LAWRENCE TAYLOR je 1985. već bio na krovu sportskog svijeta. Etablirao se kao najbolji obrambeni igrač NFL-a, a njegova dominacija već je mijenjala sport. Cijela liga morala se prilagođavati samo kako bi ga pokušala zaustaviti.

No, van terena je imao probleme sa svim porocima. U veljači 1986. godine prijavio se na odvikavanje u Houstonu pod lažnim imenom. Isto to odvikavanje je napustio nakon jedne terapije jer je mislio da su drugi ovisnici ludi. Mnogo to govori o situaciji kad ju ističe Taylor, čovjek koji je žvakao staklo, prebijao dilere i pušio do jedne unce cracka, odnosno 28 grama dnevno.

S odvikavanja je otišao provesti cijelu pauzu igrajući golf s agentom, a vratio se iduće sezone tako što je postavio najdominantniju obrambenu sezonu u povijesti, u kojoj je predvodio ligu u rušenjima, postao jedan od samo dvojice obrambenih igrača koji su osvojili MVP nagradu te osvojio Super Bowl pobijedivši Johna Elwaya, jednog od najvećih quarterbackova ikad, kao protivnika u velikom finalu.

Takav je kontrast Taylorove karijere, koja je bila veličanstvena na terenu, a mračna van terena, a zapravo su obje dolazile iz istog mentaliteta koji je u svemu išao na 100% i nije mario ni za što drugo.

Počeo je igrati kasno. Gotovo ga nitko nije htio

Taylor je odrastao sa željom igranja bejzbola, a američki nogomet je počeo igrati tek u trećoj godini srednje škole. Tada je imao oko 178 centimetara i 82 kilograma i nije izgledalo kao da će izrasti u fenomena. 

"U početku su svi ostali igrači bili daleko ispred njega i mislio sam da će vrlo brzo odustati. Ali nije. Do sredine posljednje srednjoškolske sezone igrao je kao opsjednut", pričao je njegov srednjoškolski trener Melvin Jones.

U međuvremenu je narastao na otprilike 183 centimetra i 95 kilograma, ali za priliku na velikim sveučilištima je uglavnom već bilo kasno. Taylor nije bio tražena roba, a prilika koju mu je ponudilo sveučilište North Carolina je došla slučajno. Jedan od njihovih trenera došao je pogledati igrače u njegovoj školi, vidio Taylora na snimci i ponudio mu stipendiju.

Filmska priča o igraču koji se pojavi niotkuda i napravi pozitivan šok nije se mogla predvidjeti ni u prve dvije godine fakulteta. Stigao je 1977. kao vrlo sirov igrač s malo iskustva. Prve sezone je selio po pozicijama te je bio korišten u ulogama u kojima nije mogao doći do izražaja, a drugu sezonu su mu obilježile ozljede.

Tek uoči treće godine fakulteta je premješten na mjesto vanjskog linebackera, a ostalo je, kako kažu, povijest. U 11 utakmica juniorske sezone imao je 95 rušenja, 5 rušenja quarterbacka i sedam osvojenih lopti. 

Bio je "nepromišljen, jednostavno nepromišljen"

Već su se tad mogle vidjeti luđačke navike kod Taylora, bilo to u dobrom ili u lošem smislu. Naime, Taylor od samog početka nije imao normalan odnos prema svom tijelu. 

"Kao igrač u prvoj godini skočio bi dobra dva metra u zrak kako bi blokirao punt, a onda bi pao na stražnji dio vrata. Bio je nepromišljen, jednostavno nepromišljen", prisjetio se Bobby Cale, tadašnji pomoćni trener North Caroline.

Isto se događalo i van terena. Taylor je na fakultetu tek pokušavao steći status među starijim suigračima i, prema ljudima koji su ga tada poznavali, bio je opsjednut idejom poštovanja. Njegov cimer Steve Streater pričao je kako su ga prijatelji zadirkivali da ga u obližnjem baru ne poštuju dovoljno.

"Jedne večeri Lawrence je ušao u taj bar i sve porazbijao, stolice, čaše, sve. Mislio je da je to ono što treba napraviti da bi stekao poštovanje", rekao je Streater. 

Do 1980. više nije morao razbijati čaše kako bi zadobio poštovanje. Taylor je u svojoj posljednjoj sezoni imao 16 rušenja quarterbacka, tada rekord North Caroline, uz ukupno 22 rušenja za gubitak jardi. Bio je jednoglasni All-American i proglašen najboljim igračem konferencije, što je iznimno rijetko priznanje za obrambenog igrača.

North Carolina je završila sezonu s omjerom 11:1 i osvojila konferencijski naslov, a Taylor je u dvije najneizvjesnije utakmice napravio ključne obrambene akcije kojima je sačuvao pobjede. Bilo je jasno da je izrastao u jedinstvenu silu, a slijedio je draft i put u NFL prije kojeg je jedino pitanje bilo kako bi ga momčad s prvim izborom, New Orleans Saintsi, mogla propustiti.

26 od 28 ekipa uzelo bi Taylora. Saintsi nisu

Uoči drafta 1981. godine provedena je anketa među generalnim menadžerima tadašnjih 28 NFL momčadi. Njih 26 odgovorilo je da bi, kada bi imali prvi izbor, uzeli Taylora. Jedan od dvojice koji nisu tako mislili bio je Bum Phillips, novi trener New Orleans Saintsa, momčadi koja je zaista imala prvi izbor.

Saintsi su prvim izborom uzeli Georga Rogersa iz South Caroline, aktualnog osvajača trofeja Heisman, najveće individualne nagrade u sveučilišnom footballu. Rogers nije bio promašaj, u prvoj sezoni je postao najbolji trkač cijelog NFL-a s 1674 jarda, postavio tadašnji rekord za igrače u prvoj sezoni i osvojio nagradu najboljeg napadačkog rookieja godine. Jedini problem oko te odluke je što je drugi izbor bio Lawrence Taylor.

Giantsi tu nisu imali nikakvih dilema. Njihov generalni menadžer već je Taylora uspoređivao s Dickom Butkusom, jednim od najvećih linebackera u povijesti. "Taylor je najbolji sveučilišni linebacker kojeg sam ikad vidio. Gledao sam i Dicka Butkusa. Taylor je veći i snažniji, a u blitzu je razoran", govorio je Young prije drafta.

Giantsi su ga uzeli drugim izborom. Njihov tadašnji trener Ray Perkins kasnije je objašnjavao da ih je, uz nevjerojatni talent, privuklo i ono što su mislili da znaju o Taylorovom karakteru.

"Bio je najčišći igrač na draftu. Pod tim mislim da nije imao nekakve probleme iza sebe. Velik potencijal, sjajan mladić i bez ikakvih problema", govorio je Perkins. Dobili su Giantsi legendu NFL-a, ali Perkinsova procjena će s godinama zvučati sve nevjerojatnije.

Drafta se gotovo nije sjećao. Popio je 41 pivo

NFL draft početkom osamdesetih još nije bio današnji televizijski spektakl na koji najbolji igrači dolaze u skupim odijelima i čekaju da ih se pozove na pozornicu pri odabiru. Draft 1981. održavao se u njujorškom Sheratonu, ali Taylora tamo nije bilo.

Godinama kasnije, kada su ga pitali čega se sjeća iz trenutka kada je postao drugi izbor NFL drafta, Taylor je dao sjajnu najavu svoje karijere: "Ne sjećam se baš puno. Popio sam 41 Coors Light pa vam ne mogu puno reći. Znam samo da je bilo uzbudljivo, ali tada draft nije izgledao ovako. Bila je to stara škola"

Novinar ga je zatim pitao je li barem bio okružen obitelji. "Sa mnom su bili moji prijatelji za cuganje", odgovorio je Taylor.

U NFL-u su vrlo brzo shvatili da takvog igrača još nisu vidjeli

Neki veterani Giantsa imali su problem s tim što je igrač u prvoj sezoni dobio veliki ugovor bez ijedne odigrane utakmice, ali nije im trebalo dugo da promijene mišljenje. Već na prvom trening kampu Taylorovi suigrači počeli su ga zvati Supermanom i šaliti se da mu umjesto ormarića trebaju postaviti telefonsku govornicu. Bio je težak više od 100 kilograma, dovoljno snažan da pregazi igrača koji ga je pokušavao blokirati i dovoljno brz da ga jednostavno zaobiđe.

Njegov dolazak dobro je osjetio i Phil Simms, quarterback Giantsa koji je na treninzima morao igrati protiv nove zvijezde vlastite obrane. "U napadu na quarterbacka on je životinja. Ili će te zaobići ili će proći kroz tebe. Toliko je brz da je već nakon dva koraka u punoj brzini", rekao je Simms i dodao: "Jedva čekam da sezona počne, barem više neću morati igrati protiv njega."

Priče s treninga nastavile su se gomilati, a glas o čudovištu Giantsa počeo se širiti ligom prije nego što je odigrao prvu NFL utakmicu. Terry Bradshaw, četverostruki osvajač Super Bowla s Pittsburgh Steelersima, prisjećao se svoje prve utakmice protiv Taylora: "Skoro me ubio. Stalno sam se pitao: 'Tko je ovaj tip?' Dolazio mi je sa slijepe strane i razbio mi rebra."

Regularna sezona samo je potvrdila strahove ostatka lige. Taylor je upisao 133 rušenja i 9,5 rušenja quarterbacka, uz osvojenu loptu i presijecanje. Očekivano je proglašen najboljim obrambenim igračem među rookiejima, a puno manje je očekivano to što je istodobno proglašen najboljim igračem cijelog NFL-a, uspjeh koji nijedan drugi rookie nije uspio replicirati. Giantsi, koji su godinama bili jedna od lošijih momčadi lige, završili su sezonu s omjerom 9-7 i prvi put od 1963. izborili doigravanje. 

Cijela liga morala je smisliti kako ga zaustaviti. Nisu uspjeli

Druga sezona ponudila je isti individualni uspjeh kao i prva. Taylor je 1982. ponovno proglašen najboljim obrambenim igračem lige, a njegova dominacija počela je stvarati revoluciju u cijelom sportu.

Prije Taylora napadi su navalu vanjskog linebackera često rješavali vrlo jednostavno. Probijač bi ostao iza linije i preuzeo ga prije nego što dođe do quarterbacka. Probijači su bili dovoljno brzi da pokušaju pratiti Taylora, ali nisu bili dovoljno veliki i snažni da ga zaustave, dok su klasični ofenzivni linijaši imali obrnut problem - mogli su izdržati njegovu snagu, ali nisu bili dovoljno pokretljivi da ga prate.

Protivnički treneri zato su počeli mijenjati napadačke taktike samo zbog njega. Bill Walsh, jedan od najvećih trenera u povijesti, protiv Taylora koristio je svog najboljeg blokera samo kako bi ga pratio. Joe Gibbs, trener Washingtona koji je s Giantsima igrao dvaput godišnje, prilagođavao je čitave formacije kako bi imao više igrača oko Taylora.

"Morali smo napraviti poseban plan samo za Lawrencea Taylora. Takvo nešto u ovoj ligi ne radiš često, ali na njemu smo naučili lekciju na teži način. Gubili smo utakmice", govorio je Gibbs.

Počeo se mijenjati način na koji ekipe grade momčadi. Počeli su se puno više cijeniti veliki i brzi igrači čiji je posao bio čuvati quarterbacka od igrača poput Taylora. Pozicija lijevog tacklea, igrača koji štiti quarterbackovu slijepu stranu, postala je jedna od najvažnijih i najskupljih u cijelom sportu. 

"Lawrence je promijenio igru. Ofenzivni linijaši nisu bili dovoljno brzi da izađu na njega prije nego što dođe do quarterbacka. Zato su svi morali promijeniti ono što rade. Svi u ligi, zbog Lawrencea Taylora", rekao je Phil Simms.

John Madden, legendarni trener, također je isticao njegovu važnost za razvoj strategije: "Lawrence Taylor je u obrani imao velik utjecaj kao bilo koji igrač kojeg sam ikad vidio. Promijenio je način na koji se igra obrana, način na koji se napada quarterbacka, način na koji igraju linebackeri i način na koji napadi blokiraju linebackere."

U Giantsima su mislili da neće doživjeti 30. godinu

Giantsi su, kao i ostatak lige, morali shvatiti kako zaustaviti Taylora. Samo što je njihov problem bio taj kako ga zaustaviti van terena, gdje su od samog početka vidjeli da je to najveća opasnost za njegovu karijeru. Već tijekom prve NFL sezone gotovo je poginuo nakon što je doživio prometnu nesreću u velikoj brzini.

Generalni menadžer George Young nakon toga je treneru Giantsa rekao da bi se iznenadio ako Taylor doživi 30. godinu, a momčad je zatim uzela policu životnog osiguranja na Taylora vrijednu dva milijuna dolara.

Taylor je živio jednako kao što je igrao, bez pretjeranog razmišljanja o tome što slijedi nakon idućeg poteza. "Koliko god to zvučalo ludo, postoji stvarna veza između divljeg, nepromišljenog ponašanja van terena i takvog ponašanja na terenu", rekao je Taylor.

Zbog takvog pristupa, koji ga je na terenu doveo do legendarnog statusa, van terena je počeo ići prema svijetu svih mogućih poroka. Taylor je kasnije rekao da je kokain prvi put probao na zabavi tijekom prve sezone u NFL-u. Do treće sezone, prema njegovoj kasnijoj verziji događaja, već je pušio crack.

"Odjednom imaš četiri, pet, šest, sedam tisuća dolara u džepu i pokušavaš smisliti što ćeš s njima. Ponašao sam se nezrelo. Rekao sam: 'Idemo se zabaviti' i počeo eksperimentirati s kokainom. Iskreno, bilo je zabavno", pričao je Taylor.

Sve se počelo spajati u kaotičnu kombinaciju. Alkohol je još na fakultetu bio velik dio njegovog života, a kokain je vrlo brzo prerastao pojavljivanje na povremenim zabavama. Do 1984. njegovo ponašanje već je bilo tema razgovora među ljudima iz drugih NFL klubova.

"Čuli smo da ima užasan problem s alkoholom i problem s kokainom. Neki njegovi suigrači govorili su da se nasmrt boje biti s njim u automobilu", rekao je neimenovani dužnosnik jednog NFL kluba.

Donald Trump mu je platio milijun dolara da napusti Giantse

Početkom 80-ih NFL je dobio bogatu konkurenciju u USFL-u, ligi koja je velikim ugovorima pokušavala privući najbolje igrače američkog nogometa. New Jersey Generalse kupio je Donald Trump, koji je odmah krenuo loviti najveća imena.

Taylor je bio nezadovoljan ugovorom u Giantsima, a Trump je u tome vidio priliku. 1983. ga je doveo u Trump Tower i ponudio mu milijun dolara, tada ogroman iznos za obrambenog igrača. Taylor je potpisao ugovor prema kojem bi nakon isteka tadašnjeg ugovora s Giantsima prešao u Generalse. Milijun dolara dobio je odmah u obliku dugoročnog beskamatnog zajma. 

Ipak, Taylor se vrlo brzo predomislio. Želio je ostati s Giantsima, a njujorška momčad nije namjeravala izgubiti najboljeg obrambenog igrača lige. Taylor je Trumpu vratio milijun dolara, a Giantsi su mu platili još 750 tisuća kako bi odustao od Taylorovih prava.

Taylor je zauzvrat od Giantsa dobio novi šestogodišnji ugovor vrijedan 6,2 milijuna dolara. Trump je tako u svega nekoliko tjedana zaradio 750 tisuća dolara na legendi koja nikad nije zaigrala za njegov klub.

Odvikavanje je napustio nakon jedne terapije. Onda je odigrao sezonu života

Taylor je sredinom 80-ih postao potpuni fenomen. Njegov život izvan terena postajao je sve neuredniji, kokain je prerastao u ozbiljan problem, a istodobno je na terenu postajao sve dominantniji kao najbolji obrambeni igrač lige. Problemi van terena su došli do granice nakon sezone 1985., kada se pod lažnom imenom prijavio u bolnicu u Houstonu kako bi pokušao liječiti ovisnost.

Taylor je sudjelovao na samo jednoj terapiji, slušao priče drugih ovisnika i zaključio da su ljudi oko njega ludi. Napustio je bolnicu i ostatak pauze proveo igrajući golf sa svojim agentom. Golf je nazivao svojim "detox tankom", načinom da se barem privremeno makne od droge. 

"Ali morate razumjeti, to nije utjecalo na moju igru", govorio je kasnije Taylor o drogama i životu koji je tada vodio, a sezona 1986. je to i dokazala.

Usred kaosa, Taylor se vratio u najboljoj formi karijere. U 16 utakmica srušio je protivničke quarterbackove 20,5 puta, najviše u NFL-u te sezone i gotovo dvostruko više nego godinu ranije. Giantsi su završili regularni dio sezone s omjerom 14-2, najboljim u svojoj povijesti, a njihova legendarna obrana postala je poznata kao "Big Blue Wrecking Crew".

Taylor je treći put proglašen najboljim obrambenim igračem godine, ali to mu ipak nije bila najveća nagrada. Proglašen je tad najvrjednijim igračem cijelog NFL-a, podvig koji su uspjela samo dvojica obrambenih igrača. To je uspio jedino još Alan Page 1971. godine, a nitko nakon Taylora nije ponovio njihov uspjeh.

NFL je povijesno liga u kojoj najveće nagrade osvajaju quarterbackovi, a zatim ostale napadačke zvijezde, zbog čega je važno naglasiti koliko obrambeni igrač mora dominirati da bi birački zaključili da je važniji od svakog od njih.

"Postoje trenuci u utakmici kada znaš da dolazi ključna akcija. Jednostavno to osjetiš. Neki igrači bježe od tih trenutaka. To je kao u košarci, neki žele uzeti posljednji šut, a neki žele dodati loptu. Ja želim taj posljednji šut", objašnjavao je Taylor svoj mentalitet koji mu je donosio prevagu u ključnim trenucima utakmica. 

Te godine su Giantsi u doigravanju prvo ponizili San Francisco 49erse 49:3, a zatim Washington 17:0. U Super Bowlu su ih čekali Denver Broncosi predvođeni Johnom Elwayem, jednim od najvećih quarterbackova u povijesti sporta. 

Denver je na poluvremenu vodio 10:9, a Giantsi su u nastavku došli do 30 poena i uvjerljive pobjede od 39:20. Taylor je osvojio svoj prvi Super Bowl i došao do najkompletnije moguće sezone za obrambenog igrača, svega nekoliko mjeseci nakon bijega s odvikavanja. 

Mogao je zaspati na sastanku i svejedno znati više od ostalih

Taylorovu dominaciju bilo je na prvu lako pripisati fizičkoj dominaciji. Bio je snažniji od brzih igrača i brži od snažnih. Ipak, ljudi koji su s njim igrali tvrdili su da tu nije spomenut najvažniji dio njegove veličine. Carl Banks, linebacker koji je igrao na suprotnoj strani od Taylora u obrani Giantsa, ispričao je priču iz te 1986. godine. 

Tijekom pripreme za utakmicu protiv Washingtona, Taylor se nije pojavio na ranijim sastancima, a na sastanak obrambene linije došao je nakon ručka. Dok su treneri i igrači gotovo sat vremena gledali snimke Washingtona i pokušavali složiti plan napada na quarterbacka, Taylor se zavukao ispod stola, stavio sunčane naočale i zaspao.

"Kvragu, Lawrence, ako već zbog nečega trebaš biti budan, onda bi trebao biti budan zbog ovoga. Radimo plan napada na quarterbacka", iznervirano mu je rekao trener Lamar Leachman.

Taylor je tražio da ponovno ugase svjetla i puste snimku. Pogledao je jednu akciju, zatim otišao do ploče i nacrtao cijeli plan za svakog igrača u obrani, uključujući način na koji će Washington reagirati na njihove poteze. "Mogu li sad opet spavati?" pitao je.

Giantsi su koristili taj plan na utakmici, a Taylor je imao tri rušenja quarterbacka. Kada su Giantsi iste godine ponovno igrali protiv Washingtona, imao je još tri. "To je bio trenutak koji mi je pokazao da Lawrence vidi igru drukčije. To jednostavno objašnjava njegovu veličinu", pričao je Banks.

"Čak i kad je bio ozlijeđen, nije bio ozlijeđen"

Uz visoku inteligenciju i nevjerojatne fizičke karakteristike, Taylorova dominacija se od početka karijere veže uz nedostatak brige za vlastito tijelo. Igrao je bez gotovo ikakvog instinkta za samoodržanjem i ponašao se kao da bol ne postoji.

Bill Belichick, legendarni trener koji ga je u početku karijere deset godina vodio kao pomoćnik u Giantsima, pokušao je objasniti taj mentalitet: "U deset godina koliko sam ga trenirao, nikad nije bio ozlijeđen. Čak i kad je bio ozlijeđen, nije bio ozlijeđen. Jednostavno to nije priznavao", rekao je Belichick.

Liječničko osoblje Giantsa mu je jednom moralo sakriti kacigu kako se ozlijeđen ne bi vratio u utakmicu. Nakon napuknuća potkoljenične kosti 1987. igrao je već sljedećeg tjedna, a dvije godine kasnije slomio je kost u stopalu i propustio samo jednu utakmicu. Taylor je govorio da je igranje kroz bol stvar uvjeravanja samog sebe da zapravo nisi ozlijeđen.

Taylorova agresivnost najpoznatije je došla do izražaja u utakmici protiv Washingtona 1985. godine. Quarterback Joe Theismann, koji je dvije godine ranije bio MVP lige, dobio je loptu natrag u trik-akciji i tražio igrača kojem će baciti loptu.

Taylor mu je došao sa slijepe strane, uhvatio ga i brutalno srušio. Theismannova desna noga ostala je zarobljena i pukle su mu obje kosti potkoljenice u jednoj od najružnijih ozljeda u povijesti sporta. Theismann više nikad nije odigrao NFL utakmicu nakon toga.

"Čuo sam kako je puklo. Prošlo je kroz mene. Kao da se dogodilo meni. Pozlilo mi je", rekao je Taylor nakon utakmice. "Nisam ja kriv. To je football. Ali zapravo nije ni važno čija je krivnja. Nikad ne želiš vidjeti da se u sportu dogodi nešto takvo", govorio je.

Theismannova ozljeda nije promijenila način na koji je Taylor igrao, a tri godine kasnije dobio je priliku pokazati što se događa kad svoju brutalnost i nemar za vlastito tijelo dovede do ekstrema.

Giantsi su u studenome 1988. gostovali kod New Orleans Saintsa u utakmici iznimno važnoj za borbu za doigravanje. Bili su bez važnih igrača, a ni Taylor nije trebao igrati. Imao je teško ozlijeđeno desno rame i potrgan prsni mišić. Rame mu je poseban pojas morao držati dovoljno stabilnim da uopće može nastupiti.

Taylor je ipak zaigrao, a kamere su ga tijekom utakmice hvatale kako se na klupi grči od boli. U jednom trenutku se valjao po travnjaku nakon akcije, a već u idućoj je bio spreman za nastavak. "Vidjelo se da ga boli. Manji čovjek otišao bi na klupu. On se ne samo vratio u igru nego je u sljedećoj akciji bio zvijer", pričao je suigrač George Martin.

Taylor je završio utakmicu sa sedam rušenja, tri rušenja quarterbacka i dvije iznuđene izgubljene lopte. Giantsi su pobijedili 13:12, a njihov napad je cijele utakmice postigao samo jedan touchdown. Pobjedu je morala iznijeti obrana predvođena Taylorom, čije je rame praktički moralo biti pričvršćeno za tijelo kako bi izašao na teren.

"Toliko je pio da mu je alkohol izlazio kroz pore"

Taylor je u svojoj dominaciji na terenu dobivao razloge vjerovati da može živjeti kako želi. Što god napravio van terena, nedjeljom bi izašao na teren i ponovno bio najbolji igrač Giantsa. Dok god se to nije mijenjalo, granice onoga što mu je klub bio spreman tolerirati postajale su sve šire.

Butch Woolfolk, njegov suigrač iz prve polovice 80-ih, pričao je da Tayloru gotovo nije trebao san. Nakon cjelonoćnog izlaska pojavio bi se u svlačionici, istuširao se i pokušao prikriti tragove prethodne večeri vodicom za ispiranje usta.

"Pio je vodicu za ispiranje usta koliko god je mogao. Toliko je pio alkohol da mu je izlazio kroz pore. Mogao si ga namirisati", prisjećao se Woolfolk.

Ponekad su se i suigrači čudili kada bi Taylor na utakmicu stigao odmoran. Suigrač Phil McConkey prisjetio se kako je Taylor jednom ušao u svlačionicu prije utakmice neobično raspoložen i objavio: "Dečki, da vidimo što mogu napraviti s osam sati sna!"

Uz alkohol, Taylor je godinama koristio kokain, a kasnije je tvrdio da Giantsi, NFL, pa čak i ljudi iz policije nisu mogli ne znati što radi. "Giantsi su od vrlo ranog razdoblja znali tko u momčadi uzima drogu. Sigurno su znali za mene jer su mi dali do znanja da znaju. Policajci i ljudi iz NFL-ova osiguranja, ljudi koje sam poznavao, pratili su me. To nije bila paranoja, to je bilo praćenje." 

"Ako su me htjeli uhititi, u redu. Ali znao sam da neće, dok god sam bio ono što jesam i dok god mi je igra bila na razini", rekao je Taylor. "Gotovo je samo po sebi bilo uzbudljivo znati da ljudi znaju što radim i da neće napraviti ništa kako bi me zaustavili."

Droga i alkohol nisu bili jedini poroci

Byron Hunt, linebacker Giantsa koji je jedno vrijeme živio s Taylorom, kasnije je opisivao zabave u njihovoj kući. "Jedne noći u svakoj sobi i svakom ormaru bio je netko, ili je spavao ili se seksao. Živjeli smo san", prisjećao se Hunt. 

"U tom hladnjaku imali smo dvije stvari: Budweiser i ono što smo zvali strawberry shake. To je bio penicilin s okusom jagode, za bilo koju bolest koju bi mogao pokupiti nakon odnosa s pogrešnim ženama", rekao je Hunt ESPN-u godinama kasnije.

Jedna od najpoznatijih epizoda Taylorovih noći sa ženama završila je na momčadskom sastanku Giantsa. Taylor je na sastanak stigao sa skrivenim rukama, a dok su u zamračenoj sobi gledali snimku protivnika, suigrači su čuli zveckanje metala i ubrzo shvatili da Taylor na rukama ima lisice.

"Nekoliko dama isprobavalo je neku novu opremu koju su imale. Samo se dogodilo da nisu imale ključ", rekao im je Taylor. Ipak nije propustio sastanak, nego je čekao da pronađe način da ih skine u klupskim prostorijama, a na kraju je morao doći bravar.

Taylor je tvrdio da je žene znao koristiti i kao dio taktike sabotiranja protivničke momčadi. Ideju je dobio na gostovanju u Houstonu, kada su njemu i suigraču večer prije utakmice na vrata hotelske sobe pokucale dvije žene koje je netko poslao kako bi ih zadržale budnima.

"Netko pokuca na vrata, ti ih otvoriš, a tamo stoje dvije prekrasne žene i kažu: 'Mi smo za vas!' A ja im kažem: 'Došle ste na pravo mjesto'", prisjećao se Taylor kroz smijeh: "Jesu li nas uspjele izmoriti? Odradile su poprilično dobar posao."

Taylor je istu ideju počeo koristiti protiv drugih. Preko eskort-službi je slao žene protivničkim igračima večer prije utakmica, nadajući se da će ih zadržati budnima i tako mu olakšati posao na terenu. "Znaš što vole i kakav tip žena vole, a onda samo nazoveš službu", pričao je Taylor i isticao da su mu meta bili protivnički igrači s kojima je ulazio u izravan fizički duel. 

"Koliko god možeš" bila je uputa ženama na to koliko trebaju zadržati igrača budnim, a posebno je računao na trenutak kada bi protivnik zaključio da mora otići spavati. Tada su, prema Taylorovim uputama, žene trebale aktivno pokušati produžiti noć. Uspio je spojiti svoj najpozitivniji i najnegativniji način razmišljanja u nešto nemoralno, ali nešto što mu donosi prednost na terenu.

Tuđi urin nosio je na testiranje u bočici aspirina

NFL je krajem 80-ih sve ozbiljnije pokušavao suzbiti korištenje droge, što je za Taylora otvorilo problem koji nije mogao riješiti tako da se jednostavno pojavi za vikend i odigra sjajnu utakmicu.

Taylor je ipak neko vrijeme uspijevao varati sustav. "Počeo sam nositi praznu bočicu aspirina i prije testiranja tražiti nekog čistog suigrača da mokri u nju umjesto mene", prisjećao se Taylor svojih metoda.

Jedan od igrača čiji je urin koristio bio je Butch Woolfolk, isti suigrač koji je pričao o Taylorovim problemima s alkoholom. Woolfolk nije pio, pušio, ni uzimao drogu, zbog čega je Taylor znao dogovoriti susret s njim u zahodu prije testiranja.

"Onda bih punu bočicu stavio u suspenzor, uzeo praznu bočicu za testiranje, otišao u kabinu i prelio čisti urin u nju. Kasnije su tijekom testiranja postavili čovjeka da stoji iza mene dok sam okrenut prema pisoaru. I to sam uspio prevariti mekanom bočicom koju sam mogao stisnuti. Kad bih stao pred pisoar, samo bih posegnuo dolje i stisnuo bočicu", rekao je Taylor.

To je neko vrijeme prolazilo, ali Taylor je eventualno pao. U kolovozu 1987. je prvi put pao na NFL-ovom testu. Bio mu je to prvi službeni prekršaj po tadašnjem programu pa nije suspendiran, nego je stavljen u stroži režim nadzora i liječenja.

Drugi put je pao godinu dana kasnije, a tad nije mogao izbjeći suspenziju. NFL ga je suspendirao na 30 dana, zbog čega nije mogao trenirati ni igrati za Giantse te je propustio prve četiri utakmice sezone. Sljedeći pozitivan test mogao je izbaciti iz lige na najmanje godinu dana.

Giantsi se više nisu mogli skrivati i ignorirati Taylorov stil života zbog dominacije na terenu, odluka više nije bila njihova. "Ne očekuješ takve stvari. Imao sam svaki razlog vjerovati da je s Taylorom sve u redu", rekao je trener Bill Parcells nakon suspenzije.

Taylor se tad šokantno promijenio. S obzirom na to da ga prometna nesreća i nemaran stil života nisu omele od potencijalnih posljedica, činilo se da ništa neće. Ipak, mogućnost da mu NFL oduzme mogućnost igranja bila je veća i od toga.

Taylor je kasnije tvrdio da od suspenzije 1988. do završetka karijere 1993. više nije uzimao kokain. Motiv nije predstavljao kao prosvjetljenje, već isključivo kao brigu za svoju karijeru, koja mu je bila jedina stvar važnija od ludog stila života.

Prestao je s kokainom. Tri godine kasnije ponovno je bio prvak

Nakon što se vratio iz suspenzije 1988, Taylor je odradio tri odlične sezone, unatoč tome što mu je tijelo postajalo sve istrošenije. 1988. je skupio 15,5 rušenja quarterbacka u samo 12 utakmicama, godinu kasnije ih je imao 15, a 1990. deseti put zaredom izabran je na Pro Bowl. 

Sezonu 1990. otvorili su s deset uzastopnih pobjeda i završili regularnu sezonu s omjerom 13:3. Put u play-offu doveo ih je do finala konferencije protiv San Francisco 49ersa, aktualnih dvostrukih prvaka koji su pokušavali postati prva momčad u povijesti NFL-a s tri uzastopna naslova.

Giantsi su ranije dvaput izgubili od San Francisca, a Taylor je govorio da jednostavno moraju pronaći način da ih jednom pobijede. Filmski je to što je taj način pronašao upravo Taylor, i to u naizgled bezizlaznoj situaciji. 

San Francisco je vodio 13:12 i imao loptu te je trebao samo potrošiti vrijeme do kraja. Erik Howard, igrač Giantsa, udario je trkača Rogera Craiga i izbacio mu loptu, a ona je odletjela ravno prema Tayloru. Legenda je uhvatila loptu, preokrenula posjed i dala svojoj momčadi priliku da riješi utakmicu.

"Bilo je prikladno da je to bio Lawrence Taylor jer nam je, realno, ta akcija dobila utakmicu", rekao je njegov suigrač Mark Bavaro.

Giantsi su nakon osvojene lopte napredovali dovoljno da Matt Bahr sa zvukom sirene pogodi field goal za pobjedu 15:13. Giantsi su izborili Super Bowl, San Franciscu je propao pokušaj povijesnog trećeg uzastopnog naslova, a Taylor je nakon utakmice na pitanje što sada znači toliko spominjani "three-peat" ponudio legendaran odgovor: "Znači da sada moraju krenuti ispočetka."

Tjedan dana kasnije Giantsi su u Super Bowlu XXV igrali protiv Buffalo Billsa, momčadi s najboljim napadom NFL-a i izrazito brzim stilom koji je predstavljao suprotnost Parcellsovoj momčadi. Billsi su bili favoriti, a Giantsi su utakmicu usporili koliko god su mogli, držali loptu više od 40 minuta i pokušavali utakmicu pretvoriti u fizičku borbu u kojoj će jedna kaotična akcija odlučiti prvaka.

A kako su zamislili, tako se i dogodilo. Giantsi su vodili 20:19 kada je Buffalo četiri sekunde prije kraja dobio priliku za field goal kojim bi osvojio Super Bowl. Scott Norwood namjestio se na udarac s 47 jardi, a Taylor, koji više nije redovno igrao u postavi koja blokira udarce, našao se na terenu.

"Rekao sam si: 'Ovo je LT trenutak.' Izveli su loptu, bacio sam se. Nije bio LT trenutak", prisjećao se Taylor.

Nakon pokušaja blokiranja ostao je ležati licem prema travnjaku: "Nisam podigao pogled. Umjesto toga gledao sam Erika Howarda. Sjedio je na travi i gledao prema vratnicama, prateći udarac. Ja ga nisam želio gledati."

"No good... wide right" - legendarne su to četiri riječi kojima je ABC-ov komentator Al Michaels prokomentirao Norwoodov promašaj u posljednjoj sekundi utakmice. Giantsi su pobijedili 20:19, Taylor je osvojio drugi Super Bowl i s 31 godinom već imao gotovo sve što jedan obrambeni igrač može osvojiti. Kasnije je priznao da dok su igrači nosili trenera Parcellsa s terena, uz bljeskove kamera i slavlje oko sebe, nije znao da upravo počinje završni dio njegove karijere.

Taylor više nikad nije otišao na Pro Bowl. Parcells je nekoliko mjeseci kasnije napustio Giantse, a obrana koja je godinama bila građena oko Taylora počela se raspadati. Njegova statistika također je padala: 1991. imao je sedam rušenja quarterbacka, a 1992. samo pet.

Nije htio da ga ozljeda pošalje u mirovinu

Taylor je tijekom 1992. već otvoreno razmišljao o završetku karijere, a ozljede, koje više nije mogao izignorirati u glavi, ubrzale su to razmišljanje. U utakmici protiv Green Bay Packersa potrgao je Ahilovu tetivu i propustio posljednjih sedam utakmica sezone. 

Najavio je tad kraj karijere, ali se predomislio. Nije želio da mu zadnja slika u dresu Giantsa bude trenutak u kojem ga s terena odnose zbog ozljede. Vratio se 1993. za 13. sezonu, svjestan da više nije dominantna sila iz najboljih godina, ali dovoljno dobar da Giantsima još uvijek bude koristan.

Giantsi su te sezone završili s omjerom 11:5 i vratili se u doigravanje, ali nije bilo filmske završnice i odlaska na vrhu. San Francisco 49ersi razbili su ih 44:3, Ricky Watters postigao je rekordnih pet touchdowna, a Taylor je završio s jednim samostalnim rušenjem i bez rušenja quarterbacka.

"Mislim da je vrijeme da završim. Napravio sam sve što sam mogao. Igrao sam doigravanja, Super Bowlove, bio sam dominantna sila i stekao poštovanje igrača i ljudi diljem zemlje. To je ono što želiš napraviti u karijeri i ja sam to napravio", rekao je Taylor nakon utakmice, potvrdivši igračku mirovinu.

"Kokain sam vidio kao jedinu svijetlu točku svoje budućnosti"

Taylor je pet godina ranije prestao uzimati kokain jer je znao da bi mu još jedan pozitivan test mogao završiti karijeru. Što je bliži bio mirovini, sve se manje bojao NFL-ovih testova i razmišljao je o povratku drogi. Otišla je jedina kočnica koja ga je, bar privremeno, održala trijeznim i "normalnim".

"Kokain sam vidio kao jedinu svijetlu točku svoje budućnosti", priznao je kasnije. Nije mu dugo trebalo da potraži tu svijetlu točku - dan nakon posljednje utakmice u karijeri Taylor je ponovno pušio crack. Kasnije iste godine Giantsi su svečano umirovili njegov broj 56, najveću počast koju klub može dati igraču, a Taylor je poslije priznao da je i tog dana pušio crack.

Američki nogomet mu je bio kočnica na više načina. Na kraju se zbog njega u potpunosti smirio, a čak i u najgorim danima ovisnosti ga je tjerao da barem nekoliko dana u tjednu funkcionira kao normalna osoba. Sad više nije imao kočnicu, a stil života koji je vodio bio je konstantna nizbrdica.

Prve godine nakon mirovine je pokušavao provesti normalno. Taylor je pokušavao zaraditi izvan NFL-a, pojavljivao se u javnosti, glumio i 1995. odradio nastup na WrestleManiji. Iste godine je dvaput završio na rehabilitaciji. Ništa od toga nije riješilo problem.

1996. je uhićen u Južnoj Karolini nakon pokušaja kupnje cracka od policajca na tajnom zadatku. Jedno vrijeme nakon toga uspio je ostati čist, ali kasnije je opisivao koliko mu je život bez droge djelovao prazan. "I samo sjedim sam u kući i dosadilo mi je. Dosadilo mi je, dosadilo mi je i dosadilo mi je. Onda sam otišao na zabavu i stvari su se jednostavno dogodile", prisjetio se Taylor.

Najgori period Taylorovog života

Od jeseni 1997. pa kroz gotovo cijelu 1998. Taylor je, prema vlastitom priznanju, bio na praktički neprekinutom bingu: "Svaki dan, više od godinu dana."

Sramio se vlastite kuće, prozore je pokrivao bijelim plahtama kako bi se izolirao od vanjskog svijeta, znao je ostajati budan danima, odbijao je poslovne ponude i gotovo potpuno promijenio krug ljudi oko sebe. Rekao je da u toj fazi nije želio imati posla ni s kim tko nije ovisnik, diler ili prostitutka. "Postalo je stvarno loše. Moj stan gotovo je izgledao kao crack kuća", govorio je Taylor. 

Njegov agent Mark Lepselter jednom je došao vidjeti kako živi i ostao šokiran. "Meni je to izgledalo kao prigradsko leglo cracka. Vlažno, pusto, odvratno. Kauči su bili puni rupa. Sjećam se da sam pogledao u dvorište, a bazen je izgledao kao septička jama. Mislim da uopće nije bio svjestan ničega što se događa oko njega."

Novci nisu bili problem, novca je bilo. Trošio je oko 1000 dolara dnevno na kokain i eskort-službe, a Taylor je priznao da je znao pozivati i po šest prostitutki u jednom danu. "Bila je to vraški skupa zabava", rekao je Taylor: "Ta zabava nikad nije završavala."

Kočnice profesionalne karijere više nije bilo, a Taylor je tad to konačno počeo i osjećati: "Počeo sam osjećati da sam osuđen. Želio sam izaći, ali ta bolest ti to ne dopušta."

Zbog cracka je završio s pištoljem uperenim u glavu

Jedne noći se Taylor Cadillacom vozio kroz dio grada poznat kao The Hill, mjesto koje je sam opisivao kao izrazito opasno, i tražio nekoga tko će mu prodati crack. "Želio sam kokain. Trebao mi je kokain. Ja sam Lawrence Taylor i ja sam ovisnik. Ovisnike nije briga moraju li otići i u pakao poput The Hilla ako ih na kraju tog puta čeka kokain."

Ugledao je trojicu mladića za koje je pretpostavio da imaju drogu i zaustavio automobil. Jedan je sjeo na suvozačko mjesto, drugi straga, a treći je ostao vani, raspored koji se Tayloru nimalo nije sviđao.

"Alo, ne želim dva tipa u mom autu" rekao je Taylor, ali kada je vidio crack, kupio ga je. Tek tada je primijetio da čovjek pored njega puno više pažnje posvećuje zlatnom Rolexu s dijamantima nego poslu zbog kojeg su se našli.

Čovjek iz stražnjeg dijela automobila je izašao, onaj na suvozačkom mjestu izvadio je pištolj i zatražio sat. Taylor mu ga je predao, a zatim i dijamantni prsten koji je nosio na malom prstu. "Kurvin sin mi je stavio pištolj na glavu. Mislio sam da sam mrtav", rekao je Taylor kasnije.

Situacija se promijenila kada je pljačkaš pištolj predao čovjeku izvan automobila i rekao mu da uđe. Stražnja vrata bila su zaključana, pa se suvozač morao nagnuti kako bi ih otvorio. Taylor je u tome vidio priliku - ubacio je Cadillac u brzinu, stisnuo gas i pobjegao dok je jedan od muškaraca još bio u automobilu.

Nakon otprilike 200 metara je shvatio da čovjek pored njega više nema pištolj. Taylor je zakočio i napao ga. Tražio je Rolex i prsten natrag, istukao ga gore nego bilo kojeg quarterbacka u karijeri, a zatim ga izbacio iz automobila.

Teško je opisati kako funkcionira um ovisnika. Da nije ubrzao u toj sekundi, Taylor bi možda tog dana bio upucan u vlastitom Cadillacu, a ovako je otišao kući i tamo istog trenutka popušio crack koji je upravo kupio. Kako se i kad uopće zaustaviti, ako ne tad?

Uhićen je triput u jednoj godini

Taylor je 1998. dotaknuo dno na svaki mogući način. Te godine uhićen je triput, jednom zbog neplaćanja alimentacije i dvaput zbog slučajeva povezanih s drogom. U rujnu je policija u hotelskoj sobi iznajmljenoj na njegovo ime u New Jerseyju pronašla crack, a nekoliko tjedana kasnije ponovno je upao u iste probleme na Floridi.

Njegovi odvjetnici više mu nisu mogli obećati da će sve ponovno završiti društveno korisnim radom i liječenjem. "Rekli su mi da sada moram nešto napraviti jer stvarno mogu završiti u zatvoru. Jasno su mi dali do znanja da će me zaključati", pričao je Taylor.

To je, prema njegovoj verziji, bila prekretnica, odnosno prva kočnica koju je imao još od NFL-ove prijetnje suspenzijom u posljednjim godinama karijere. "Napokon sam shvatio. Ovaj put sam stvarno želio da program uspije", rekao je.

I stvarno je uspio. Proveo je dva mjeseca na odvikavanju, a kad je izašao 1999. godine, bio je čist i zakleo se da će takav ostati. 

Odabrao je novi i čišći život, a simbolično je da je baš tad dobio najveće priznanje koje igrač američkog nogometa može dobiti. U siječnju 1999. je objavljeno da je primljen u Kuću slavnih u prvoj godini u kojoj je imao pravo biti izabran. Tog kolovoza njegov 17-godišnji sin Lawrence Jr. predstavio ga je na svečanosti u Cantonu.

CBS-ov novinar kasnije mu je pročitao riječi koje je njegov sin rekao o njemu na toj ceremoniji: "Volim svog oca. Učinio bih sve za njega kao što bi on učinio sve za mene i moje sestre. Kad bih mogao birati koga želim za oca, odabrao bih Lawrencea Taylora svaki put."

Velikog, strašnog Taylora s terena, a često strašnog i izvan terena, takva je poruka u potpunosti slomila: "Moja djeca... Zahvaljujem Bogu na njima. Napredovao sam puno, i znate što? Vrlo lako su me mogli pustiti da propadnem, ali nisu, stali su uz mene."

2010. priznao je seksualni odnos sa 16-godišnjakinjom

Više od desetljeća nakon izlaska s odvikavanja Taylor se ponovno našao u središtu puno ozbiljnijeg skandala. U svibnju 2010. policija ga je uhitila u hotelu u New Yorku nakon seksualnog odnosa sa 16-godišnjom djevojkom koja je, prema tužiteljima, bila prisiljena na prostituciju.

Djevojku je u hotel doveo muškarac koji ju je, prema optužnici, prethodno fizički napao jer nije htjela otići Tayloru. Tužitelji su tvrdili da ju je Davis držao u prostituciji, davao joj drogu i uzimao novac koji bi zaradila. 

Taylor je priznao da joj je platio 300 dolara za seks, ali je tvrdio da nije znao da je maloljetna. "Rekla mi je da ima 19", rekao je kasnije pod prisegom. 

Prvotno je bio optužen i za silovanje trećeg stupnja, ali je 2011. priznao krivnju za seksualno nedolično ponašanje i plaćanje prostitutke. Dobio je šest godina uvjetne kazne i morao se registrirati kao seksualni prijestupnik.

Nakon sudskog procesa rekao je sve u istom tonu kao i 1999. kada je napustio odvikavanje: "Napravio sam mnogo stvari s kojima se moram suočiti. Želim se vratiti kući, posvetiti svom razbijenom životu i pokušati ga popraviti."

Čovjek koji je promijenio sport

Sve što je Taylor napravio van terena čini slavljenje njegovog cijelog lika i djela vrlo teškim, ali njegovu sportsku karijeru nemoguće je osporiti. 142 rušenja quarterbacka, deset Pro Bowl odabira zaredom, tri nagrade najboljeg obrambenog igrača lige, dva osvojena Super Bowla i MVP nagradu 1986., kada je postao tek drugi obrambeni igrač koji ju je osvojio.

Kao i kod mnogih legendi takve kvalitete, brojke su samo dio priče. Taylor je revolucionirao način na koji se igra pozicija, što je promijenilo temelje cijelog sporta - treneri su morali raditi nove strategije samo zbog njega, a skoro svaka pozicija na terenu je počela dobivati novo značenje i različite uloge. 

John Madden govorio je da nijedan obrambeni igrač kojeg je vidio nije toliko utjecao na način na koji se igra sport. Bill Belichick desetljećima kasnije koristio je Taylora kao mjerilo za obrambene igrače koje je trenirao. Quarterbackovi koji su igrali protiv njega nisu ga pamtili samo po tome koliko je bio snažan i brz, nego po tome što je cijeli napad morao znati gdje se nalazi prije svake akcije.

Ušao je u Kuću slavnih čim je mogao biti izabran, a u izboru NFL Networka iz 2010. godine proglašen je trećim najboljim igračem u povijesti, iza Jerryja Ricea i Jima Browna, te najboljim obrambenim igračem u povijesti.

Njegov život van terena ga ne može svrstati u priče s klasičnim sretnim završetkom, iako danas živi poprilično mirnim životom. Priča je to o čovjeku koji je život živio kao da je sjeo na kotače, tražeći što veću brzinu bez brige o tome hoće li se zabiti u zid. Takav život mu je donio najljepše trenutke na terenu i najgore van terena.

Imao je dovoljno sreće da se na kraju uspori i preživi, što je i sam priznao u intervjuu iz 2015. godine: "Teško mi je vjerovati da sam uopće doživio 56., ali evo me. Volio bih reći da mi je život savršen. Nije, ali imam dobar život."

Taylor danas o toj osobi koja je živjela 100 na sat govori kao o drugoj osobi, nekome tko mu je donio sve na terenu, ali s kim više ne želi živjeti.

"LT je davno otišao. Napustio je zgradu. Više ne želim biti LT. LT je dobar za stripove. Više mi se sviđa Lawrence Taylor. Lawrence Taylor se puno bolje nosi sa životom nego LT."

"LT je, doduše, znao vraški dobro igrati football. Bio je vraški dobar igrač."