BALKANSKI SUPERTALENTI Velikani ove klince mogu dobiti za kikiriki

BALKANSKI SUPERTALENTI Velikani ove klince mogu dobiti za kikiriki

Foto: Guliver Image/Getty Images

NOGOMETOM u Srbiji jučer je odjeknula vijest kako je Chelsea zainteresiran za napadača Richmonda Boakyea. Vijest je bila pomalo iznenađujuća s obzirom na to da su za ganskog napadača čuli tek aktivni pratitelji srpske lige. Ganac svakako nije jedini igrač koji je u inozemstvu apsolutno nepoznat, a veliki klubovi ga mogu povoljno dovesti u svoje redove. Ovih 10 mladih i ekstremno perspektivnih igrača iz Hrvatske, Srbije, BiH i Slovenije najbolje kotiraju u toj utrci.
 
Petar Bočkaj (Osijek)
 
Najveći promašaj Dinamove sportske politike godinama unazad. Bilo je donedavno nezamislivo da ijedan talentirani igrač prođe kroz hrvatski nogometni sustav, a da ne prođe kroz Dinamove šape. Takav slučaj bio je i s Bočkajem, ali iz sestrinske Lokomotive nije stigao u Zagreb, već je otpremljen u Osijek. Polivalentni 21-godišnjak podjednako dobro igra na barem trima pozicijama, a izrazita motoričnost i fleksibilnost uvijek će mu naći neko mjesto u momčadi. Dribling, mogućnost stvaranja viška i završnica – sve je to na visini puno ozbiljnijoj od konkurencije u HNL-u. Još uvijek nije seniorski reprezentativac niti se čini da će to postati u skorije vrijeme, pa je baš sada najbolje vrijeme da ga se dovede za malo novca.

Marko Malenica (Osijek)
 
Talentirani golman konačno je dočekao trenera koji će s gola maknuti slabog Mikulića, koji je tamo bio samo zbog toga što mu je otac bio predsjednik Nadzornog odbora. Siguran i samouvjeren, 23-godišnjak odlično čita igru i može odigrati „libera“, što je mus za današnji nogomet. Ako popravi igru nogom i dođe pod okrilje koje zna od odličnog potencijala napraviti odličnog golmana, moći ćemo ustvrditi kako smo uz viđenija lica poput Šempera ili Livakovića, dobili još jednog kandidata za „jedinicu“ hrvatske reprezentacije u eri iza Subašića.

 
Luka Menalo (Široki Brijeg)
 
Lakonogi krilni igrač podjednako se dobro snalazi na obje strane napada. Tehnički je izrazito potkovan, voli direktne duele protiv bekova i ima drskost iskušati dribling kad god se za to pojavi prilika. Može igrati i kao „unutarnje“ krilo, a i realizacija mu je sasvim solidna. Menalo je s 21 godinom najuzbudljiviji projekt BIH lige.

Nedim Hadžić (Sarajevo)
 
Strahovito dobru statistiku imao je mladi napadač u mladim klupskim i reprezentativnim kategorijama. Pet golova u isto toliko nastupa za U-19 reprezentaciju lijepa su nadogradnja na ukupno 57 golova za U-17 ekipe Sarajeva i BIH. Guardian ga je lani uvrstio na listu 60 najvećih talenata u Europi, prozvavši ga bosanskim „Luisom Suarezom“. Ipak, kao i kod svakog golgetera, njegov uspon ovisit će o strpljenju navijača, medija i trenera u vrijeme eventualnih suša, kao i pritisak javnosti koja ga percipira najvećim domaćim talentom. Ove sezone upisao je 8 nastupa, uglavnom s klupe te je postigao 2 gola.
 

Guelor Kanga (Crvena Zvezda)
 
Nakon 5 solidnih sezona u ruskom Rostovu, reprezentativac Gabona skrasio se na Marakani. Tamo je već drugu sezonu zaredom pokretač i najbolji kreator igre svoje ekipe, a lani je samo u ligi upisao čak 13 asistencija. Klasična desetka koja najviše daju u sistemu 4-2-3-1 s 27 godina nije naročito mlada perspektiva, ali je i dalje igrač koji sigurno može igrati na puno ozbiljnijem nivou nego što je to SuperLiga. Njegovi najveći problemi su kratki fitilj i težak karakter, u pravilu najveća prepreka plemenitim igračima.
 

Luka Adžić (Crvena Zvezda)
 
Lijevo krilo Crvene Zvezde igrački raste u svaki dan. Tri gola u kupu protiv Dinama iz Vranja skrenuli su pozornost na to koliko opasan može biti ovaj 19-godišnjak. Dug je put pred njim, ali inflacija proizvodnje igrača u Srbiji dovela je do toga da se ovakvim mladićima jednostavno mora dati pravu šansu.

Uroš Račić (Crvena Zvezda)
 
Nije razvikano ime ni za srpske prilike, ali ovaj mladić ima izuzetne fizičke karakteristike koje ga potencijalno čine vrhunskim zadnjim veznim. Dovoljno je dobar na lopti da zadovolji zahtjeve modernog nogometa i pozicije na kojoj igra, dovoljno je agresivan i čvrst da pruži ono što se standardno smatra najbitnijom ulogom za taj tip igrača.

 
Dušan Vlahović (Partizan)
 
Sa svojih 17 godina ima više prvoligaškog iskustva od bilo kojeg vršnjaka, a sa svojih 190 centimetara visine konstantna je prijetnja suparničkim vratima u zraku. Ipak, Vlahović zna igrati i pomagati u kreiranju šansi. To je prepoznala i talijanska Fiorentina te ga već „zakaparila“ za ovu zimu. Vrlo vjerojatno i najveći tinejdžerski potencijal u Srbiji. 

Miljan Škrbić (Krško)
 
Produkt nogometne škole OFK Beograda, u dvjema sezonama zaludio je slovensku ligu. Pet pogodaka u 10 nastupa lani i već 9 golova u 11 kola ove sezone (čime je i prvi strijelac lige) dovoljno govore o njegovoj snalažljivosti pred golom. Premda je izrazito visok (1,92) i snažan, ne radi se o tipičnom teretnom napadaču. Škrbić se daje u obrani, trči bez lopte i pokušava razigrati ekipu. Očekuje se transfer u bolju ligu vrlo brzo.

John Mary (Rudar Velenje)
 
Velika nada mladih uzrasta kamerunske reprezentacije također je napadač te vjerojatno najbolje što tamošnja liga ima. Europsku avanturu započeo je u Vojvodini, da bi u debitantskoj sezoni u Sloveniji zabio 17 golova te se okitio titulom najboljeg strijelca lige. Slovenski mediji nagađaju kako je veliki transfer već odavno trebao biti odrađen, ali je zbog zakulisnih menadžerskih igara propao. S obzirom na to da je i dalje mlad (24 godine) te mu je tržišna vrijednost procijenjena na oko pola milijuna eura, dojam je da je sasvim isplativi rizik oprobati kamerunsku devetku u nekoj boljoj ligi.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara