"ZOVI ČOVIKA" postala je popularna fraza u Hrvatskoj koja na šaljiv način dočarava stvarnost u kojoj je svatko od nas samo jedan telefonski poziv udaljen od rješenja bilo kojeg problema. U konkretnoj pjesmi, to je poziv dileru. Na nogometnom terenu, trebate zvati Firmina.

Skepsa prerasla u obožavanje

Kada je u ljeto 2015. godine stigao u Liverpool iz Hoffenheima, navijači Liverpoola nisu bili pretjerano sretni. Čekati razvoj igrača koji se dokazao tek u ligi koja pogoduje napadački orijentiranim ekipama i koji stiže iz kluba u kojem gotovo i ne postoji rezultatski pritisak (usporedimo li ga s onim na Anfieldu), nije im zvučalo kao obećavajući korak u povratku Liverpoola na vrh. Firmino je i prvu sezonu završio s respektabilnim brojkama (11 golova i 11 asistencija), ali ga se sasvim pogrešno valoriziralo. Gledala se gotovo isključivo njegova sposobnost pretvaranja šansi u golove i činilo se da nije ni na tragu velikog centarfora kakvog Liverpool traži još od odlaska Suareza.

Utakmicu po utakmicu, potez po potez, Firmino je pokazivao o kakvom se zapravo igraču radi. Trebao je čekati nešto malo više od dvije godine da Liverpool doživi snažan uzlet i da se na njegove igrače prestane gledati kao na sumnjiva pojačanja "iz drugog pota", što se posebno odnosilo na igrače koji nisu dotad igrali ozbiljnu ulogu u Premiershipu (Salah je najbolji primjer). I premda bi mu vjerojatno u nekom pandanu NBA ligi pripala nagrada za igrača koji je najviše napredovao, Firmino je zapravo uvijek bio tu, samo je njegove kvalitete i prednosti u odnosu na ostale sjajne napadače bilo teže primijetiti.  

Najbolji "glue guy" današnjeg nogometa i faktor X

Kako bi se valjano opisala njegova uloga na terenu, nemoguće je ponovno ne posegnuti za terminom iz NBA-a, a onaj ciljani je "glue guy". On označava visoko inteligentnog igrača koji nije nužno najbolji igrač svoje ekipe, ali jednostavno je zbog njega svaki suigrač bolji, pa tako i cijela ekipa. Doslovno, to je tip koji svu silu različitih karakteristika suigrača može spojiti (zalijepiti) u jednu koherentnu i funkcionalnu dinamiku. Neki od najpoznatijih primjera uključuju Andrea Iguodalu, Joea Inglesa ili Nicolasa Batuma, dok su u prošlosti sinonim za tu ulogu bili igrači poput Andreja Kiriljenka ili Shanea Battiera. Morat ćete se dobro pomučiti i puno skrolati da, nakon što izlistate vijesti o svim najvećim NBA zvijezdama, stignete na članak koji ističe njihove vrline, ali treneri bez njih jednostavno ne zamišljaju svoje ekipe. Oni su faktor X. I to je zapravo najbolji opis Firmina u samo dvije riječi - faktor X. 

Roberto Firmino povezuje Liverpoolove redove u svim fazama igre. Daleko je najaktivniji i najbolji branič u prednjoj trojci i upravo njegova sposobnost da povede cijelu ekipu u agresivni pritisak daje Liverpoolu neizbježan klopovski štih. S druge strane, njegova fantastična inteligencija ogleda se i u tome da dobro čita situaciju na terenu i omjere snaga na pojedinim njegovim dijelovima - ako postoji jasna opasnost da suparnik može jednim pasom probiti prvu liniju presinga, on će zatvoriti tu opciju dodavanja i omogućiti svojoj veznoj trojci da ostane kompaktna.

Liverpool je u posljednje dvije godine zapravo napredovao više u obrani nego u napadu. I premda velik dio pohvale ide fantastičnom Van Dijku, Firminova sposobnost prepoznavanja situacija faktor je zbog kojeg Kloppove trupe vrlo rijetko trče "u ništa" i Liverpoolova defenzivna postavka ima i geometrijskog smisla, i mogućnost brzog prebacivanja u klopovski presing. 

 

U situaciji u kojoj Liverpoolu kao ekipi nedostaje jedino pravi playmaker u sredini terena (Keita se još uvijek nije etablirao u svom punom potencijalu, a upitno je koliko dobro to Wijnaldum može raditi protiv najvećih suparnika) dolazi do izražaja njegova sposobnost da poveže Liverpoolove redove u napadu. Vrhunski tajming "spuštanja" u prostor ispred vezne linije čini ga idealnom metom kada Liverpool nastoji iznijeti loptu, a inteligentno postavljanje tijela omogućava mu da u dva ili tri poteza brzo zaposli Manea ili Salaha, koji žive za to da u polukontri napadnu nepostavljenu obranu nakon Firminovog proigravanja. Firmino rijetko odigra potez koji bi se po tradicionalnim standardima smatrao dostojnim za uvrštavanje u kompilacije najboljih poteza svjetskog nogometa. Ali njegove kretnje su izrazito logične, a igra na lopti brutalno jednostavna. Čini se da nije napravio gotovo ništa, a napravio je baš sve.

Postoji puno napadača neizmjerno opasnijih u driblingu, postoji mnogo igrača boljih u kreiranju s loptom u nogama, ali baš nitko u današnjem nogometu nije sposoban polučiti takav učinak s tako jednostavnom igrom, koja znatno pridonosi brzom protoku lopte njegove ekipe. Firmino možda ne stvara igru, ali teško je sjetiti se nekoga tko ju je sposoban toliko ubrzati, s takvom preciznošću. A pritom to nije njegova najveća vrlina.

Iako je sam izraz doživio svojevrsnu hiperinflaciju jer su se Raumdeuterima počeli prozivati svi koji su sposobni napasti prostor po okomici terena, Firmino pokazuje njegovo pravo značenje. Pravi Raumdeuter koristi sve dimenzije prostora kako bi ga istražio - i prema naprijed, i na stranu, i prema natrag. Firmino je ove i prošle sezone u Premiershipu upisao 11 asistencija. Postoje igrači s boljom statistikom u toj kategoriji, ali kada bismo uzeli u obzir i "nevidljive asistencije", one u kojima suigrača dovede u gol šansu a da pritom ne dira loptu, Firmino bi u tom segmentu bio napadač s najboljim učinkom na svijetu.