Foto: HINA / Getty images / Ludogorec

NAKON što je sinoć s 2:0 svladao PSV i tako se uvjerljivo plasirao u šesnaestinu finala Europa lige, donosimo vam priču o bugarskom čudu iz Razgrada - Ludogorecu i tajni njihova uspjeha. Ludogorec, u prijevodu "divlja šuma", momčad je iz Ludogorja, sjeveroistočnog dijela Bugarske, a osnovan je 1945. godine. 2006. godine ugašen je zbog financijskih problema, nakon čega je funkcionirao kao amaterski klub, dok ga nije preuzeo lokalni biznismen Kiril Domusčijev 2010. godine. 2011.  otvorena je Ludogorec Arena, koja prima osam tisuća gledatelja. Stadion je dobro popunjen iako je Razgrad gradić od 40-tak tisuća ljuda.

Braća Domusčijev uzdignula klub iz pepela

Meteorski uspon ove momčadi u bugarskom, a pogotovo europskom nogometu upravo je nevjerojatan. Još prije nešto više od tri godine, preciznije u sezoni 2009./2010. Ludogorec je bio trećeligaš. Osvojio je naslov prvaka treće lige, potom druge lige, da bi u sezoni 2011./2012 osvojio naslov prvaka Bugarske i nacionalni Kup sa samo četiri poraza u 30 prvenstvenih utakmica. Treba li uopće reći kako se i ove godine smiješi novi naslov prvaka. Nakon 18 prvenstvenih kola Ludogorec je prvi sa šest bodova prednosti.

Ako je uspon u bugarskom nogometu donekle i razumljiv, bilo je djelomično sličnih primjera i u Hrvatskoj, poput RNK Split, onda je teško objašnjiv onaj u kontinentalnim natjecanjima. Prošle sezone Ludogorec je prvi put u povijesti igrao u Europi, a u drugom pretkolu Lige prvaka teškom mukom izbacio ga je zagrebački Dinamo. U Razgradu je bilo 1:1, da bi u Zagrebu nakon rijetko viđene drame i gola Domagoja Vide u posljednjim sekundama Dinamo slavio s 3:2 i tako se plasirao u treće pretkolo.

Bugari svojim nastupima oduševili nogometni svijet

Međutim, ono što Bugarima nije pošlo za rukom prošle sezone jest ove. U drugom pretkolu Lige prvaka s uvjerljivih 4:2 izbacili su Slovan iz Bratislave. U trećem pretkolu s 3:1 izbacili su beogradski Partizan, dok su u play-offu ipak posustali. Bolji je bio sjajni Basel sa 6:2. Bilo je to dovoljno za plasman u natjecanje po skupinama Europa lige, gdje su izvukli skupinu s PSV-om, Dinamom, Čornomorecom. Tko se nakon ždrijeba mogao nadati da će nakon pet gola Ludogorec biti prvi na ljestvici s četiri pobjede i remijem te gol razlikom 9.1.

Bugari ustinu igraju sjajno. PSV su dvaput  s lakoćom svladali 2:0, dok je Dinamo u Razgradu stradao s 3:0. Samo u dosadašnjem dijelu sezone momčad je zaradila europski koeficijent 9,875, što ih je s 292. mjesta pomaklo na 135. Po ovosezonskim rezultatima u kotinentalnim natjecanjima, Ludogorec je trenutno među 25 najuspješnijih klubova u Europi. Bugari će tako sljedeće sezone vrlo vjerojatno biti nositelji u tri pretkola Lige prvaka, a važno je reći kako su praktički sami podignula rejting bugarske lige, s 28. na 25. mjesto.

U četiri godine promijenili samo dva trenera, Mamić devet!

Tko je zaslužan za ovaj čudesan uspjeh? Ludogorec nema predsjednika koji može osigurati višemilijunska pojačanja, nema trenera svjetskog glasa niti prekaljene i vrhunske internacionalce, a ipak svi oni zajedno čine iznimno uspješan projekt. Krenimo sa strukom. Za rijetko viđeni uspon Ludogoreca zaslužan je trener Ivaylo Petev, koji je 2010. godine preuzeo klub u trećoj ligi. Iako do tada nije imao trenerskog iskustva, Petev je doslovno mljeo protivnike, iz sezonu u sezonu osvajajući trofeje.

Iako je Petev prošle sezone osvojio naslov prvaka Bugarske, porazom u prvom ovosezonskom kolu dobio je otkaz. Naslijedio ga je malo poznati Stojčo Stoev, koji je u petnaestogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio mladu reprezentaciju Bugarske i veliki broj niželigaških klubova. Klub iz Razgrada prvi mu je pravi trenerski posao u karijeri. Stoev se međutim sjajno snašao i u sljedećih 17 prvenstvenih susreta ostvario skor od 14 pobjeda, remi i dva poraza, između ostalog plasiravši se u šesnaestinu finala Europa lige.

Momčad bez zvučnih, ali požljivo odabranih nogometaša

Što se tiče momčadi, daleko je to od spektakularnog. Stojčev igra u sustavu 4-2-3-1 sa sastavom Stoyanov - Minev, Barthe, Moti, Junior - Zlatinski, Dyakov - Vura, Marcelinho, Aleksandrov, Bezjak, a niti jedan igrač ne vrijedi više od tri milijuna eura. 26-godišnji vratar Stoyanov stigao je u siječnju iz moldavskog Šerifa za 300 tisuća eura. 27-godišnji francuski stoper Alexandre Barthe stigao je iz Litexa za 200 tisuća eura, 28-godišnji rumunjski stoper Moti iz Dinamo Bukurešta za 400 tisuća eura. 33-godišnji desni bek Minev doveden je kao slobodan igrač iz Boteva, a lijevi bek, 24-godišnji Brazilac Junior Caicara plaćen je Esporteu 300 tisuća eura.

Dva zadnja vezna, 29-godišnji Djakov i 28-godišnji Zlatinski stigli su također bez odštete. 29-godišnji fantasista Marcelinho doveden je iz Atletico Bragantina za 150 tisuća eura, 24-godišnje lijevo krilo Aleksandrov stiglo je iz niželigaša Akademika, a 20-godišnje desno krilo Vura iz Willem II za 750 tisuća eura. Na koncu 24-godišnji slovenski napdač Roman Bezjak došao je iz Celja za 250 tisuća eura. Danas je sa 13 golova prvi strijelac kluba. Sve u svemu, očito je kako se radi o spoju iskusnih i mladih igrača, koji do dolaska u Razgrad nisu imali nikakve zapaženije rezulultate ili prezentacije.

Dinamo je agencija za prodaju igrača, a Ludogorec nogometni klub

Na kraju se pozabavimo Upravom, nedvojbeno glavnim razlogom strašnog uspjeha.  Braća Domuščijev su u sezoni 2010./ 2011. uložila u momčad 200 tisuća eura, godinu kasnije 900 tisuća eura, prošle sezone milijun i pol, a ove 1.4 milijuna eura. Ukupno u četiri sezone četiri milijuna eura. Toliko je Dinamo primjerice platio Callela i Slepičku. Jedina je razlika u prodaji najboljih igrača. Dinamo je u zadnje četiri sezone prodao Vrdoljaka, Mandžukića, Kovačića, Vidu, Badelja, Jedvaja i Vrsaljka, ukupno uprihodivši 38 milijuna eura.

Ludogorec u isto vrijeme nije prodao nijednog jedinog prvotimca i od transfera nije imao praktički nikakvu zaradu. Primjerice, već dva ljeta postoji ogromna potražnja za brazilskim napadačem Marcelinhom, međutim unatoč milijunskim ponudama, predsjednik Domuščijev ne želi ni čuti za prodaju. Razlika je očita, jedno je pravi nogometni klub kojem je uspjeh na prvom mjestu, a drugo jagencija za prodaju igrača, koja profit pretpostavlja svim drugim rezultatima.