradi... neće biti dobro, koliko god Brazil bio visoko militarizirana zemlja, a policija imala velike ovlasti i još rastezljivije diskrecijsko pravo uporabe sile. 

 

 

Nažalost, "nogomet je trenutno u drugom planu", čak i u najnogometnijoj zemlji svijeta, gdje upravo počinje Svjetsko prvenstvo u nogometu.

 

Navijamo za izgledni scenarij: Obespravljeni će dobiti što su tražili, a na mjesec dana gledat ćemo ako ne nasmijano, onda barem ne narogušeno lice Brazila.

 

Puno toga ovisit će o rezultatima domaćina i ako Brazil krene prema naslovu suvereno kako se očekuje, vlada bi najvećeg saveznika u čuvanju mira mogla imati ne u teško oklopljenim specijalcima, nego mršavom Neymaru i mišićavom Hulku, a ulice će umjesto ogorčenih i potčinjenih, preplaviti euforični i rasplesani Brazilci. 

 

Najaviti događaje na terenu riječima kako su favoriti Brazil, Španjolska, Njemačka, Italija, a dark horses Belgija i Urugvaj, dosadno je i tisuću puta ponovljeno, pa ćemo od se toga suzdržati. 

 

 

Istina je da će veliki nedostatak biti neigranje ili ozljede nekih od najboljih svjetskih napadača; Ibrahimovića, Falcaa, Suareza, Riberyja, ali i bez njih, nema sumnje kako će nam i Brazil ponuditi ono čime SP nikad ne oskudijeva:

 

Standardnu porciju junaka i antijunaka, nezaboravnih golova i zaboravnih utakmica, lošeg suđenja i dobrih obrana, te barem jednu senzaciju. Uglavnom bit će materijala za šankovske priče i prisjećanja za sljedeće četiri godine, a nekima i za vječnost.