DUGO, jako dugo u HNL-u nije bilo igrača koji je u tako kratkom vremenu potpuno šokirao sve, koji je postao sinonim za klub u kojem igra, a koji istovremeno među protivničkim navijačima izaziva strahopoštovanje kao Marko Livaja.

Kako god završila ova Hajdukova sezona, o onome što je Livaja napravio u Hajduku i Splitu dugo će se pričati. Nakon plejade opskurnih nogometnih likova poput Iluridzea, Paraibe i Svatoka, Hajduku i njegovim navijačima trebao je netko s kim će se moći poistovjetiti i tko će nekima od njih omogućiti da osjete emocije koje za života nisu. Dobili su ga u liku Livaje, tipa koji je Splitu i Hajduku dao novu energiju, koji od njihove energije živi. I koji je uzdrmao najvećeg konkurenta i natjerao ga da se maksimalno uozbilji.

Mislili da vara s godištem

Livaju je kao 10-godišnjaka otkrio dugogodišnji trener Franko Bogdan koji je na jednom turniru u Vranjicu spazio klinca i naljutio se jer je mislio da ga je netko prevario. Livaja je izgledao i igrao kao da je dvije ili tri godine stariji od ostalih dječaka. Nitko mu nije mogao ništa.

"Tražio sam da mu se provjere papiri i, kad sam se uvjerio da stvarno ima deset godina, odmah sam ga doveo u Omladinac iz Vranjica. Kroz život sam trenirao more igrača. Bili su tu i Pašalić i Vlašić, ali nikad prije ni poslije nisam vidio igrača kao što je on. Prvo je bio vezni igrač, a kad je došao kod nas, približili smo ga više golu jer je šteta bila takvog realizatora držati otraga. Ovako kako danas igra kad mu se svi dive Marko je igrao nogomet i kad je imao 14, 15 i 17 godina. Gazio je sve i na treningu i na utakmicama. Igračka inteligencija - savršenstvo, tehnika - savršenstvo, vizija, mirnoća, način na koji kontrolira loptu… Pogledajte samo kakve golove daje. Nema tu forsiranja, panike, on točno zna što će napraviti dok prima loptu. On je savršeni egzekutor, igrač koji je imao sve za veliku karijeru. Da je bio malo mirniji u karijeri, sto posto sam siguran da bio danas bio među deset najboljih napadača u Europi", rekao je Bogdan, čije je ime postalo prva Livajina tetovaža.

Ogroman talent koji je imao Livaja je brusio i na ulici na kojoj je uvijek igrao nogomet i na kojoj je, kao tipični tinejdžer, provodio dosta vremena. Balun, kako kažu dolje, uvijek mu je bio u krvi i nije bilo sile koja će ga odvojiti od betonskog terena ako se njemu igra. Uostalom, to je slučaj i danas, kad ga se usred sezone može vidjeti "na skalini", legendarnom terenu na Zvončacu, kako gol do pasa na terenu na kojem je stepenica (!!!) s običnim ljudima hakla na male golove. Ako mu se igralo vani - igrao je, ako mu se nije treniralo - nije trenirao i to je kroz Livajinu karijeru bio najveći uteg, koji je prevagnuo da ga se svrsta u kategoriju onih koji su napravili premalo. S 14 godina je zaigrao u seniorskoj momčadi Omladinca i uskoro je došao na radar braće Mamić.

Tko zna kako bi se Livajina karijera rasplela da se u proljeće 2008. godine nisu događale promjene u Dinamovoj omladinskoj školi koja je pomno pratila klinca iz Omladinca. Livaja je tad bio jednom i pol nogom u Dinamu. Braća Mamić bezuvjetno su ga željela dovesti na Maksimir, triput su se sastajali s ljudima koji su brinuli o Livajinoj karijeri, a čak su i njegovoj obitelji nudili smještaj i posao. Zdravko Mamić je prvenstveno bio impresioniran Livajom, a kad je ovaj u Dinamovom dresu na kadetskom turniru u Italiji proglašen najboljim igračem, sve je bilo spremno za njegov dolazak na Maksimir. Tadašnji šef Dinamove omladinske škole bio je Mirko Jozić kojemu se Livaja također svidio, ali je on smijenjen i došao je Romeo Jozak. On navodno nije bio pretjerano oduševljen Livajom, priča je malo stala i na kraju propala.

Sve riješio s Dinamom

"Ljudi iz Dinama pratili su me onda već dvije godine, još iz vremena omladinskog turnira u Međugorju. Onda su mi nakon turnira u Italiji zvali roditelje na razgovor i dali im ponudu koja se ne može odbiti, roditeljima stan i posao, a meni ugovor. Pogotovo što me nitko iz Hajduka nije ni kontaktirao. Znate, nisam imao nikakvog izbora i nisu me roditelji prisilili na to, bila je to čisto moja odluka. Da, bilo mi je glupo, ali shvatio sam da moram ići tamo jer me nitko na Poljudu nije zvao. E onda, kada su čuli u Splitu da sam otišao u Dinamo, poludjeli su i odmah urgirali da se vratim. Kada je došla njihova ponuda, nisam ni trenutka dvojio, iako sam već sve finalizirao s Dinamom. Nikada mi nije bilo teško vratiti se jer moj san oduvijek je bio zaigrati na Poljudu u dresu Hajduka", rekao je Livaja 2009. godine u razgovoru za Index.

Onaj koji je "poludio" kad je čuo da Livaja ide u Dinamo bio je tadašnji Hajdukov sportski direktor Ivan Buljan koji je stopirao njegov odlazak u Maksimir.

"Do mene je došla informacija da je riječ o iznimno talentiranom igraču koji odlazi u Dinamo. Stupio sam u kontakt s njegovom obitelji i trenerima i dogovorio da se nađemo na Poljudu. Njegova mama i tadašnji trener Franko Bogdan došli su na sastanak i sve smo se dogovorili za dvije minute. Kad je došao u Hajduk, bio je jako nestašan iako se u svakom njegovu koraku vidio ogroman potencijal", rekao nam je Buljan.

Ubrzo je na Poljud stigao talijanski trener Edoardo Reja koji je u siječnju 2010. Livaju iznenada poveo na zimske pripreme u Španjolsku. Tada 16-godišnji klinac impresionirao je talijanskog trenera koji je Livaju vidio kao igrača za užu konkurenciju prvog sastava, ali je Reja po povratku u Split dobio ponudu Lazija i otišao iz Hajduka i Livaji su se vrata prve momčadi zatvorila. No čitavo to vrijeme njegove nastupe u juniorskoj konkurenciji pratio je milanski Inter koji se, kad se Reja vratio u Italiju, iz prve ruke o njemu raspitivao. Reja je nahvalio Livaju kojeg je potom gledalo pet skauta Intera. Svi su mu dali maksimalne ocjene uz opasku da mu nedostaje brzine, ali da je s loptom u nogama iznimno brz. Nakon toga je Livaju došao pogledati glavni Interov skaut koji je po povratku naredio: "Kupujte!"

Tako je i bilo. Interu je 180.000 eura bio sitniš, a na San Siru su vjerovali da su dobili potencijalno strašnog igrača. No, onda je na površinu isplivao neobuzdani Livajin karakter koji će ga stajati puno veće karijere. Budući da još nije imao 18 godina, nije mogao potpisati profesionalni ugovor i Inter ga je poslao na posudbu u Lugano. Livaja je bio uvjeren da je već tad trebao biti dio velike Interove momčadi i odbio je putovati na pripreme s Luganom. Stvar su spasili njegova obitelj i bliski mu ljudi koji su doputovali u Lugano i doslovno ga nagovorili da ode na pripreme.

Odbio ići na pripreme

Za Lugano nije odigrao nijednu utakmicu, a nije mu se pretjerano igralo ni za Cesenu, za koju je skupio tri nastupa za mladu i tri za prvu momčad. Temperamentni Livaja bio je u stalnom sukobu sa samim sobom i s ljudima oko sebe, ali je u sezoni 2012./2013. kod Andree Stramaccionija u Interu odigrao 24 utakmice te upisao šest golova i dvije asistencije. Preveliku minutažu u Serie A nije imao jer je to bilo doba Diega Milita i Antonija Cassana u Interu, ali je bila dovoljna da ga Atalanta u siječnju 2013. kupi za pet milijuna eura.

Livajina epizoda u Bergamu bila je obilježena nevjerojatnim sukobima sa svima u klubu, suspenzijama, a navodno čak i tučnjavama. Nakon samo dva mjeseca prvi put je suspendiran jer se prekasno vratio iz mlade reprezentacije koju je tada vodio Niko Kovač, a samo dva mjeseca kasnije na treningu se sukobio sa suigračem Ivanom Radovanovićem.

"Poslije jednog duela mi se unio u lice. Kad sam se pokušao odmaknuti, šakom me pogodio u vilicu. Ne znam što mu se dogodilo. Prihvatio sam ga kao rođenog brata. Vozio sam ga na treninge i vraćao kući, iako sam živio na drugom kraju grada. Pričao sam s njim i govorio mu da smiri temperament i sve negativno pokuša pretočiti u pozitivno na terenu jer je fantastičan igrač. No karakterno i ljudski je ispod svakoga kriterija. Nisam mogao vjerovati da mi se smije dok sam krvavog lica ulazio u ambulantu. Stvarno me razočarao, takvim osobama nije mjesto u nogometu", rekao je Radovanović nakon spomenutog incidenta.

Atalanta je nakon toga i drugi put suspendirala Livaju kojeg više nije mogla obuzdati, a posvađao se i s U-21 izbornikom Nikom Kovačem. Tražio je preko menadžera da ga se oslobodi utakmice protiv Lihtenštajna, ali je Kovač to želio čuti od njega osobno. No Livaja mu se nije javljao na mobitel danima i Kovač ga je prekrižio. Nakon toga se požalio da se prije njega u seniorsku reprezentaciju pozivaju Ante Rebić i Alen Halilović, nakon čega ga je prekrižio i izbornik Igor Štimac.

Otpisao ga i Štimac

"Bio je blizu mojih planova, bio je već s nama i zna kako se treba ponašati. Ima moj broj telefona i, ako ima nešto reći, može mi reći osobno, a ne ovako. Ako izbornik mlade reprezentacije ima primjedbe na njegovo ponašanje, a mlada vrsta je filter za seniorsku, onda Livaja definitivno ima problema s ponašanjem. Kovač ima moju podršku", rekao je Štimac.

Ni Atalantin trener Stefano Colantuono više nije imao razumijevanja za njegov temperament te ga je sve više stavljao na klupu, odakle je u veljači 2014. Livaja odbio ići na zagrijavanje tijekom utakmice s Udineseom. Klub ga je suspendirao i treći put, a nakon što je navijače nazvao "gadovima" jer su mu zviždali na jednoj utakmici, Atalanta je konačno izgubila strpljenje i prodala ga Rubinu za šest milijuna eura.

Na odlasku iz Atalante dao je intervju Gazzetti dello Sport u kojem je rekao da je u momčadi bilo puno ljubomore, a trenera Colantuona je prozvao da mu nije dovoljno pomagao, rekavši da se s njim umalo i potukao.

"Smiješno je to što priča. Osobno mu želim sve najbolje i da ponovno nađe skupinu ovako strpljivih ljudi kakve je imao u Atalanti. Ne mogu vam ništa više o njemu reći jer bi mi za priču o njemu kao čovjeku, ali i nogometašu i enciklopedija bila premala", rekao je Colantuono.

Ni u Kazanu Livaja nije ostavio predubok trag, a karijera mu se počela uspinjati kad je po isteku ugovora u ljeto 2016. otišao u Las Palmas. Odmah u prvom kolu zabio je dva gola Valenciji i na Kanarima se vratio u svoje mediteransko okruženje i dobro se snašao. On i supruga Iris Rajčić, koja će kasnije odigrati veliku ulogu u njegovu ostanku u Hajduku, dobili su prvu kćerkicu i Livaja se konačno malo smirio. Ipak, tu i tamo bi njegov vatreni temperament isplivao na površinu.

Iako ga je trener Quique Setien volio, Livaja je tu i tamo njega i suradnike znao iznervirati bacanjem markera i durenjem što ne igra u utakmicama u kojima je mislio da mora igrati. U 26 utakmica zabio je sedam golova uz četiri asistencije, ali mu je karijera u Španjolskoj završila nakon što je na utakmici protiv Alavesa u 87. minuti, četiri nakon što je ušao u igru, dobio crveni karton zbog grubog prekršaja. Bijesan zbog odluke Livaja je odgurnuo suca te dobio pet utakmica suspenzije i Las Palmas ga je nakon toga prekrižio.

U Ateni kao kod kuće

Zadnja šansa da od silnog talenta ipak nešto napravi stigla je pozivom AEK-a. Atenski klub titulu je čekao 24 godine i tadašnji trener Manolo Jimenez navodno je inzistirao na tome da klub dogovori posudbu Livaje s opcijom otkupa. U Ateni je pronašao dio Splita: vatrene navijače na granici zdrave euforije, grad idealan za njegov karakter i atmosferu koja mu je legla i u kojoj je najbolji. U šampionsku sezonu AEK-a ugradio je deset golova i sedam asistencija i 1.8 milijuna eura za otkup ugovora od Las Palmasa činilo se kao sitniš. U Grčkoj je igrao najbolji nogomet u karijeri do povratka u HNL, iako ni u Ateni nije moglo bez ponekog ekscesa koji su se AEK-ovoj zvijezdi tolerirali.

"Kad dugo promatrate Livaju, shvatite da postoji podosta negativnih aspekata njegove igre. Često je nervozan, lako se naljuti i gubi strpljenje pa bez ikakve potrebe dobiva žute i crvene kartone. Zna se svađati s trenerima, kao što je to ovdje bio slučaj s bivšim strategom Cardozom kojeg je napao ispred svih kad ga je u jednoj utakmici izvadio pola sata prije kraja. Livaja se nikad ne libi otvoreno pokazati što misli i to ga često zna koštati. Da nema problema s disciplinom i sam sa sobom, bio bi igrač svjetske kvalitete. Ovako ga samodestruktivnost kojoj naginje zbog velikog ega drži u zoni prosječnosti. Njegov najveći problem je u glavi i, ako to riješi, sutra može igrati u nekom od 20 najboljih klubova Europe. To po kvaliteti svakako zaslužuje", napisao je za Index u veljači ove godine grčki novinar Johnny Georgopoulos.

Iako naslov s AEK-om nije uspio obraniti, Livaja je i sljedeće dvije sezone bio odličan, a nakon doigravanja u sezoni proglašen je MVP-jem lige s 9 golova i osam asistencija u 32 utakmice. Ukupno je u svim natjecanjima zabio 15 golova uz 12 asistencija, ali je onda zapelo oko ugovora. Na ljeto ove godine istjecao mu je ugovor. AEK mu je u siječnju ponudio novi ugovor od milijun eura po sezoni, Livaja je tražio 200.000 eura više i tu je pukla ljubav. Livaja je raskinuo ugovor s Grcima i postao slobodan igrač. 

Jakobušić i Nikoličius ga uvjerili u jaki Hajduk

Po Splitu se počelo pričati da bi se Livaja u nedostatku drugih opcija mogao vratiti u Hajduk. Priča se zakotrljala i došla do Lukše Jakobušića i novog sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Obojica su znali da im za stvaranje velikog Hajduka treba netko domaći, neka ikona koja će raspaliti maštu navijača, ali koja je dovoljna dobra da oko nje mogu graditi momčad. I za njih, kao i sve prethodne klubove, Livaja je bio rizik koji su bili spremni preuzeti.

No, ni oni sami vjerojatno nisu mislili da će se dogoditi to što se dogodilo.

"Moj san uvijek je bio zaigrati na Poljudu u Hajdukovu dresu", rekao je Livaja za Index 2009. godine.

Dvanaest godina kasnije to mu se i ostvarilo. U prvih šest utakmica u HNL-u zabio je jedan i namjestio pet golova i sezonu je završio sa šest golova i sedam asistencija u 15 utakmica. Na kraju sezone imao je neke ponude, turski Rizespor mu je nudio 1.3 milijuna eura, a Bešiktaš navodno i više. Sve su glasnije priče bile da ga Hajduk neće moći zadržati, ali onda je krenula, za hrvatske prilike nezapamćena, kampanja #LivajaOstani. Njegovoj supruzi Iris nudili su se odlasci u dućan, besplatni majstorski radovi po kući, što god treba samo da nagovori Marka da ostane. Tako je i bilo.

Grafika: Sofascore za IndexSport

#LivajaOstaje

"Prije svega želim zahvaliti svim navijačima, od kada sam došao, a posebno u posljednjih mjesec dana, prema meni i mojoj obitelji emitirali ste toliko pozitivne energije, bezbroj poruka podrške, odobravanja i želja za mojim ostankom. Da sam i htio otići, to ne bi bilo moguće uz sve ovo što ste napravili. Od samog početka moja želja je bila da ovdje pokušam napraviti nešto što će se pamtiti. Mislim da imamo još nedovršenog posla i drago mi je što zajedno idemo u borbu za najviše ciljeve", rekao je Livaja kad je objavljena vijest da ostaje u Hajduku do 2024. godine.

Iako o ugovoru koji ima u Hajduku kruže razne priče, sigurno je jedino da je od Jakobušića i Nikoličiusa tražio garanciju da će doći dosta novih igrača s kojima će Hajduk biti konkurentan. Kad su ga u to uvjerili, Livaja se odrekao potencijalno puno veće plaće i potpisao ugovor s Hajdukom.

"To je Marku bio najbolji potez u karijeri. On se ovdje osjeća kao riba u vodi jer se vratio tamo gdje je uvijek želio biti i gdje pripada. Ta Torcida, Split i sve što on nosi njega hrane i on se ovdje osjeća savršeno. On živi Hajduk, živi Dalmaciju i, kad je sve oko njega za njega idealno, onda igra ovako kako sad igra. Veliko priznanje tu ide i Dambrauskasu koji je shvatio kakav je Livaja igrač i koji ga je pustio da igra bez nekih prevelikih zahtjeva i obveza u igri. Samo ga pušta da igra, a onda vidite kako to izgleda. Ne znam kako će ova sezona završiti, ali bez njega je Hajduk slabiji pedeset posto i na terenu i izvan njega", rekao nam je Bogdan.

Bez njega slabiji dva ili tri mjesta

Tako je Hajduk dobio igrača oko kojega može graditi jaku momčad pod uvjetom da ga odmah ne proda. Dobio je i HNL. Zvijezdu kakvu nije imao jako dugo, igrača kojeg s guštom gledaju i dive mu se i navijači drugih klubova. 

"Cijela ta dugogodišnja situacija oko Hajduka dovela je do toga da se njega tretira kao svetinju i bogom danog igrača. Kroz klub je zadnjih godina prošlo masu igrača koji su bili promašaji i, kad se pojavi igrač ovakve kvalitete, onda se ljudi zapale. Hajdukovi navijači željni su idola, takvih idola iz svojeg susjedstva, a Livaja je uvijek bio izvanserijski igrač. Sad se, nadam se, malo smirio i Hajduk je bez njega slabiji za dva ili tri mjesta na tablici. Dosta bih se morao vratiti unazad da se sjetim nekog igrača koji je po svemu bio kao Livaja. Zadnji takav tip kojeg pamtim je Blaž Slišković, izvanserijski talent, strašan karakter, koji je u karijeri mogao napraviti puno više. Siguran sam da je Livaja danas u stanju kontrolirati se puno više nego ranije. Malo se smirio, ima obitelj i užitak ga je gledati. No siguran sam da će ga Hajduk prodati ovog ljeta ako dobije pravu ponudu za njega", smatra Ivan Buljan.

Sjajnim igrama u Hajduku Livaja se ponovno vratio u reprezentaciju. Zvao ga je Dalić i ranije, ali nije na njega ozbiljno računao. Sad je situacija potpuno drukčija i samo neki drastičan pad u formi bi ga udaljio od Katara i Svjetskog prvenstva. Uostalom, igrača u takvoj formi na toj poziciji Dalić trenutačno nema.