Foto: Damir Senčar HINA

"OVA HRVATSKA može ići do kraja na SP-u, a ako se to ne dogodi, onda ću jedini krivac biti ja!" grmio je Štimac osokoljen pobjedom nad Srbijom u ožujku.

Samo tri mjeseca kasnije, nakon šokantnog domaćeg poraza protiv Škotske, koja je u Zagreb došla ne samo s dna tablice, nego i bez sedam prvotimaca, Štimac se predao i od priče o reprizi 1998., počeo je ponavljati kako je Belgija bolja, drugo mjesto realnost, a bod iz Beograda velik.

Fajter Štimac predao se na pola kvalifikacija

Bilo je upravo suprotno, jer Hrvatska je i nakon domaćeg poraza od Škotske, itekako sama odlučivala o svojoj sudbini i prvom mjestu: Pobjedom u Beogradu, zatim nad Belgijom u Zagrebu i kod Škotske u Glasgowu, Hrvatska bi bila pobjednik skupine.

Teško je nanizati takva tri trijumfa? Pa ako se to traži od momčadi koja će "ići do kraja na SP-u", onda nije! Ovako, fajter Štimac se pretvorio u onoga koji na pola kvalifikacija potpisuje kapitulaciju, a momčad mu uslijed prečestih promjena igrača, taktike, ali i očiglednog zaokreta u odabiru strateškog cilja, nema igru.

Nije je imala protiv potpuno desetkovane Škotske, nije je imala kod gotovo duplo lošije Srbije, kojoj je, umjesto da je dokrajči, omogućila povratak u život.

Belgija je kazna za sva švercanja u kvalifikacijama

Konačno, kazna za sva švercanja, od Makedonije na Maksimiru, preko Cardiffa, do Beograda, stigla je protiv Belgije, koja je očitala lekciju Hrvatskoj, čiji izbornik ni nakon godinu i dva mjeseca na klupi nema pobjedu protiv imalo jače reprezentacije.

Promjena taktike protiv Belgije, na terenu je donijela tek još jedan domaći poraz. Štimac je po tko zna koji put promijenio način kako igrači stoje na terenu u 3-4-2-1, jer kvalitetu i euforiju gostiju pokušao je nadoknaditi i smiriti brojkama i to tamo gdje su Belgijci najopasniji - u vezi i napadu.

Međutim, protiv Lukakua, koji je kod oba gola pokazao brzinu bolida i snagu tenka, nisu pomogla ni tri središnja braniča Ćorluka, Lovren i Vida.

Belgijsku kvalitetu nastojalo se zauzdati hrvatskom kvantitetom

Šestorka u vezi trebala je biti jamac prevage ili barem ravnoteže protiv Witsela, Fellainija i Defoura, ali umjesto toga, Perišić je dodao Lukakuu za prvi gol, dok mu je lopta za drugi došla nakon Rakitićevog slobodnjaka. Mandžukić je bio odsječen, ali osim uvodnih deset minuta, kada su Vrsaljko i Strinić priključivanjem po krilima stvarali višak, činilo se kako Hrvatska protiv Belgije nije mogla igrati na pobjedu.

Munjevite belgijske kontre i siloviti Lukakuovi prodori nisu jedino što Štimčeva momčad nije mogla zaustaviti, jer u prvom poluvremenu, kada je ova utakmica izgubljena, igrače mu je pojeo strah. Strah od još jednog domaćeg poraza, strah od zvižduka navijača pokislih od kiše i popišanih sporom, bezidejnom igrom momčadi potpuno inferiorne Belgiji.

Ovisnost o Modriću dodatno koči ionako sporu igru

Osim toga, još jednom se pokazalo koliko je ova momčad ovisna o Luki Modriću. Nije popularno govoriti "protiv" Realovog veznjaka, ali svaka lopta ide prema igraču čije carinjenje lopte s po nekoliko dodira prije daljnje distribucije, dodatno koči ionako sporu igru hrvatske reprezentacije. Ima Štimac i drugu ideju, kao što smo vidjeli protiv Belgije - da mu stoperi vode igru dugim loptama u bunar.

Drugo poluvrijeme nije mjerilo ni utjeha, jer gosti, koji su do tada gazili domaćine, spustili su na oko 60 posto, pa za Kranjčarov gol ne možemo napisati da je utješni, jer nikog nije utješio, nego je bio vidljiva posljedica opuštanja gostiju.

Štimčeva Hrvatska ne pokazuje opasne i uigrane akcije, gol iz kontre ne može postići ni protiv puno manje okretne i pokretne reprezentacije nego što je Belgija, a obrana je onako zaplivala dva puta protiv igrača koji je inače rezerva u svojoj reprezentaciji.

Štimac možda nije dobio space shuttle, ali je od njega napravio krntiju

U Brazilu će biti puno "Lukakua", a Hrvatska, koja skuplja domaće poraze na nekad neosvojivom stadionu, već dugo pod ovim izbornikom ne pokazuje i ne zaslužuje ništa boljeg od onog što trenutno je: Ekipa koja pored tranzistora strepi hoće li Bugarska zabiti protiv Armenije i tako gurnuti Hrvatsku na mjesto najgore od drugoplasiranih reprezentacija.

Za luzerski mentalitet i duh koji se uvukao među igrače, nisu krivi mediji koji su izmanipulirali navijače, nego nepovjerenje igrača u vlastite, nemale snage i kvalitete, ali i izbornika, koji u ruke možda nije dobio, što je Bilić govorio "space shuttle", ali je od njega definitivno napravio krntiju.

Hrvatska koju vod Štimac postavlja negativne rekorde: Više domaćih poraza u četiri mjeseca, nego u 19 godina!

Treba istaknuti kako je reprezentacija koju vodi Štimac, od lipnja, u tri kvalifikacijske utakmice "osvojila" jedan jedini bod od mogućih devet, izgubila prijateljsku utakmicu od Portugala i dopustila Lihtenštajnu da proslavi jedan od najvećih uspjeha u povijesti nogometa te zemlje - dva zabijena gola velikoj Hrvatskoj!

Nadalje, Hrvatska je u 19 godina igranja kvalifikacijskih utakmica za velika natjecanja, imala jedan jedini domaći poraz, a pod Štimčevim ravnanjem, ostvarila je dva u posljednja četiri mjeseca!

>>> Navijači pobjegli s Maksimira, vrijeme je da ode i Štimac

>>> Ovo ste vi poručili izborniku: Štimac, smjena! U godinu i pol dana uništio si reprezentaciju