BIO JE TO osmijeh koji je obećavao golove. Čak i pod maskom klauna, legendarni osmijeh s razmaknutim zubima bio je dovoljan da tinejdžera Ronalda prepoznaju na karnevalu u Maastrichtu. S 18 godina već je bio nepogrešiva zvijezda. Brazilac je u Eindhovenu zabijao nevjerojatnom brzinom. Opojna mješavina drskih lobova, sjajnih driblinga i najhladnokrvnijih završnica u dresu PSV-a priskrbila mu je rekordne svjetske transfere u Barcelonu, a potom i u Inter, i to sve prije 21. rođendana.

Kao najmlađi osvajač Zlatne lopte, s više od 200 golova za klub i reprezentaciju do prijelaza u novi milenij, 23-godišnji Ronaldo činio se predodređenim da dominira nogometom, i da mu koljeno nije "eksplodiralo" u travnju 2000., ova rasprava vjerojatno ne bi bila ni potrebna. Ipak, iako R9 nipošto nije bio gotov, njegove su ozljede otvorile vrata drugima, pa se postavlja pitanje: tko je najveći središnji napadač 21. stoljeća?, piše BBC Sport.

Ovako izgleda lista, a ispod nje su podrobno objašnjeni kriteriji za rangiranje:

1. Ronaldo Nazario

2. Harry Kane

3. Erling Haaland

4. Thierry Henry

5. Robert Lewandowski

6. Didier Drogba

7. Karim Benzema

8. Zlatan Ibrahimović

9. Luis Suárez

10. Miroslav Klose

Jesu li golovi jedino mjerilo?

Golovi su, naravno, polazišna točka. Olivier Giroud je možda odveo Francusku do naslova svjetskog prvaka 2018. bez ijednog postignutog pogotka, ali to nije održiv model za klasičnu "devetku". Ipak, središnjeg napadača ne možemo svesti samo na golgetersku statistiku. Lionel Messi osvojio je šest Zlatnih kopački, nagradu za najboljeg strijelca Europe, više nego itko u povijesti.

Erling Haaland jedini je igrač koji u pet najjačih europskih liga u ovom stoljeću ima bolji prosjek golova po utakmici od Argentinca. No, može li se Messija uistinu smatrati središnjim napadačem? Čovjek koji je proslavio ulogu "lažne devetke" djeluje u drugačijim zonama terena od tradicionalnog golgetera.

Neymar pripada sličnoj kategoriji, a Francesco Totti, iako je osvojio Zlatnu kopačku, bio je poznat kao razigravač. Raúl je predstavljao prijetnju igrajući uz cijeli niz Realovih "devetki" poput Ronalda ili Ruuda van Nistelrooya.

Zato je tu Luis Suárez iz Barcelonine legendarne napadačke linije MSN. Nakon što je u Europu stigao prateći svoju ljubav iz djetinjstva, u Ajaxu i Liverpoolu etablirao se kao plodan strijelac širokog repertoara vještina. Urugvajac je potom u 283 utakmice za Barcelonu postigao 195 golova i osvojio sve, da bi zatim njegova upornost i lukavost pomogli Atlético Madridu da dođe do naslova prvaka.

Erling Haaland ulazi među deset najboljih kao definicija tradicionalnog centarfora. Visok, snažan, moćan – te kvalitete same po sebi nisu dovoljne, ali prosjek golova bolji od bilo koga u povijesti Lige prvaka svakako jest. U dresovima Manchester Cityja, Borussije Dortmund i Red Bull Salzburga, 25-godišnjak u elitnom europskom natjecanju bilježi gol po utakmici.

Samo je Gerd Müller blizu Haalandovu učinku od 56 golova u 56 nastupa. Za razliku od Messija i Cristiana Ronalda, Haaland je najopasniji u kaznenom prostoru, gdje postiže 95% svojih prvenstvenih golova. Ujedno je i jedini igrač koji je sezonu završio kao najbolji strijelac Premier lige s prosjekom većim od jednog gola po utakmici.

Miroslav Klose je na popisu zahvaljujući činjenici da je najbolji strijelac svjetskih prvenstava svih vremena. Postigao je 16 golova na četiri turnira u ovom stoljeću, nadmašivši za jedan gol brazilskog Ronalda, a ujedno je i rekorder po broju golova za njemačku reprezentaciju.

Još jedan Bayernov veteran, Robert Lewandowski, tu je zbog svoje dugovječnosti. Poljski napadač postigao je preko 30 golova u čak 11 od posljednjih 14 sezona, a zabilježio je i 141 asistenciju. Nakon što je s Borussijom Dortmund i Bayernom osvojio sve u Njemačkoj, s Barcelonom je dodao još dva naslova prvaka Španjolske.

Harry Kane praktički je zamijenio Poljaka u Münchenu, potaknut optužbama da ga se bez trofeja ne može smatrati generacijskim talentom. Sada 32-godišnji Kane ima naslov prvaka Bundeslige koji može pridodati nizu osobnih postignuća i golgeterskih rekorda. Nedavno je stigao do 500. gola u karijeri, a svojom elitnom sposobnošću zadržavanja lopte i kreiranja igre redefinira ulogu središnjeg napadača.

Faktor karizme

"Došao sam kao kralj, otišao kao legenda", izjavio je Zlatan Ibrahimović nakon što je u svojoj posljednjoj sezoni u PSG-u postigao 38 golova u 31 utakmici. Golemi Šveđanin završio je karijeru s kolekcijom duhovitih izjava koja je bila jednako impresivna kao i njegova vitrina s trofejima: 12 naslova prvaka s pet različitih klubova. Jednako vješt s loptom kao i na riječima, Zlatan se mogao nositi s braničima ili zabijati škaricama s 30 metara. Kao što je rekao Pepu Guardioli, on je "Ferrari", a ne "Fiat".

Thierry Henry bio je jednako elegantan i ubojit. S lakoćom je osvajao prostor, prolazio kroz obrane i zabijao nezaboravne golove. Wengerova odluka da ga prebaci u napad pokrenula je lavinu golova i donijela mu status najboljeg strijelca u povijesti Arsenala. Ligu prvaka, koju je njegov talent zaslužio, osvojio je s Barcelonom 2006. godine.

Didier Drogba posjedovao je drugačiju vrstu aure. Zastrašujuća pojava i noćna mora za braniče, bio je ključna točka u revoluciji Josea Mourinha u Chelseaju. Iako njegova karijera nije bila toliko plodna u golovima kao kod drugih s popisa, bio je prototip modernog centarfora sposobnog da samostalno vodi napad.

Vječna rasprava: Ronaldo, Rooney, R9...

Mnogi se neće složiti s nekim izostancima. Iako je Cristiano Ronaldo jedan od najvećih strijelaca u povijesti, na poziciji središnjeg napadača počeo je redovito igrati tek u tridesetima. Slično tome, njegov bivši suigrač Wayne Rooney bio je previše svestran da bi ga se svrstalo isključivo na ovaj popis. Zato je tu Karim Benzema, čovjek koji je u Real Madridu često omogućavao Ronaldovu golgetersku neumoljivost.

Vješt, precizan i nesebičan, godinama je pomagao drugima da zablistaju. Nakon Ronaldovog odlaska procvjetao je, osvojivši Zlatnu loptu 2022. i ukupno pet naslova u Ligi prvaka. Kylian Mbappé bez sumnje će nadmašiti sunarodnjaka, no njegove herojske izvedbe na svjetskim prfvenstvima uglavnom su dolazile s pozicije lijevog krila.

Stoga, završimo tamo gdje smo i počeli: s R9 i pričom o iskupljenju. Ronaldova genijalnost sažeta je u četiri tjedna u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. Nakon što je propustio gotovo dvije sezone zbog ozljede, brazilsku momčad, koja se jedva provukla kroz kvalifikacije, pretvorio je u svjetske prvake. Šest utakmica, osam golova.

Frizura, srebrno-žute kopačke, golovi vrhom kopačke. Odgurivao je braniče, zbunjivao vratare. Dva gola u finalu. Zlatna kopačka. Bilo je još čarolije u dresu Real Madridovih Galácticosa, gdje je postigao više od 100 golova, a pamtimo i onaj veličanstveni hat-trick i ovacije na Old Traffordu te drugu Zlatnu loptu. Ali ljeto 2002. definiralo je Ronalda. Fenomen.