Foto: Guliver Image/Getty Images

PRIJE točno 15 godina Davor Šuker pomogao je Hrvatskoj srušiti Njemačku na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a u petak 5. srpnja obilježit će prvu godinu djelovanja na poziciji predsjednika HNS-a.

Tim povodom ''Zlatna kopačka“ spomenutog SP-a otvoreno o svim pozitivnim, ali i negativnim temama u hrvatskom nogometu progovorila je za službenu stranicu HNS-a.

Iza Vas je godina dana rada kao predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Kakvi su dojmovi, je li lakše zabijati golove ili potpisivati ugovore i voditi sastanke?

Lakše je zabijati golove. Kompleksna je situacija jer su sve oči uprte u HNS. Ne bježim od odgovornosti, svi koji smo naučili nogomet znamo da moramo biti pod naponom 24 sata. HNS ima jednu veliku moć – možemo odlaziti na europska i svjetska prvenstva. Primarni cilj svih naših reprezentacija je otići na europska ili svjetska prvenstva. Ono najvažnije, što očekuje cijela hrvatska javnost, jest da odemo u Brazil. Nadam se da ćemo sve napraviti da to učinimo. Imali smo malu ručnu kočnicu protiv Škotske, ali to je nogomet. Stat ću u obranu igrača i izbornika jer je najlakše kada se pobjeđuje, ali treba učiti iz pogrešaka, bolje tuđih nego svojih.

Što biste izdvojili kao najveće uspjehe ovog razdoblja, a što biste eventualno voljeli da ste napravili drugačije ili smatrate da ste propustili učiniti?

Najvažnije su kvalifikacijske utakmice naših reprezentacija. Kada nas pitaju koji je naš ključ uspjeha, onda je to ulaganje u mladost, u trenere, u izbornike, u lige. Spomenut ću primjer gospodina Villara, predsjednika Španjolskog nogometnog saveza – oni su devedesetih godina počeli ulagati u nogomet, u košarku, rukomet i vaterpolo, i sada su nakon 15-20 godina dobili prave rezultate. U nogometu je najvrjednije vrijeme, hoćemo li ga pokloniti, hoćemo li ga uložiti, hoćemo li naporno raditi. Naporno ću raditi za Hrvatski nogometni savez, za promociju hrvatskog nogometaša i drago mi je kada mogu biti na Uefinom ili Fifinom kongresu i kada vidim ogroman respekt prema hrvatskoj reprezentaciji. To je ono što puni baterije i daje snagu za ovo što radimo. Što bih promijenio? To je ta negativnost ili odbojnost nekih medija koji traže nešto negativno, no i to je sastavni dio igre. Nadam se da će se svi na kraju zbiti i veseliti s nama kada budemo u Brazilu 2014. godine.

Hrvatska je prije nekoliko dana postala članicom Europske unije. Kakvi nas izazovi očekuju i gdje se kriju prilike za hrvatski nogomet u ovoj integraciji?

Kao i za cijelu državu, ulazak u Europsku uniju bit će izazovan i za nogometne klubove, ali isto tako, otvara mnoga vrata. Mladi igrači i njihovi roditelji moraju biti svjesni toga da rani odlazak u inozemstvo često nije ispravan put, a mi ćemo raditi s njima na edukaciji po tom pitanju. Smatram da bolju šansu imate postati Luka Modrić preko Zrinjskog i Zaprešića nego ako s 15 godina odete u neki talijanski klub gdje ćete biti samo broj, gdje vas neće nitko štiti, gdje se vrlo mlada osoba mora prilagoditi novoj zemlji, jeziku i kulturi. Mi ćemo raditi na tomu da ih zadržimo najdulje koliko je to realno moguće. No, isto tako, ulazak u Europsku uniju otvara vrata i malo starijim igračima da zarade ozbiljniji novac, dok će to u Hrvatskoj otvoriti prostor nekom mlađem. Hrvatski klubovi još uvijek uče kako funkcionirati u tržišnim uvjetima i pravila Unije će im po tom pitanju pomoći – o nama ovisi hoćemo li iskoristiti prednosti ili se slomiti pred teškoćama. Klubovi moraju sami pronaći načine kako sniziti troškove i povećati prihode, gdje će im HNS maksimalno pomoći savjetima, projektima poput licenciranja i kvalitetnim vođenjem. Primjerice, ako netko želi poboljšati stadionsku infrastrukturu, mi imamo sve materijale, znanja i preporuke Uefe koje ćemo rado podijeliti sa svakim klubom. Raznim programima u našoj Akademiji nudimo prilike i trenerima, ali i nogometnim dužnosnicima da unaprijede svoja znanja i putem nogomet.

Koliko je u vremenu financijske krize zahtjevno voditi Savez koji zbog sportskih rezultata zahtijeva super kvalitetnu logističku podršku, a koji ipak živi u relativno siromašnom hrvatskom gospodarstvu?

Jednako kao što je zahtjevno voditi bilo koju hrvatsku tvrtku koja posluje u ovom okruženju. Zato smo i ponosni na poslovne rezultate Saveza koji zahvaljujući uspjesima i renomeu A selekcije, našim sponzorima i racionalnom poslovanju nema financijskih problema kao mnogi drugi subjekti. No, pozitivna bilanca iziskuje puno više rada i sposobnosti nego što javnost ili mediji primjećuju – puno je to sastanaka, pregovora, ideja i teških odluka. Zbog toga smo u Savezu i zaposlili nekoliko mladih, obrazovanih i sposobnih osoba jer nam je nedostajalo ljudi s obzirom na sve veće zahtjeve koji se postavljaju pred jednu ovakvu sportsku organizaciju iz dana u dan. Dočekao me sjajan kadar, i sada smo tim iskusnim i stručnim osobama pridružili energiju i proaktivnost mladih i mislim da će nam ta sinergija omogućiti da se nosimo sa svim izazovima krize u gospodarstvu, ali i svim poteškoćama u domaćem nogometu.

Kako ste zadovoljni rezultatima ostvarenima na sportskom polju, počevši od muške A reprezentacije nadalje?

Idealno je što smo sve primarne zacrtane ciljeve ostvarili. Jedinstveni smo u svijetu po tomu što imamo U-17 reprezentaciju koja je s izbornikom Gudeljom izborila Europsko, a potom i Svjetsko prvenstvo i U-20 reprezentaciju s Dinkom Jeličićem koja je igrala na Svjetskom prvenstvu u Turskoj. Daj Bože da se kvalificiramo i za Brazil s izbornikom Štimcem i da se kvalificiramo za Europsko prvenstvo U-21 reprezentacija s izbornikom Nikom Kovačem. Možemo se pohvaliti da to nitko na svijetu nema.

Tema od koje niti jedna vlast u Savezu neće moći pobjeći dok konačno ne ostvari pomak po tom pitanju jest pitanje kampa reprezentacije. Koje su radne ideje i opcije, kada se može očekivati nešto više od postavljanja nekog kamena temeljca?

Nažalost, naslijedio sam tu nazovimo je ''isprostituiranu'' temu od koje ne želim bježati. No, ne želim ni govoriti o rokovima za čije ispunjavanje nije odgovoran samo Savez. HNS razumije potrebu za kampom odnosno kampovima, imamo ideje gdje, što i kako, no ne možemo sami. Svjesni smo da nam nitko neće donijeti kamp na pladnju, pa tako ni FIFA ili UEFA, i zato razgovaramo, a razgovarat ćemo još više, sa svim partnerima – državom, gradovima, klubovima, Uefom – kako bismo pronašli dobra i moguća rješenja. Ne skrivamo da želimo pruženu ruku potpore države i lokalnih samouprava, posebno kada govorimo o stadionskoj infrastrukturi jer upravo su gradovi vlasnici stadiona koji na tom problemu uopće ne rade. Razumijem i njih, kriza je pokosila gradove, no nogomet nije nevažan dio identiteta i življenja u brojnim hrvatskim gradovima, dapače, i gradovima mora biti interes osigurati za početak potpuno sigurne, a potom i relativno komforne stadione. Mi objektivno imamo kvalitetne uvjete u Zagrebu sa Zagrebellom i Maksimirom, a kada vrijeme i okolnosti sazru – sigurno ćemo ući u pravi projekt.

Hrvatski nogometni savez nesumnjivo je rezultatski, organizacijski i financijski uspješna organizacija, ali uz Savez se vežu i brojne negativne teme. Puno prašine diglo se u medijima oko grada domaćina utakmica hrvatske reprezentacije. Hoće li Split uistinu čekati reprezentaciju 20 godina?

Naravno da neće. U godinu dana igrali smo u Splitu sa Švicarskom, u Osijeku s Walesom i u Rijeci sa selekcijom Prve lige; u Zagrebu smo igrali s Makedonijom i Srbijom, sa Škotskom smo morali zbog tehničkih uvjeta. Je li to nepravedna raspodjela? Držimo se činjenica jer riječi se lako mogu okretati kako nekome odgovara, kao što je moja jedna neformalna rečenica izazvala reakcije pola hrvatskih sociologa i komentare raznih komentatora koji uopće ne poznaju materiju. Ja nisam predsjednik posljednjih 15 godina da mi se spočitava koliko je reprezentacija gdje igrala, a ne namjeravam neke stare pogreške ispravljati novima. Uvijek ću članovima Izvršnog odbora predlagati najbolja moguća rješenja za HNS, što uključuje puno faktora, pa tako i brigu da reprezentacija dolazi u sve hrvatske regije.

U tomu treba biti realan. Zagreb je uvjerljivo najveći grad u Hrvatskoj, to je glavni grad i u središtu je zemlje, a na stranu izgled, Maksimir je trenutno stadion koji jedini tehnički zadovoljava sve propise hrvatskih zakona. I takvom Zagrebu treba pripasti najveći broj utakmica reprezentacije. Lako je skupljati političke poene s izjavama kako reprezentacija treba biti ''reprezentacija Hrvatske, a ne Zagreba'', a teže je istražiti sve argumente zbog kojih je Zagreb najbolje rješenje. Koliko grad pomaže u organizaciji? Koliko je marketinški isplativije igrati u Zagrebu? Koliki je interes tvrtki ako se igra u Zagrebu? Zašto samo Maksimir ispunjava uvjete? Smatram da je nepravedno kada se HNS kritizira što misli i na novac, jer ljudi ne prihvaćaju ili ne razumiju dvije osnovne stvari – prvo, tih nekoliko domaćih utakmica A selekcije su jedine prigode kada Savez može na taj način zaraditi novac, i drugo, Savez se sam financira, i kroz te domaće utakmice, kroz sponzore i kroz plasmane na velika natjecanja moramo osigurati novac za više od 200 reprezentativnih nastupa godišnje, za naše instruktore, trenere, zaposlenike, za svu podršku tim super uspješnim hrvatskim reprezentacijama. Kako bih mogao biti toliko neodgovoran da ne razmišljam i o financijskom aspektu bilo koje utakmice hrvatske reprezentacije? I kako mediji koji jako dobro znaju kakva je situacija u zemlji mogu biti tako neodgovorni da nas jeftinim populizmom zbog toga prozivaju? Pa ipak, mislim da smo dosadašnjom podjelom domaćinstava pokazali da reprezentaciju ne želimo držati samo u Zagrebu, ali taj odnos mora biti obostran. Želimo se osjećati dobrodošlo, želimo pomoć u organizaciji, i to je jedini put ako bilo koji grad i bilo koja navijačka skupina želi bolji odnos nego što je možda bio prije mene – ako je svaka odluka dočekana na nož, koliko god logična i razumna bila, kakvu budućnost imamo?

Dio javnosti smeta navodna sprega aktualnog rukovodstva Saveza, pa i izbornika Igora Štimca, s predsjednikom Dinama Zdravkom Mamićem, a odluka o prekidu disciplinskog postupka nakon izjava upućenih ministru Jovanoviću činila se kao novi prilog toj tezi. Zašto tada niste željeli komentirati odluku Izvršnog odbora i može li se ona smatrati dokazom moći Zdravka Mamića unutar HNS-a?

Zato što nisam želio sudjelovati u još jednoj medijskoj predstavi gdje se tri dana govorilo o temi koja nije nevažna, ali ne zaslužuje baš takvu pozornost. IO HNS-a je demokratski izabrano tijelo od strane Skupštine i na toj je sjednici IO donio demokratsku odluku o prekidu disciplinskog postupka i to je to. Ja sam odmah osudio govor Zdravka Mamića jer bih volio da mi prvi doprinesemo konstruktivnijem dijalogu, no gdje su svi koji tada vrijeđaju HNS kada ministar nazove cijeli HNS močvarom ili životinjskom farmom? Mi iz nogometa smo navikli na timski rad, pa ako neće nitko drugi, mi ćemo stati jedni iza drugih. To ne znači da u IO-u sjede Mamićeve marionete, niti znači da se mi slažemo ili ne slažemo s tim izjavama, ali smo mišljenja da se radi o osobnom sukobu izvan granica hrvatskog nogometa o kojem će očito svoje mišljenje dati hrvatski sudovi i prema tomu ćemo se ravnati. Što je tu nedemokratski ili nelogično?

Meni se važnijim čini koliko su mediji tomu dali prostora, danima se raspravljalo zašto Šuker ne želi pred kamere. Istodobno, koja televizija je prenosila našu U-17 reprezentaciju? Koja je prenosila našu U-20 reprezentaciju? Gdje je tu želja za promocijom nogometa? Koliko medija prenosi vijesti o našim brojnim grassroots aktivnostima? O ženskoj reprezentaciji? Vidite, to su teme kojima se uistinu bavim, kao i moji suradnici u HNS-u. To je mukotrpan posao, teži od zabijanja pogodaka. I kada bih se još bavio time što je tko ili komu rekao i onda to još dva dana komentirao, ništa ne bih obavio. Druga je tema što je baš to ono što zanima medije. Imam velike ambicije sa Savezom po drugim pitanjima, na to sam koncentriran i šutnjom sam htio pokazati medijima da postoje druge teme koje zaslužuju veći prostor i da Savez neće trošiti vrijeme na komentiranje osobnih prepucavanja.

Kakav je zapravo Vaš odnos sa Zdravkom Mamićem?

Zdravko Mamić je izvršni predsjednik osmerostrukog prvaka Hrvatske, član Izvršnog odbora HNS-a i osoba koja dugi niz godina obnaša važne funkcije u hrvatskom nogometu. Radi se o daleko najsposobnijem nogometnom manageru u regiji, što dokazuju i Dinamovi sportski i Dinamovi financijski rezultati o kojima, nažalost, mogu samo sanjati i Partizan i Olimpija i Rapid Beč i Ferencvaros i Hajduk i Levski i Željezničar i brojni drugi veliki klubovi iz ovog dijela Europe, iz kojeg ne možemo pobjeći jer to je naše gospodarsko okruženje. Zar bih trebao skrivati da se radi o partneru od kojeg mogu puno naučiti i čije je znanje korisno za poslovanje i funkcioniranje Saveza? Kao i u svakoj organizaciji, uz operativnu stranu postoji i ona politička, gdje god želite nešto mijenjati – morate znati plivati i u tim vodama, ne možete postati ni ministar kulture ni rektor sveučilišta po ''Duhu svetome“ već morate imati podršku većine. I toj većini morate dati dobar razlog zašto bi vam dali podršku. Zar takvo normalno funkcioniranje demokracije nije primjenjivo na HNS? Rekao sam, za mene su riječi jeftine, zanimaju me djela. Mamić radi vrhunski posao, to je jasno svakome tko se ikada bavio ili razumije nogomet, znaju to svi ljudi s kojima razgovaram u inozemstvu – i naravno da mi je takva osoba izbor za važnog partnera u ovoj priči u HNS-u. No, naša suradnja u HNS-u staje u HNS-u. Kao što nemam ni ja, Zdravko Mamić nema utjecaja na izbornika Štimca, kao ni na druge izbornike – a rezultati svih naših reprezentacija potvrđuju da izbornici, od Gudelja preko Jeličića do Nike Kovača, rade odličan posao. Isto tako, 1. HNL rukovodi Udruga prvoligaša, gdje je predsjednik Udruge iz NK Rijeke i u čiji rad se ne miješam jer za to nemam ni ovlasti ni potrebe. Sve procese u HNS-u vode vrhunski stručnjaci. Primjera radi, licenciranje vodi Ivančica Sudac, jedna od najbolje rangiranih žena u Uefi uopće – zar mislite da ja kod nje u uredu guram neki klub u prvu ili drugu ligu? To nije način funkcioniranja u Savezu niti će biti dok sam ja predsjednik – vjerujem ljudima koji su zaduženi za svoj segment posla, koji su stručnjaci u tomu što rade, koji nemaju nikakve interese osim onoga da svoj posao obave objektivno i kvalitetno. Takvi ljudi imaju moje povjerenje i garancija su da se radi po pravilima. To što netko možda nije naviknut da se radi po pravilima ili mu pravila ne odgovaraju, to ne znači da je HNS močvara koliko god puta to netko ponovio. Ja se ne mislim osobno involvirati u donošenje odluka za koje postoje organi i tijela – ne mislim odlučivati tko će igrati u prvoj ili drugoj ligi niti mislim odlučivati o suspenzijama nekog igrača ili kluba; postoje pravila, propisi, procedure i na meni je pobrinuti se da se ta pravila poštuju.

HNS se često proziva za nebrigu za domaći klupski nogomet. Brine li Savez uistinu samo o svojim reprezentacijama?

Ne, naravno da brinemo i o domaćem klupskom nogometu, no isto tako, javnost mora razumjeti da Hrvatska ima, između ostaloga, muške A, U-21, U-19 i U-17 selekcije, ženske A, U-19 i U-17 selekcije, futsalske A i U-21 reprezentacije i da je to uvijek prioritet bilo kojeg Saveza, ono za što smo direktno odgovorni. Posebno muške reprezentacije ostvaruju svjetski priznate rezultate i mi moramo osigurati vrhunsku logističku podršku. Za Prvu ligu brine Udruga prvoligaša, odnosno, klubovi sami kreiraju svoju sudbinu i radom kroz klub i radom u Udruzi prvoligaša. Oni potpisuju svoje TV i sponzorske ugovore, ne potpisuje ih HNS. Kao jedan od važnih ciljeva postavio sam standardizaciju sustava natjecanja, smatram da je to izuzetno važno. Duboko sam uvjeren da je Liga 10 jedini ispravan i isplativ put za domaće prvoligaško natjecanje, a upravo radimo na vrlo detaljnim studijama koje bi nas usmjerile u definiranje dugoročne strategije natjecanja u drugoj i nižim ligama. Ojačavamo sustave natjecanja, želimo ostvariti kvalitetnu i korektnu protočnost između liga, svim ambicioznim klubovima koji dobro rade omogućiti zaslužena promaknuća i obrnuto. Unaprijedili smo sve službe u različitim natjecanjima, od sudačke organizacije preko delegata do kontrolora suđenja, postigli smo veću efikasnost u arbitraži i disciplinskim postupcima. Mi ne možemo iskočiti iz vlastite kože, infrastruktura, veličina tržišta, financijska kriza – sve su to objektivne okolnosti na koje ne možemo utjecati i zbog kojih ne možemo biti Bundesliga. Mi ćemo raditi na tomu da liga bude bolja, fokusirat ćemo se na razvoj infrastrukture, struke i omogućavanje što kvalitetnije institucionalne podrške klubovima. Uz malo više pozitivne podrške i medija i javnosti, imali bismo priliku razviti tu domaću ligu do mjere da stadioni budu dobro popunjeni jer za to postoje preduvjeti – ovdje igraju kvalitetni nogometaši, imamo dobrih utakmica i lijepog nogometa, što pokazuje interes stranih klubova za domaće nogometaše.

Na popisu prigovora nezaobilazna tema je Lokomotiva. Je li povezanost Lokomotive i Dinama HNS-u problem ili uopće nije nešto o čemu razmišljate?

Svi uvijek pozivaju red, pravila, funkcioniranje pravne države itd., no u ovakvim slučajevima čini se da bi mnogi najradije da ja dođem i sam izbacim Lokomotivu iz 1. HNL jer nije nikad pobijedila Dinamo. Postoje propisi, zar ne? Postoji proces licenciranja napravljen prema svim standardima Uefe. Postoji status profesionalnog kluba koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dalo Lokomotivi. Žao mi je zbog problema koji javnost ima s Lokomotivom, posebno jer je nepravedno prema treneru Ivkoviću i momcima koji igraju odličan nogomet. Mi razumijemo situaciju, razgovarat ćemo s predstavnicima klubova i vidjeti njihove prijedloge rješenja kroz propise i pravila kako bismo riješili 1. HNL te hipoteke, ali i istovremeno omogućili nogometnom klubu Lokomotiva normalan i nesmetan rad.

Uefa pridaje veliku važnost razvoju ženskog nogometa te grassroots nogometa, odnosno nogometa na najširoj osnovi. Prati li HNS i na koji način te trendove?

HNS prati te trendove, ima kadrove posvećene samo grassrootsu i ženskom nogometu, ali svjesni smo činjenice da se radi o sporom procesu u zemlji gdje se na nogomet gleda kao isključivo muški sport. Uefa je zadovoljna našim napretkom na području grassrootsa, organizirali smo brojne grassroots aktivnosti tijekom travnja i svibnja kroz koje smo pokušali širu javnost upoznati s cijelim konceptom. Nadalje, Marija Damjanović preuzela je brigu o ženskim reprezentacijama, radi se o dami koja je prava radoholičarka, koja ima dobre ideje i puno ambicija i siguran sam da će već u narednim kvalifikacijama gdje smo dobili vrlo atraktivnu skupinu naše djevojke pokazati određen napredak.

Izuzetno ste cijenjeni u međunarodnim nogometnim krugovima, ne samo kao proslavljeni igrač već danas i kao nogometni dužnosnik, dokaz čega je i uloga člana Organizacijskog odbora tijekom Fifinog Kupa konfederacija. Koliko prostora imate u HNS-u iskoristiti ta iskustva i međunarodna poznanstva s najjačim ljudima Fife i Uefe i jeste li već počeli implementirati određene procedure i standarde?

Drago mi je da mogu nogometu vratiti ono što je meni nogomet dao. Imam ogromna iskustva s terena i polako učim izvan terena. Ovoga puta s Fifom, gdje sam na Kupu konfederacija postao delegat. Vrlo je bitno naučiti sve ono ostalo što se radi na stadionu, da vidiš sigurnost, policiju, teren, da se upoznaš sa sucem i svim sudionicima na stadionu i na kraju daš svoju ocjenu. U prvom trenutku sam se uplašio kada su mi rekli da ću biti na utakmici Japan – Meksiko i polufinalu Brazil – Urugvaj, ali na kraju mi je bilo drago. Mislim da sam zadovoljio Fifu i da ću i u budućnosti biti još koji puta odabran. Drago mi je što na taj način mogu sudjelovati i pomoći u nogometu.

Hrvatska će u rujnu biti domaćin važne konferencije Uefe, strateškog sastanka vodećih ljudi svih europskih saveza. Pokazuje li to domaćinstvo još bolje odnose između Uefe i HNS-a koji su znali zahladnjeti zbog drugih tema, od huliganizma do rasizma?

Kada sam predstavljao svoj program, rekao sam da će dobra suradnja s međunarodnim organizacijama biti među prioritetima, a ova konferencija je dokaz dobre pozicije koju aktualni HNS ima pri Uefi. Naša ekipa već je uredila sve detalje oko konferencije na kojoj će biti predsjednici i glavni tajnici svih saveza u Europi i sigurni smo da će to biti odlična prilika za promociju hrvatskog nogometa, ali i za izmjenu iskustava i ideja s drugim savezima. Ne bježimo od problema, kao što su brojne kazne koje smo platili, no moram reći da s Uefom imamo odličan odnos i da od Uefe puno toga dobivamo. Prvenstveno mislim na znanje, Uefa često organizira treninge i edukacije na kojima sudjeluju naši ljudi koji potom naučeno koriste u svom svakodnevnom radu i komunikaciji s klubovima. Uefa nije neka zločesta maćeha koja se sjeti HNS-a kada nešto treba platiti, kao što se nekad prikazuje, već naš partner, organizacija koja uistinu brine o dobrobiti nogometa i svim svojim članicama i koja je prava podrška ako želite raditi dobar posao.

Razmišlja li HNS o kandidaturi za domaćinstvo Eura 2020. i ako da, kada se očekuje odluka o eventualnoj kandidaturi? Koliku ulogu će u takvoj odluci igrati odnosi s Vladom RH i potencijalnim gradom ili gradovima domaćinima?

Kandidatura za domaćinstvo Eura 2020. ne može biti samo odluka HNS-a. Nama je to san, mi bismo organizacijski odgovorili takvom izazovu kao što smo lani odgovorili zahtjevu Europskog prvenstva u futsalu, no za kandidaturu nam je potreban apsolutan konsenzus i maksimalna podrška grada domaćina i hrvatske države. Razgovarat ćemo s Vladom Republike Hrvatske te zagrebačkim i splitskim gradonačelnicima i ako uspijemo u njima pronaći partnere koji žele sudjelovati u jednom od najvećih projekata u samostalnoj Hrvatskoj, koji bi donio brojne kratkoročne i dugoročne koristi zemlji, našoj ekonomiji i našem nogometu, istaknut ćemo svoju kandidaturu.

Šarolikost pitanja u ovom intervjuu pokazuje koliki je raspon tema o kojima predsjednik Saveza mora razmišljati na operativnoj, taktičkoj i strateškoj razini. Jeste li bili svjesni kompleksnosti ovog posla kada ste prije godinu dana izabrani na ovu poziciju i smatrate li da je iz te perspektive korektan tretman Saveza, pa i Vas osobno, u medijima, kao i percepcija u javnosti koja Savez smatra odgovornim za svaku negativnost u hrvatskom nogometu?

Bio sam svjestan kompleksnosti posla, no možda nisam bio spreman na toliko negativan prijem svakog poteza i toliko malo kredita kod javnosti. S velikim sam ponosom zabijao golove za Hrvatsku, i vjerujem da su se mnogi veselili s nama, i mislim da zaslužujem malo više poštovanja što sam sa suigračima na taj način zastupao Hrvatsku u svijetu, kao što ga zaslužuju i Bilić i Štimac i svaki drugi član brončanih koji je aktivno uključen u nogomet. Želim da me definiraju djela, a ne riječi, kao što je bilo i na travnjaku. Mlad sam predsjednik Saveza, možda sam napravio koju pogrešku, ali napravili smo i važne stvari – preselili smo Savez u vrhunske nove prostore, zaposlili smo odlične kadrove, radimo marketinške i organizacijske iskorake iz utakmice u utakmicu. Naučio sam dosta u inozemstvu, želim to primjenjivati i u HNS-u i na to sam fokusiran. Volio bih da me se po tomu ocjenjuje, a ne po trivijalnostima kojima se pune novine.

Ove godine odlučili ste se i za jedan akademski iskorak, upisali ste Visoku poslovnu školu Libertas gdje studirate management sporta i sportskih djelatnosti. Znači li to da ste u dužnosničku karijeru ušli maksimalno ozbiljno, ambiciozno, ali i dugoročno?

Da, upisao sam Visoku poslovnu školu Libertas jer smatram da trebam svojem praktičnom poslovnom i nogometnom znanju pridodati i jednu teorijsku podlogu što će mi pomoći donositi kvalitetne odluke. Znanje je ključ. Među brojnim dobrim projektima koje imamo, a za koje javnost ne zna, jest ''Certificate in Football Management'' – radi se o Uefinom pilot programu za koji su odabrani samo engleski FA i HNS – zamislite kakva je to poruka Uefe. U taj program uključili smo brojne djelatnike Saveza, ali i ponudili šansu klubovima da uključe svoje djelatnike – uskoro će prvih 20-ak polaznika završiti program, a sami vam mogu potvrditi koliko su naučili o marketingu, odnosu s medijima, organizaciji i managementu sportskih subjekata od Uefinih stručnjaka. Takvi programi daju nam šansu pratiti moderne trendove u nogometu i na takvim ću programima i dalje inzistirati.

Petog srpnja iduće godine igraju se četvrtfinala Svjetskog prvenstva. Hoćemo li ovaj godišnji intervju voditi u Brazilu?

Naravno da se tomu nadam svim srcem i da u to duboko vjerujem. Igor odlično vodi reprezentaciju, osjeća se jaka veza izbornika i igrača, daje priliku mladima, a ne zaboravlja zaslužne. Žao nam je svima zbog tog kiksa sa Škotskom, no prvo mjesto nije izgubljeno, a velika je stvar što smo već sada praktički osigurali barem dodatne kvalifikacije u kojima imamo dobra iskustva. Zbog te situacije ipak ne bih još govorio o Brazilu, no naravno da vjerujem da momčad koja je četvrta na Fifinoj ljestvici na takvom natjecanju ima priliku napraviti veliki rezultat.

Jasni su sportski ciljevi Saveza u narednom razdoblju. Što biste još željeli postići u drugoj godini mandata na drugim poljima, što su ciljevi, što ćete smatrati uspjehom, a gdje vidite najveće izazove?

Volio bih se vratiti još jednom na domaću ligu i sustav natjecanja – ne smijemo toliko mijenjati sustave i to će biti naša zajednička pobjeda. Skoro svake godine je zbog nečijih interesa i nekih klubova mijenjan sustav natjecanja – toga je dosta, želimo napraviti da sada krene Liga 10 u kojoj imamo odličnu kvalitetu i gdje nam se vraćaju navijači. Ono na što moramo biti usredotočeni jest da s državom, s našim institucijama krenemo ka pomoći infrastrukturi; lokalne samouprave, država, EU fondovi, moramo svi napraviti napore da dođemo do stadiona koji će biti primjer i koji će pokazati da se lakše igra kad je bolja atmosfera i kad je bolja infrastruktura. Koliko god različitih aktivnosti u Savezu bilo, od mladih reprezentacija preko žena i futsala do domaćih klupskih natjecanja, nema sumnje da je u 2014. fokus svega Svjetsko prvenstvo. Plasman u Brazil ključni je cilj Saveza, A reprezentacija tim bi rezultatom povukla sve za sobom – motivirala druge reprezentacije, olakšala posao financijama, marketingu, našem odnosu s medijima. No, naravno da ćemo neovisno o tomu raditi na svim projektima koje imamo, a među kojima smo brojne dotaknuli u ovom intervjuu.