NAJBOLJA hrvatska judašica Barbara Matić izborila je treći nastup na Olimpijskim igrama, a u Parizu će pokušati izboriti jedini naslov u karijeri koji joj nedostaje. Iza sebe već ima dva naslova svjetske prvakinja, još 2020. je proglašena najboljom sportašicom Hrvatske, dobila je i poštanski žig sa svojim likom, a sada ima i europsko zlato.

"Iako su mi rezultati možda i najbolji do sada, mogu reći da mi se za Pariz bilo teže plasirati negoli za Rio i Tokio. To je zato što sam se sada za odlazak na Olimpijske igre borila s mojom prijateljicom iz reprezentacije Larom Cvjetko, budući da iz svake države u jednoj kategoriji može na OI ići samo jedna cura.

Naše kvalifikacije trajale su do 1. travnja, a na Igre ide ona koja je bila bolja po kriterijima Hrvatskog judo saveza. Sretna sam što sam ja ta i što idem na svoje treće Olimpijske igre", rekla je Barbara Matić u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Uskoro u punom pogonu

U trenutku kad je izborila nastup u Parizu Barbara je bila prvoplasirana na svjetskoj ljestvici kategorije do 70 kg, no zbog ozljede palca nije išla na Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabi, pa tu svoju poziciju nije mogla braniti.

"Svjetsko prvenstvo sam, nažalost, morala propustiti zbog ozljede palca jer nismo željeli da se nešto dodatno zakomplicira pred Pariz. Svjetskog prvenstva nosi puno bodova, pa ćemo vidjeti tko će doći na Olimpijske igra kao broj 1", kazala je Matić kojoj ta ozljeda ipak nije jako poremetila pripreme.

"U prvoj fazi kombiniram trening s terapijama palca jer još štedim tu ruku. No, nadam se da ću vrlo brzo biti u punom pogonu. Početkom lipnja čeka me trening kamp u Poreču koji će trajati dva tjedna, nakon toga slijede pripreme u Španjolskoj. To je ono što je za sada u planu", dodala je.

Isplakala se nakon Rija i okrenula Parizu

Svoje nastupe u Riju i Tokiju Barbara gleda kao na dva sasvim različita iskustva, budući da su i njezine ambicije uoči tih Igara bile sasvim različite.

"U Rio nisam ni otišla fizički spremna jer sam na te Igre otišla praktički iz ozljede ramena. Poraz u Riju zato uzimam više kao lekciju i iskustvo. Za Tokio mi je i dalje jako žao jer sam izgubila u borbi za broncu i ta je medalja bila tako blizu, a tako daleko. Ne volim ga puno ni spominjati, isplakala sam tada što sam imala i okrenula novu stranicu prema Parizu", prisjeća se Barbara.