DEBITIRAO je u Tbilisiju prije deset godina, 26. ožujka 2011., tijekom turbulentnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. Hrvatska je doživjela neočekivani poraz (0:1), a Perišić je te večeri počeo graditi respektabilnu reprezentativnu karijeru. Večeras protiv Armenije, u pripremnoj utakmici za Euro 2020, upisao je stoti nastup za Hrvatsku, a uskoro ga čeka peti veliki turnir s reprezentacijom. U "klubu sto" zasad su rekorder Luka Modrić, Darijo Srna, Stipe Pletikosa, Ivan Rakitić, Josip Šimunić, Ivica Olić, Vedran Ćorluka i Dario Šimić.

“Naravno da sam uzbuđen zbog stotog nastupa za hrvatsku reprezentaciju, uostalom malo se igrača može pohvaliti da su odigrali sto ili više utakmica za Hrvatsku. Naravno da se sjećam svog debitantskog nastupa, uvijek će mi ostati u trajnoj uspomeni, bez obzira na to što smo u toj utakmici doživjeli poraz. Pamtim, uostalom, sve ostale utakmice. Bilo je važnijih i manje važnih, ali kad je reprezentacija u pitanju, meni je svaka utakmica bila posebna”, kaže Ivan Perišić.

Naravno, priča sa SP-a u Rusiji bila je posebnija. 

"Svima koji smo imali privilegiju biti dio te priče Rusija će ostati zauvijek u srcu, ali i sve ono što je uslijedilo po povratku u domovinu nakon osvajanja srebrne medalje. Onaj nezaboravni doček u Zagrebu, ali i u Splitu pa u mom Omišu nešto je što ću pamtiti cijeli život. Naša je generacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji doživjela vrhunac, sve se idealno poklopilo, od prvog dana priprema živjeli smo jedni za druge, disali kao jedan i to se odrazilo na našim rezultatima. Napravili smo velik rezultat, uspomene koje nosimo iz Rusije pamtit ćemo do kraja života", priča Perišić u razgovoru koji je povodom njegovog jubileja objavio HNS.

Posebno pamti pogodak za izjednačenje protiv Engleza i asistenciju Mandžukiću za najvažniji gol u povijesti hrvatske reprezentacije, u 109. minuti, za plasman u finale SP-a.

"To je bila utakmica naših karijera, znali smo što nam znači dvoboj s Englezima i tako smo se postavili na terenu. Bila je to jedna od najzrelijih utakmica hrvatske reprezentacije u povijesti. Iako su Englezi poveli, igrali smo našu igru i vjerovali u preokret. I sad kad vrtim film te utakmice, naježim se, uvijek ćemo se rado vraćati toj utakmici, ponosni na veliku pobjedu protiv Engleske", prisjetio se.

Zabio je i Francuzima u finalu. 

“Ne mogu se oteti dojmu da smo u finalu igrali odlično, ali spletom okolnosti svjetski prvaci su na kraju postali Francuzi. Naravno da smo, unatoč porazu, bili ponosni na sve što smo postigli, ali uvijek ćemo se pitati je li se baš sve u Moskvi moralo tako rasplesti jer… Bili smo momčad, imali smo igru, pobjednički gard, motiv, želju i vjeru. Na žalost, nismo uspjeli, ali najvažnije je da smo poslije utakmice jedni drugima mogli pogledati u oči, svjesni da smo ostavili srce na terenu i dali sve što smo mogli", smatra veznjak Intera koji je za Hrvatsku zabio dosad 28 golova i na vječnoj ljestvici najboljih strijelaca svih vremena približio se trećeplasiranom Eduardu (29) i drugoplasiranom Mariju Mandžukiću (33), dok je prvoplasirani Davor Šuker (45) još uvijek na pristojnoj udaljenosti.

Na SP-u nitko nije trčao više od njega 

Zabio je pet golova na svjetskim smotrama (Rusija 2018, Brazil 2014) i dva gola na europskim prvenstvima (Francuska 2016), nosio je Hrvatsku u kvalifikacijskim ciklusima za velika natjecanja. Nije se dvoumio na pitanje koji su mu golovi najdraži.

“Pogodak Englezima u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji, ali i onu akciju uoči Mandžinog pobjedonosnog pogotka pa urnebes koji smo ostavili za sobom u sveopćem slavlju kad smo pregazili jadne fotoreportere, ha, ha, ha… Drag mi je i prvi gol za reprezentaciju u Belgiji i, naravno, onaj za pobjedu protiv Španjolske na Europskom prvenstvu 2012. godine.”

Perišićev doprinos igri reprezentacije nije mjerljiv samo golovima i asistencijama. Golgeter koji je brz, prodoran, snalažljiv u protivničkom šesnaestercu bio je dio vizije svih hrvatskih izbornika. Perišić je jednako značajan i potreban momčadi kada napada i kada se brani, kada treba napraviti višak u igri jedan na jedan na postavljenu obranu i istrčati kontru i polukontru, ali i po potrebi zatvoriti bok u fazi obrane, odraditi prljavi dio posla u službi momčadi. Sve to, uostalom, stane u jedan egzaktan podatak: Ivan Perišić bio je igrač s najviše pretrčanih kilometara (72) na svjetskoj smotri u Rusiji.

"Momčad je za mene uvijek na prvom mjestu, u svakoj utakmici nastojim se maksimalno podrediti kolektivu. A ne trebam govoriti da je reprezentacija svetinja. Kao klinac sam u Omišu u hrvatskom dresu gledao kako Hrvatska osvaja broncu. I sanjao sam takvu utakmicu, da jednog dana ja budem sudionik, na sreću doživio sam to, ostvario svoje dječačke snove." 

Priča traje i dalje, pred Hrvatskom i Perišićem je nastup na Europskom prvenstvu.

“Nadam se da ćemo Euro svi dočekati zdravi i da ćemo se uspjeti osvježiti poslije napornih klupskih sezona. Radujemo se novim izazovima, imamo dobru momčad, vjerujem da ćemo opet stvoriti pravo ozračje i predstavljati Hrvatsku u najboljem svjetlu. Nemam običaj posebno najavljivati nastupe na velikim natjecanjima, ali svjesni smo naših kvaliteta i znam da imamo što reći na Euru. Skupina nije lagana, igramo protiv dvije domaće momčadi, Engleske i Škotske, ali nešto će se i nas pitati, je l’ tako?”