Foto: Paun Paunović, Nikola Vilić, Cropix

VIŠE od 20 tisuća ljudi bodrilo je Hajduk sinoć na Poljudu protiv Istre. Nije prvi puta da podižu klub. Zapravo, u Hajduku konstantno vlada "deja vu". Navijači iz godine u godinu održavaju na životu tradiciju koju je kriminalno vodstvo i politikanstvo oko Hajduka - debelo nagrizlo. Pitali smo vas što mislite o novoj injekciji za spas kluba, o izglasanom jamstvu Gradskog vijeća, o podizanju kredita koji bi klubu mogao značiti tek - produženje agonije. Pitali smo vas smatrate li da je upravi Hajduka, u borbi koja slijedi, poštenje dovoljna referenca? Pristigli odgovori o problemu koji pritišće ionako izmrcvareni grad govore o različitim perspektivama njegovih građana. Hajduk živi vječno, parola je koja danas ima posve drugačiji smisao.

"Nikada se nije dizao u Splitu glas u toj količini za Dalmacijavino, Koteks, KK Split, Salonit... Zato je izglasano jamstvo Hajduku. Nikome tko sjedi u Banovini, na bilo kojoj funkciji nije teško "ugasiti" bilo što u Splitu ili građanima Splita zagorčati život do te mjere da čine samoubojstva.
Sada kada mladi golobradi mladići jurišaju na Banovinu kao i 91`, ali iz drugih razloga, tresu se stolice i dižu se ruke da se zaštite pozicije, prozori na zgradi, dirnulo se u košnicu koja samo što ne pukne. Divim se onoj nekolicini koja nije došla na sjednicu i digla ruku jer svaki puta kada se ruka digla na toj sjednici novac su razgrabili šjor Kerum, šjor Andabak i svi ti poluljudi iz tih svojih polusvjetova odakle dolaze, koji kroje politiku u gradu koji je nekada bio biser Mediterana. Neka Hajduk ako treba krene od 4. lige kao i Rangersi u Škotskoj. Siguran sam da bi oborili rekord gledanosti u svijetu, samo da se taj polusvijet pošalje u zatvor", Kićo, 32 godine, Split

"Da se netko nad vašim tijelom iživljava dvadeset godina, onda taj sadizam prestane, biste li mogli reći spašen sam, živjet ću? Upravo toliko politika je mrcvarila Hajduk ne vodeći računa što će biti poslije njih, gurajući svakakve mediokritete u upravu kluba, zapošljavajući iste takve u klub pa danas imate osobe koje dolaze na posao, a ne znaju što im je posao. To je samo minimum onoga što se počelo dešavati nakon ulaska u Ligu prvaka kada se prvi put slila velika lova u klupsku blagajnu. Pljačka i otimačina je preblaga riječ za ono što su učinile uprava za upravom, stranka za strankom, a svi koji su to radili danas su ugledni gospodarstvenici, političari koji nam drže predavanja po raznim vijećima kako bi mi trebali živjeti s pet tisuća kuna mjesečno, dok na tv-u gledamo njihove sretne obitelji kako uživaju na "pošteno" zarađenim rančevima. Kaznena prijava, krivična prijava, ma bilo kakva prijava da krene prema takvima, nema šanse... Hajduk danas je klasičan primjer hrvatske države, opljačkan i osiromašen, bez da za to itko odgovara iako je iz klupskih revizija razvidno kakva je šteta (bolje reći pljačka) napravljena za čijeg upravljanja klubom. Tri su razloga zašto ga spasiti Hajduk, sentimentalni, ekonomski i povijesni.

Od kad znamo za sebe uče nas da su sv. Duje, Marjan i Hajduk simboli Splita, a upravo su ova gospoda svojim politkanstvom htjeli zauvijek ugasiti ovog stogodišnjaka. Njihov potez ravan je tome da su sjeli u bager i poravnali katedralu i zvonik sv. Duje. Toliko o osjećajima. Ekonomski razlozi još jasnije objašnjavaju svu nesposobnost gradskog vijeća. Grad je vlasnik 51 posto dionica Hajduka, prevedeno oko 150 mil. kuna, zar ne bi bilo normalno da dignu ruke za jamstvo, osiguraju klubu pomoć kako bi prebrodio naredni period, a onda da krenu u daljnju privatizaciju, dokapitalizaciju, bilo što. Koliki god oni bili skeptici, našao bi se kupac ili kupci za dionice Hajduka. Na taj način napunila bi se gradska blagajna, a grad Split riješio, ne znaju ni oni sami u Banovini, da li tereta ili stroja koji donosi-odnosi glasove na izborima. Upravo radi tih 51 posto dionica gradski vijećnici koji nisu digli ruke za jamstvo zaslužuju ništa drugo nego kaznenu  prijavu jer su htjeli niz vjetar baciti stotinjak milijuna gradskih kuna!"

Oni koji nisu digli ruke za Hajduk zaslužuju kaznene prijave! Težaci su se nekada odricali zemljišta za Hajdukovo igralište

"Luka Podrug koji petnaest godina sjedi u Gradskom vijeću cijelo vrijeme je držao glavu duboko u betonu, a sada se nakon pustih godina dosjetio voditi glavnu riječ na raspravi o gradskom jamstvu. Za njegovih mandata u Splitu i Hajduku su milijuni potrošeni uludo ali nikad nije bio ovoliko glasan, nikad do sad kada Hajduk ima politički neovisnu upravu i nadzorni odbor, upravu s kojom se stvarno vidi ono svjetlo na kraju tunela. Svima je jasno zašto on želi još produbiti krizu u klubu... Svi znamo da su se splitski težaci odricali svoga zemljišta kako bi se Hajduku izgradilo nogometno igralište, odricali su se za Hajduk, ne za grad, ne za državu. Upravo radi toga zemljišta "Krajeve njive", staroga placa, koje su hrvatski sudovi oduzeli klubu i dodijelili gradu Splitu, a vrijednost mu prelazi 100 milijuna eura grad mora za Hajduk učiniti sve što je potrebno da bi ga sačuvao. Povijest se ne može promijeniti, ne možete pobjeći od činjenice da su se stari Splićani odricali svoje zemlje ZA HAJDUK, ni za koga drugoga. Ova politička lakrdija, ovi kako ih nazvati, što sjede u gradskome vijeću sramota su nas građana Splita koji smo ih izabrali. Ali svaka škola se plaća, nadam se da smo mi svoju naučili i još bolje zapamtili čija je ruka ostala spuštena, Mišel, 37. godina, Split.

"Nama je Hajduk doslovno sve - bijeg od stvarnosti i glupih poslova"

Na temu Hajduka svi, al baš svi pišu i govore pristrano. Od novinara, koji su čak pokušali srušiti projekt "NAŠ HAJDUK" , a isti način upravljanja i organizacije kluba "zazivaju" još od vremena Canjuge i sličnih drmatora HR nogometa, preko običnih, samodeklariranih promatrača koje Hajduk i ne zanima, ali se uvijek nađu pozvani komentirati kako i što bi trebalo, te uz ispranost uma novinarskim člancima u pravilu uvijek misle i govore loše o svemu u i oko Hajduka ; do navijača kojima je Hajduk doslovno sve - bijeg od surove stvarnosti, glupih poslova, odmor za um i dušu u ovo jadno i šugavo vrijeme u kojem kao programirane budale odlazimo i vraćamo se s posla.

Hajduk nikad nije i neće biti samo klub. To javnost polako shvaća. Jer Hajduk nisu dugovi, lopovi, jadni i propali igrači, rodbinske veze il ne znam što, Hajduk smo mi, navijači. Jer da je drukčije, davno bi Hajduk propao. Kao što možemo vidjeti i ovih dana.

Hajduk je napokon na pravom putu. Napokon će pripadati ljudima koji ga vole, jer u nogometu se možda sve vrti oko novca, ali u Hajduku ( NAŠEM Hajduku) ne. Oni koji su Hajduk na uštrb svoje koristi pokrali, a i državu trebaju kazneno odgovarati. Hajduk te ljude treba tužiti i tražiti zadovoljštinu na sudu. A da ne govorim o lakrdiji od državnih institucija koje bi trebale raditi svoj posao! Hajduk će uspjeti, jer od ovoga niže ne može, a propasti neće nikad, dok je navijača nikad!", Tino, 23 godine, Split

Zar ste sumnjali: Za stanje Hajduka kriv je Zdravko Mamić

"Mišljenja sam da je, uz sveopću korupciju i nered koji u kojoj se nalazi naš nogomet, jedan od glavnih razloga što se Hajduk nalazi u ovoj situaciji omogućavanje Mamiću da radi što poželi (namješta raspored utakmica, suce, sije "strah i trepet" gdje god se pojavi, kupuje igrača kojeg poželi .....).

Posebno citiram gospodina Jovanovića koji kaže da će "očistiti močvaru". Hoće li omogućiti svim klubovima da se natječu pod istim uvjetima? Možda bi tada i Hajduk osvojio koje prvenstvo te uz to možda i ušao u Ligu prvaka i zaradio koji euro", Željko, Zagreb

Novinari lažu - Hajduk je sposoban vratiti dugove. Evo brojke!

Predsjednik Uprave gosp. Marin Brbić je iznio brojke koje se očito ne tiču ovdašnjih novinara. Hajdukove trenutne obveze (tj. dug da budemo čitljiviji javnosti) iznose 89 milijuna kuna. Hajdukova potraživanja iznose oko 30 milijuna kuna i ona će prije ili kasnije biti naplaćena, a odnose se na klubove Al Ittihad i Pescaru koji trebaju uplatiti novce za transfere Sharbinija i Vukušića. Taj novac Hajduku pripada, a da će biti uplaćeni klub ima garanciju u Fifi. Kada se ti novci naplate, a hoće, dug će iznositi 59 milijuna kuna. U toj cifri se nalazi i 15 milijuna koji "stoje sa strane" za sudske procese koji su u tijeku i čiji konačni ishod je špekulativan znači da ni to ne ulazi u stvaran dug kluba. Kad i tu cifru odbijemo od spomenutog iznosa dolazi se do 44 milijuna kuna duga. No ni to nije konačno. Naime, u obvezama je navedena sudska presuda u slučaju Afisa u iznosu od 15 milijuna kuna, a prema informacijama iz medija, klub je ispregovarao isplatu oko 10 milijuna. Znači stvaran dug je manji za 5 i dolazi se do cifre od 40 milijuna kuna realnog duga! Pošto nemamo točno u kunu prave informacije možemo se uzeti odstupanje od +-5 milijuna.

Koji je stvaran cilj novinara da prezentiraju kako dug iznosi 100, 130 ili čak 200 milijuna kuna duga?! Zašto? Od tih 40-ak milijuna duga (ili 70-ak dok se ne naplate obavljeni transferi), 30 milijuna je prijeko potrebno da bi klub nastavio svoju osnovnu djelatnost i zato je potreban taj kredit. Kada klub nastavi osnovnu djelatnost tada može doći i do prihoda kojim će pokriti te dugove. U ove 4 godine prosječni prihodi kluba na godišnjoj razini su oko 90 milijuna kuna, prosječna zarada od obavljenih transfera je preko 50 milijuna godišnje. U usporedbi s tim brojkama, 40 milijuna realnog duga (opet ponavljam, kada se naplate potraživanja) uopće nije skandalozno! Nekoliko transfera, na zimu i na ljeto, i klub će biti sposoban vratiti sve dugove.

I za kraj, moram napomenuti da su Hajduka u ovom slučaju izvukli navijači. Bitka za Kodeks, a potom i za Naš Hajduk je nešto najvažnije u povijesti kluba. To su pravi temelji za rast koji je neminovan nakon što se ove nedaće riješe. Navijači demokratskim putem biraju čelne ljude, kao u najvećim svjetskim klubovima poput Barcelone i Reala, kao u većini njemačkih klubova čija liga je u velikom uzletu. Hajduk je javno dobro bio kroz cijeli svoj vijek i nastala bi nepopravljiva šteta kad bi se on predao nekom privatniku da bude njegova imovina. Tada bi se sam smisao postojanja Hajduka ka ponosa Dalmacije i srca Hrvatske ugasio. Klub treba ostati u većinskom vlasništvu Grada, a jedina opcija prodaje gradskih dionica je da se one polako, godinama prodaju navijačima", Miro, 25 godina, Split

Najveći apsurd je što većina pravih navijača ne kupuje karte, nego se šverca na Poljud

"Sramotno je da danas kada grad Split ima preko 40 000 nezaposlenih, nedovoljnu obrazovnu infrastrukturu, kada u KBC-u Split nedostaje osnovnih stvari za rad, vijećnici podižu ruke za kredit Hajduku. Odmah trebamo biti svjesni da taj kredit neće vraćati Hajduk jer nema kako, već će to vraćati grad. Njima je ovaj kredit samo kap u moru dugovanja i za dva mjeseca će opet plakati i tražiti novi kredit. Žalosno je da se danas više ne može otići na utakmicu bez straha od huligana kojima je Hajduk glavno opravdanje za razbijanje, skakanje po automobilima itd. U Splitu se može napraviti bilo što i na kraju potpisati s 1950 Torcida - onda je to opravdano. Međutim najveći apsurd u svemu je to što većina tih tzv. navijača uopće ne kupuje kartu već se "šverca" umjesto da pomogne tako "voljenom klubu". Imam dojam da je Split postao taoc šačice ljudi koji nemaju pametnijeg posla jer je većini ljudi preživljavanje postalo tako teško da im je Hajduk postao zadnja briga!!,  Jane Doe, 25 godina, Split

Ovaj Hajduk će biti čist, a kredit je kupovanje vremena i zato je potreban!

"Prije svega mora biti jasno da je Hajduk simbol jednog grada i jedne regije koji baštini tradiciju dužu od 100 godina i u čijoj su se tradiciji prepoznale stotine tisuća ljudi diljem Hrvatske i svijeta. Split i Dalmacija bez Hajduka se nezamislivi, jednako kao što su nezamislivi bez Grgura Ninskog ili Zagreb bez bana Jelačića, unatoč tome što bi se navedeni kipovi mogli prodati kao sirovina i uštedjeti na njihovom održavanju, ako ćemo karikirati. Tek kad usuglasimo da Hajduk debelo premašuje okvire nogometnog kluba ova rasprava ima smisla.

Ovih 30 milijuna neće spasiti Hajduk, ali će omogućiti vodstvu kluba u koje napokon javnost vjeruje da ga spasi kroz sljedećih nekoliko godina. Licemjerno je dovoditi u pitanje odluku koja nije čak ni isplata tih famoznih 30 milijuna iz gradskog proračuna nego jamstvo za kredit koji daju banke, ako znamo da se Hajduku kao i drugim hrvatskim klubovima isplaćivalo desetke i stotine milijuna kuna izravno iz lokalnih proračuna dok su na vlasti bile političke garniture. Prvi put argumentima se traži potpora, prvi put ona ne nosi nužno teret za gradski proračun, prvi put ne dolazi od političkih aparatčika i baš tada je prvi put osporavana.

Ovaj Hajduk njegovi navijači, Uprava i Nadzorni odbor žele učiniti poštenijim i pravednijim. To je osnovni cilj, čak ne ni rezultati, uspjeh u Europi i domaći trofeji po cijenu onoga na što su pristali neki drugi. Ovaj Hajduk danas dobiva glavu i rep, igrači mjesečno zarađuju i po 1000 eura dok su nekada godišnje dobivali po 300-400 tisuća eura. Ovaj Hajduk danas prosječno gleda preko 18 000 ljudi na njegovom Poljudu dok ostali stadioni zjape prazni. Ovaj Hajduk danas isplaćuje dugovanja iz prošlosti koja su drugima otpisana jer nisu pravni sljednici organizacija koje su nosile ime današnjih hrvatskih klubova. Ovaj Hajduk na internetu ima dostupna godišnja izvješća iz kojih se jasno vidi tko ga financira, kako posluje i kome je dužan dok drugi i dalje sišu novac poreznih obveznika. Ovaj Hajduk će postati čist, prvi u Hrvatskoj živjet će od sponzora, transfera bez pumpanja cijena, ulaznica koje nisu po kunu, piva koje ovih dana uz Pipi postaje jedan poseban oblik dišpeta i članarina.

Za sve ovo treba vremena, a ovih 30 milijuna nisu ništa drugo nego vrijeme i zato podržavam ovu odluku. Grad Split neće propasti zbog eventualne naplate dijela ovog kredita, nego će, ako propadne, propasti zbog nesposobne vlasti koja već 2 desetljeća nije u stanju ponuditi niti jednog relevantnog političara na lokalnoj razini. Propast će i zbog toga jer neke druge odluke u Banovini nisu nadzirale tisuće ljudi pred njenim vratima i nisu pozivale vlast na odgovornost. Propast će jer smo šutjeli. U ovaj Hajduk vjerujem i volim ga, isto kao što ga je volio moj dida prije 80-tak godina i kao što se nadam da će ga imati prilike voljeti moj unuk.

Je li ova ideja vrijedna da se za nju jamči? Ja mislim da jest", Jere, Split

"Ovo nije kredit za spas Hajduka, već za spas fotelja"

1) Pritisak ulice je nedopustiv, pogotovo ako je riječ o tako nedefiniranoj i mutnoj situaciji. Za koji mjesec će se ista stvar ponoviti i opet će, s još većim žarom, izići ista rulja besposličara da pritisnu grad Split da se odrekne nekih vitalnih projekata ne bi  li se Hajduk održao na životu u 1. HNL. I tako u beskraj.

2) Način na koji je i došlo do minusa je jako zanimljiv. Klub je konstantno vođen od strane polupismenih i vrlo bogatih snobova koji su svoje mutne poslove vodili na način da su gubili ogromne novce, te su od poslovanja u Hajduku izvlačili nezakonito novac za krpanje svojih privatnih dubioza. I sad kad je sve došlo na naplatu pritišće se grad po nekoj emotivnoj liniji da se iz gradskog proračuna pokrpa klupski minus koji je završio ili u njihovim džepovima, ili je izgubljen u riskantnim poslovnim potezima u njihovim firmama.

3) Odnosi u klubu po pitanju politike igračkog kadra su izuzetno loši. Čitao sam pred godinu-dvije da su u podmlatku Hajduka velikom većinom zastupljeni mladi rođaci ili kumčad sadašnjih i bivših djelatnika ili igrača koji se i forsiraju za prvu momčad. Sada i preko selektora A vrste dobiju po skraćenom postupku mjesto u početnoj postavi u najboljoj našoj nacionalnoj vrsti bez dokazivanja njihove stvarne vrijednosti u klubu. Tako se ne stvara vlastiti igrački kadar, i ne može se računati na prihode od prodaje tako instant stvorenih igrača koji su preslabi čak i za II ligu Euro Petice.

4) Kredit Hajduku je kredit da se vladajuća Hajdukova struktura zadrži na svojim položajima. To nije kredit za spas Hajduka. To je kredit za čuvanje fotelja ljudi koji i jesu doveli jedan veliki klub na niske grane. A to je jako loše i imat će vrlo loše posljedice, kao i odgodu rješavanja stvarnih problema do daljnjega.

5) Trebalo je Hajduk tretirati kao i Varaždin, potjerati ološ iz njega i da se na zdravim nogama  vrati u vrh hrvatskog nogometa kamo realno i pripada. A onda u pohod na Europu kamo realno i može i iz 4 lige preko Hrvatskog Kupa. Josip, 54. godine