Foto: AFP

"NOGOMET je igra u kojoj 22 igrača trče za loptom 90 minuta i na kraju uvijek pobjeđuju Nijemci." Zaboravite ovu isprostituiziranu izjavu legendarnog Garyja Linekera, ali ne zbog toga što od 1996. Njemačka nije osvojila nijedan trofej na velikim natjecanjima.

Nijemci rođeni pobjednici ili Njemačka kao momčad s pobjedničkim mentalitetom - priča drži vodu ako govorimo o okršajim Elfa s Gordim Albionom, ali kad je riječ o utakmicama Njemačke i Italije, tu su Švabe totalni luzeri - u sedam utakmica, koliko su međusobno odigrali na svjetskim i europskim prvenstvima, Nijemci nikad nisu pobijedili - Talijani su slavili tri puta, a u četiri navrata je završilo remijem.

Prvi dvoboj datira sa Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu, a u utakmici grupne faze u Santiagu nije bilo pogodaka. I tada je kapetan i vratar Italije bio Buffon, Lorenzo (rođak Gianluigijeva djeda), a glavne vedete Azzurra bili su Omar Sivori, Jose Altafini, Cesare Maldini i Gianni Rivera, naspram Hansa Schaeffera, Uwea Seelera i Helmuta Hallera.

Nakon nule u Čileu epski obračun na Azteci

Osam godina kasnije više od 100 tisuća ljudi na Azteci svjedočilo je polufinalnom obračunu Beckenbauerove i Mullerove Njemačke s Mazzolinom i Rivinom Italijom.

U osmoj minuti Boninsegna je donio prednost Azzurrima, ali Schnellinger u 90. izjednačava i utakmica je otišla u produžetke, najefikasnije u povijesti svjetskih prvenstava - Muller je zabio u 94., Burgnich u 98. i Riva u 104. za preokret, pa Muller poravnao u 110. da bi minutu kasnije Rivera svladao Seppa Maiera poslije čega se Nijemci nisu vratili.

U Buenos Airesu 1978. u drugoj fazi grupnog natjecanja Sepp Maier je opet sačuvao mrežu netaknutom, ali na njemačku žalost, Rummenigge i društvo nisu uspjeli svladati Dina Zoffa i dogodio se novi remi, opet bez golova.

Madridski nokaut za treći svjetski naslov

Susreli su se i na idućem Svjetskom prvenstvu, 1982. u Španjolskoj, i to u završnom obračunu za titulu, u finalu na Santiago Bernabeuu. Naravno, do vrha ispunjenom. Nakon nule na poluvremenu, Paolo Rossi zabija gol kojim je osigurao Zlatnu kopačku, a Tardelli i Altobelli na koljena bacaju Nijemce za koje je Paul Breitner uspio postići tek počasni pogodak.

Prilika za osvetu stigla je na otvaranju Eura 1988., kojem su Nijemci bili domaćini. Međutim, kako pobijediti Italiju ostala je enigma i za Klinsmanna, Matthausa, Vollera, Brehmea... Ovaj potonji je u 55. minuti utakmice izjednačio rezultat nakon što je tri minute ranije Roberto Mancini donio prednost Talijanima. Euforija na stadionu u Dusseldorfu nije pomogla Elfu, a Zenga, Baresi, Maldini i društvo obranili su i uzeli bod.

Remijem je završilo i na Old Traffordu 1996., i Talijani su otišli kući. Uoči zadnjeg kola skupine C trebala im je pobjeda za prolaz u četvrtfinale (da se to dogodilo, prošli bi Talijani i Nijemci, a ispali Česi), ali Njemačkoj je bod značio prvo mjesto i kasniji ogled s Hrvatskom na istom stadionu. Casiraghi i Zola predvodili su napade Azzurra da uspije probiti bedem ispred Andreasa Kopkea, posegnuo je u nastavku Arrigo Sacchi i za Enricom Chiesom, ali bezuspješno - završilo je 0:0.

Hrabra Lippijeva squadra naplatila kukavičluk Elfa

U Dortmundu 2006. Italija je slavila jednu od najvažnijih pobjeda u svojoj bogatoj povijesti. Poslije 90 minuta polufinala SP-a nije bilo golova i otišlo se u produžetke, u kojima su se već nazirali jedanaesterci. Kukavička igra obila se Nijemcima o glavu u 119. minuti kada je poslije jednog kornera Fabio Grosso zabio za eksploziju oduševljenja, da bi u 121., kad su domaćini krenuli po poravnanje, Alessandro Del Piero jednu kontru pretvorio u konačnih 0:2.