"Zajebali smo budale", rekao nam je negdje pred kraj druženja u Jalkovcu jedan stariji navijač Varteksa, netom nakon što se prisjetio onog kluba koji je obilježio njegovu mladost i zrele godine.

 

 

 

S te tri riječi nekako je i najbliže opisao pojam aktualnog Varteksa. Onog koji ima mnoge, samo ne formalne veze s ondašnjim Varteksom, a današnjim NK Varaždinom, klubom koji je bio institucija Prve HNL, ali i ostavio trag izvan okvira države. Ujedno je to i posljednji hrvatski nogometni klub koji je ostvario Dinamovu opsesiju proljeća u Europi, probojem do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova u sezoni 1998./1999. Dobro, teoretski su nedostajala tri dana da igra i u kalendarskom proljeću, ali s tim se ne gubi smisao ovog podatka.

 

Ipak, dani slave i idile u 21. stoljeću su lagano gurnuti "pod tepih", a počeli su se javljati problemi. Promjena imena iz Varteksa u Varaždin, uslijed smanjenja sponzorstva od strane te varaždinske tvrtke, podignula je nezadovoljstvo White Stonesa na jednu višu razinu, onu s koje se nije moglo nazad. Gubljenje poznatog imena i grba dovelo je i do konačnog gubljenja povjerenja navijača u čelnike kluba i njihove namjere. Počeo se rađati novi, drugačiji Varteks. Navijački, narodni, kako god vam je ugodnije čuti.

 

 

Stotinjak aktivno uključenih navijača uložilo je 2011. godine svoj trud, vrijeme, pa i sredstva i prelaskom preko svih administrativnih barijera dalo svom razočaranju priliku da se kanalizira na konstruktivan način. Krenuli su od dna.

 

Zašto? "Željeli smo imati klub u kojem će nogometni interesi biti ispred osobnih", "Sve je bolje nego biti pod Mamićem", "Ovo je pravo i istinsko uživanje u nogometu", neki su od razloga koje smo prilikom posjeta Jalkovcu mogli čuti od članova i navijača ovog kluba, pa i svojevrsnog pokreta. Predsjednik kluba Dražen Štruk rekao nam je, pak, da su u sve krenuli "iz dišpeta".

 

Danas, četiri godine kasnije, sve su dalje od dna s kojeg su krenuli, mada su istovremeno i daleko od vrha. No, ne žure, za razliku do dobrih starih hrvatskih običaja, znaju gdje im je mjesto, znaju koji su im trenutni limiti i znaju kako je polagan rast zapravo i jedini moguć, ako ne i jedini ispravan. Ne pristajući na kompromise i ponude da se spoje s NK Varaždinom, ali po uvjetima onih zbog kojih je ovaj Varteks i nastao, guraju svoju priču. 

 

U međuvremenu je, kao što je poznato, i NK Varaždin doživio konačni slom, HNS nije imao sluha za njihove dugove, mada kod nekih drugih klubova nije bio tako rigorozan. Kako god, NK Varaždin je 2012. izbačen iz Prve HNL pa su u jednom trenutku Varaždinci mogli gledati i službeni derbi bivšeg i sadašnjeg Varteksa.

 

Ne na glavnom gradskom stadionu, onom koji nosi ime Anđelka Herjavca, već u varaždinskom predgrađu, u Jalkovcu, na terenu bez tribina, s uvjetima iz kojih su izvukli maksimum uređenjem svlačionica i popratnih prostorija, a kraj kojeg se već mogu vidjeti i stupovi za reflektore. Noćni nogomet na ovom terenu bit će moguć, kako su nam rekli, čim se riješe još neke sitnice, između ostalog i potrebne dozvole od Grada.

 

Danas igraju prvu županijsku ligu (peti državni rang), trenutno drže treću poziciju u njoj i za cilj imaju proboj u viši, međužupanijski rang. On se može dogoditi i ove godine, no realnije je da ga se ozbiljnije napadne u sljedećoj sezoni. I upravo je taj rang, kažu u Varteksu, onaj kojeg još mogu podnijeti s ovim uvjetima. Za eventualnu Treću HNL, jednog dana, bit će potrebna barem nešto veća ulaganja, a oni su uvjereni da će za njih imati snage.

 

 

Trenutno je prema pričanju predsjednika kluba Dražena Štruka proračun za ovu sezonu oko 200 tisuća kuna, velik dio prikupi se od članarina 300-injak članova koji svake četiri godine po principu "jedan član - jedan glas" biraju novu skupštinu i vodstvo kluba. Proračun pune i ostala davanja uključenih navijača, nešto dođe od ulaznica na utakmicama koje u prosjeku gleda oko 400 navijača, a u nečemu pomognu i manji lokalni sponzori. "Mi nemamo sponzora većeg od pet tisuća kuna", kažu iz kluba, uz isticanje Fotexa, koji im omogućuje igranju u efektnim narančastim dresovima, kako seniorima, tako i mlađim kategorijama, na čijim leđima možete vidjeti i imena tih dječaka, potpuno u neskladu s običajima tih nižih rangova.

 

I nekako baš te mlađe kategorije oslikavaju snagu i posloženost ovog kluba, Štruk kaže da pogon okuplja ukupno oko 250 igrača, a posebno se hvali generacijom pionira koja uvjerljivo maršira županijskom ligom i drži prvo mjesto, dok su juniori u konkurenciji 16 županijskih ekipa trenutno trećeplasirani.

 

"Inzistiramo na kvalitetnom radu s mladima, a mislim da smo po pitanju mlađih kategorija najbrojniji klub u ovoj regiji", rekli su nam u klubu, koji je kao uzor imao United od Manchester, klub osnovan od strane navijača Manchester Uniteda nezadovoljnih smjerom u kojem ide velikan s Old Trafforda. Upravo je od njih stigla podrška Varteksovcima po odluci da krenu istim putem.

 

 

Njih je u komentaru Varteksa spomenuo i Benjamin Perasović, sociolog posebno aktivan po pitanju sportske tematike i neskriveni hajdukovac. I on je ove nedjelje stigao u Varaždin podržati, između ostalog, borbu protiv ovakvih odnosa u HNS-u, ali i dati podršku ovom varaždinskom projektu.

 

"Širom Europe imamo takvih primjera, a sad ga imamo i u Hrvatskoj. Imamo klub osnovan od strane navijača, zasnovan na demokratskim principima uz suodlučivanje navijača oko toga što će biti s klubom", za Index je rekao Ben, pod tim imenom poznat u navijačkim krugovima, nastavljajući: "S druge strane tu imamo Hajduk, koji je prošlih godina pokušao nešto promijeniti ili barem ukazati na potrebu promjena, klub je koji je izvan ove priče o spasu putem stranog financijera koji će kupiti klub i napraviti ga bogatim."

 

"Većina ljudi koji su u i oko Hajduka je protiv toga, to su ljudi koji imaju svoje ideale, svoje principe, koji se žele boriti za pravedniji nogomet i pravedniji sustav. Ovo je bila prijateljska utakmica dvaju klubova koji svojim primjerima pokazuju želju za jednim drukčijim nogomet, pa čak bih rekao i drukčijim društvom", njegov je zaključak i viđenje cijele situacije.

 

 

Ne misle ovdje u Jalkovcu stati na ovome, svojim primjerom transparentnog i posloženog kluba koji troši samo ono s čim raspolaže žele pokazati da postoje i drugačiji putevi od prodaje stranom ili domaćem kapitali ili predaje političarima. Na tragu su, kako je rekao i Perasović, razmišljanja većinskog dijela Torcide, kojoj su, kao i Hajduku, odmah po onom bojkotu derbija na Maksimiru poslali podršku.

 

Tu se zapravo i rodila ideja oko ove utakmice. Za druženje koje će donijeti malo prvoligaškog nogometa u Varaždin, za priliku da se prodube odnosi ovih klubova, ali i da klub od ulaznica i prodaje suvenira, hrane i pića priskrbi jedan dio sezonskog proračunskog kolača. Pivo s logom Varteksa je, eto, još jedna poveznica s Poljudom, koji je proteklih godina navijače razveselio prodajom brendiranog piva.

 

 

Na jednoj strani Torcida, na drugoj White Stonesi, iza njih djeca na igralištu, a negdje između dame i "vojska odsluženih navijača", kojima je tek do pokojeg gemišta i "kobaje", dok s jednim okom gledaju utakmicu. I more policije, vjerojatno i u pretjeranom broju, koja je uglavnom obitavala oko sanitarnog čvora, tamo je jedino bilo malo nervoze i nestrpljivosti ove nedjelje u Varaždinu. I prešutno odobravala dostavu piva i gemišta navijačima u "kavezu", što će dosta reći o tome kakva je atmosfera vladala oko terena.

 

"Ne pamtim ljepši nogometni doživljaj", dodao je sa strane još jedan iskusni nogometni simpatizer, nabrajajući svoje pohode po velikim nogometnim smotrama, domaćim i stranim derbijima, kao i pokoje "batine".

 

Ove nedjelje bilo je u Jalkovcu samo čistog nogometnog doživljaja. Tako logično, za ove prostore sve više netipično.

 

Eto. Varteksovci su zajebali budale. Baš jesu.