ANALIZA Kako će izgledati Hrvatska za SP u Rusiji

ANALIZA Kako će izgledati Hrvatska za SP u Rusiji

Foto: Index

NAKON što je neslavno završio još jedan nastup hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, okrećemo se kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvu u Rusiji 2018. godine. Za očekivati je kako Hrvatsku tamo neće voditi Ante Čačić, jer će vrlo brzo postati preveliki teret Zdravu Mamiću i Davoru Šukeru. Ne treba posebno isticati da ni puno veći, kvalitetniji i karizmatičniji treneri od Ante Čačića nisu dobijali drugu priliku.

Što se tiče igračkog kadra s kojim ćemo krenuti u novi ciklus, podosta je nepoznanica, poput statusa Dejana Lovrena, no ako je Europsko prvenstvu u Francuskoj donijelo išta dobrog, onda je to svakako saznanje iz dvoboja sa aktualnim europskim prvakom Španjolskom, kako hrvatska reprezentacija ima svijetlu budućnost. No krenimo redom. Evo kako su prema našim viđenjima odigrali Čačićevi izabranici.

VRATARI 



Danijel Subašić: Vrlo dobar nastup u Francuskoj. Skinuo penal Sergiju Ramosu te kvalitetno obranio i ono malo udaraca koji su mu bili upućeni. Nešto nesigurniji tek u dvoboju s Česima. Subašiću je 31 godina i on će, ukoliko ga ozljede zaobiđu, gotovo sigurno biti prvi vratar Hrvatske i u predstojećim kvalifikacijama, ali i eventualnom svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Lovre Kalinić, Ivan Vargić: Bez minute na ovom Euru, ali na papiru kvalitetni vratari koji uvijek mogu uskočiti. Od Kalinića se očekuje da jednog dana naslijedi Danijela Subašića.

BRANIČI

Darijo Srna: Usprkos činjenici što su ga mnogi osporavali pa i prekrižili nakon SP-a u Brazilu, kapetan hrvatske reprezentacije odigrao je više no dobar Euro. Vrlo je solidno obavljao svoj posao u obrani, a češće no ikad proteklih godina, pridodavao se napadu i sudjelovao u ofenzivnim akcijama. Jedan od igrača s najviše ubačaja s krila na natjecanju. Srna je najavio povlačenje, Čačić ga je opovrgnuo, međutim čini se kako je 34-godišnjem nogometašu ipak vrijeme za reprezentativnu mirovinu. Darijo, ne tjeramo te, da si kojim slučajem lijevi bek, preklinjali bi te na koljenima da ostaneš, ali na mjestu desnog beka imamo jednog od "najpotentnijih" mladih igrača Europe. Bilo bi zaista šteta oduzimati mu mjesto i prostor za razvoj.

Vedran Ćorluka: Ćorluka je oduvijek bio pojam pametnog, pravovremenog i tehnički sjajno potkovanog nogometaša, dok je u Francuskoj dobio patinu istinskog ratnika i rođenog vođe kakav je ovoj reprezentaciji nedvojbeno nedostajao. Čarliju je 30 godine i nema sumnje da obranu hrvatske reprezentacije može predvoditi na barem još dva velika natjecanja.



Domagoj Vida: Vida je zahvalan i borben stoper, međutim nakon svega prikazanog u Francuskoj, dojam je kako mu ipak nešto nedostaje za iskorak na najvišu razinu. Da se kojim slučajem Lovren nije zamjerio Mamiću, a onda indirektno i Čačiću, teško da bi ovaj branič kijevskog Dinama skupio puno minuta na Euru. Tek mu je 27., ima još prostora za razvoj, međutim dojam je kako bi u budućnosti ipak trebalo prednost dati Tinu Jedvaju.

Ivan Strinić: 28-godišnji Strinić je do prije nekoliko mjeseci bio osoba non-grata u reprezentaciji, da bi gotovo preko noći zauzeo mjesto prvotimca. Što to znači? Isključivo da nemamo nikakvu kvalitetniju varijantu. Ivan je Euro odigrao iznad očekivanja, a da nije onako amaterski izgubio loptu u 116. minuti dvoboja s Portugalom, danas bi bez dileme zaključili kako je on trenutno uistinu najbolje rješenje. Ovako je ostao gorak okus i lako je moguće da će Čačićevim ostankom i Pivarićevim povratkom, biti šikaniran iz udarnih 11.

Gordon Schildenfeld: Schifo je na Euro odigrao tek nekoliko minuta, tako da njegov nastup nema ni smisla ocjenjivati. S obzirom da je tek u 32. on sigurno može odraditi još jedan ciklus u kojem će po potrebi uskakati s klupe. Njegova skok igra i iskustvo uvijek mogu biti od pomoći.

Šime Vrsaljko: Šime je odigrao svega jednu utakmicu na Euru, ali 90 minuta koji će zauvijek biti zapisani u nogometnim almanasima Hrvatske. Vrsaljku je 24. godine, u naponu je snage i nedavno je za 15 milijuna eura potpisao za madridski Atletico. Šteta što već nije zacementirao svoje mjesto u A vrsti, ali od danas ga se mora smatrati prvim hrvatskim desnim bekom i točka.

Tin Jedvaj: Vrlo talentiran mladi stoper koji je protiv Španjolske potpuno ukrotio Alvara Moratu. Imponira sigurnost s kojom igra, a ono što posebno intrigira nevjerojatne su duge lopte kojima hrani napadače. Tin je bez sumnje budućnost ove reprezentacije i što ga se prije postavi u udarnu jedanaestorku, to bolje za hrvatski nogomet. Vida jest fizički jači, ratoborniji, a Lovren iskusniji, ali Jedvaj ima jednu lakoću koja ulijeva sigurnost suigračima. Tek mu je 20 godine. Kad još malo stasa i skupi iskustva, bit će velika snaga Hrvatske.

VEZNJACI



Luka Modrić: Modrić je najbolji hrvatski nogometaš i jedan od najboljih zadnjih veznjaka na svijetu. Tome već dugo nema dileme, međutim do sada Luka u pravilu nije briljirao u nacionalnom dresu. Francuska je u tom smislu prekretnica, jer je veznjak madridskog Reala odigrao vrlo dobar turnir. Bio je alfa i omega sredine terena, a njegov gol Turcima još će se dugo vrtjeti televizijskim prijemnicima. Modriću je 31 godina, a SP u Rusiji bit će mu vjerojatno posljednja prilika za veliki rezultat s reprezentacijom. Vrijeme neupitno protječe, a jedan od najboljih hrvatskih nogometaša u posljednjih pola stoljeća nije još napravio ništa u izabranoj vrsti Hrvatske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ivan Rakitić: Svaka čast Ivanu Rakitiću, njegov talent i kvaliteta su neupitni, međutim treba priznati kako ovaj turnir nije odigrao u skladu sa svojim mogućnostima. Je li bio žrtva Čačićeve taktike ili naporne klupske sezone, teško je reći, no jasno je kako su nam njegovi golovi i proigravanja uvelike nedostajali. Rakitiću je tek 28 godina, tako da za njega još ne trebamo strahovati. Možemo se jedino nadati da i na sljedeće natjecanje neće doći tako iscijeđen kao što je to bio slučaj u Francuskoj.

Ivan Perišić: Opet prvo ime hrvatske reprezentacije. Nevjerojatno fizički spreman. Brz, jak, tehnički besprijekoran, sjajan u igri glavom, prodoran i ubitačan pred golom, bilo da puca ljevicom ili desnicom. Ivanu je 27, i on može još najmanje četiri godine igrati na vrhunskom nivou.

Mateo Kovačić: Što se događa s Mateom, jednim od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša? Nakon što se pogubio u klupskom nogometu, čini se kako je i njegov status u reprezentaciji pod velikim upitnikom. Na Euru se nije naigrao, a i ono malo što je ušao, nije se proslavio. Mateo može biti vrlo zabrinut jer mu se i u bližoj budućnosti ne otvara mjesto u udarnoj momčadi Vatrenih.

Milan Badelj: Jako osporavan, ali i jako dobar u građenju igre i oduzimanju lopti. Badelj je vrlo zahvalan igrač, međutim čini se da Hrvatska ipak ima bolja rješenja na ovom mjestu. U jučerašnjem sam komentaru napisao da se Čačiću može spočitati forsiranje Badelja. no ne u smislu da je Badelj bio loš, već što je to prirodno mjesto Marcela Brozovića, koji je u sredini terena svojom pokretljivošću mogao vrlo vjerojatno dati puno više od Badelja. U svakom slučaju, Milan je igrač na kojeg se može i mora računati.

Marcelo Brozović: 23-godišnji Marcelo imao je sjajnu sezonu u Interu, bio je vrlo dobar na otvaranju Eura, ali se protiv Portugala izgubio. Desno krilo popunio je solidno, a uvijek će neodgovorenim ostati pitanje, kako bi to sve izgledalo da je igrao uz bok Modriću.

Marko Pjaca: Bez obzira što je Mamićev proizvod, Marko Pjaca je i na velikoj sceni kontinentalne smotre pokazao da je prava napast za protivničke obrane. Kada već nije pozvao jedino ofenzivno desno krilo Alena Halilovića, za očekivati je bilo da će priliku dati Pjaci, međutim Čačić je sve iznenadio improvizacijom s Brozovićem. Da je šteta što Marko nije više igrao, vidljivo je iz onih posljednjih četvrt sata s Portugalom, kada je napravio više opasnosti pred golom Rui Patricija no svi suigrači u 110 minuta. Pjaca će biti velika snaga hrvatske reprezentacije u budućnosti, a zaista je prava šteta što nije dešnjak.

Ante Ćorić i Marko Rog: Rog je odigrao izvrsnih 90 minuta protiv Španjolske i ako je suditi po tom nastupu, on je svoj poziv na Euro opravdao. No, za pričati o Marku Rogu kao o standardnom hrvatskom reprezentativcu treba ipak pričekati. Čorić s druge strane nije upisao ni minute. Njegov razvoj treba pomno promatrati.

NAPADAČI



Mario Mandžukić: Vrlo blijedi nastup najboljeg hrvatskog napadača. 30-godišnji Mandžo se trudio, ali je u najvećem dijelu bio potpuno nemoćan. Njegov defenzivni učinak jedini je razlog što je imao prednost pred Kalinićem. Jedno od najvećih razočaranja na Euru. Nadamo se da će se što prije vratiti u pravu formu. SP u Rusiji vjerojatno mu je posljednja prilika.

Nikola Kalinić
: Odigrao je svega 90 minuta, ali jednu od svojih najboljih partija u državnom dresu. Zabio je gol Furiji i asistirao Perišiću za konačno slavlje. Kalinić je morao biti Čačićev prvi izbor za Portugal, a kad ga već nije poslao na travnjak od prve minute, trebao ga je uvesti nakon sat vremena igre. 28-godišnji Kalinić ne treba strahovati za svoje mjesto u bližoj budućnosti. On je igrač kojeg je uvijek pametno imati na raspolaganju.

Andrej Kramarić i Duje Čop: Andrej je dobio svega nekoliko minuta, što je bilo premalo da pokaže svoje neupitno znanje. Njegovo vrijeme tek dolazi. Šteta što hrvatski izbornici forsiraju sustav s jednim napadačem. Dojam je da bi se Kramarić i Mandžukić ili Kalinić vrlo dobro nadopunjavali. Čop pak nije zaigrao nijednu jedinu minutu i uistinu nije jasno zbog čega ga je Čačić pretpostavio Haliloviću.

TKO DOLAZI?



Alen Halilović: Sjajan tehničar i vrlo opasan s loptom. Pokriva deficitarno mjesto desnog krila, međutim navodno ima problema s ponašanjem i pristupom.

Duje Ćaleta-Car: 19-godišnji Šibenčanin prvotimac je austrijskog Red Bulla i jedan od najvećih stoperskih talenata Hrvatske. Duju treba što prije priključiti A vrsti da kroz kvalifikacijske dvoboje stasa što prije. Nasljednik Vedrana Ćorluke.

Mario Pašalić: Mladi veznjak Monaca vrlo bi vjerojatno bio u Francuskoj da se nije ozlijedio na proljeće. Pašalić je veliki trkač i vrlo zahvalan igrač. Odlična alternativa Marcelu Brozoviću u sredini terena.

Josip Pivarić: Igrač koji je do prije nekoliko godina bio predmet sprdnje solidno se razvio u posljednje vrijeme i da se nije ozlijedio sigurno bi imao prednost pred Strinićem, barem ako je pitati Čačića i Mamića. Treba vidjeti kakav će biti nakon oporavka, ali ako nastavi s igrama kakve je pružao s Dinamo u Ligi prvaka, onda ćemo imati barem kakvu-takvu konkurenciju na mjestu lijevog beka. Barem dok se ne pojavi neki novi ljevonogi Vrsaljko.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara