Biti drugi - to znači biti prvi među gubitnicima

Biti drugi - to znači biti prvi među gubitnicima

Foto: RTV Revija, Yugopapir 

NA DANAŠNJI dan, 1960. godine, u Sao Paulu rođen je jedan od najvećih vozača Formule 1. Ayrton Senna bio je trostruki svjetski prvak F1. Slava ili smrt - bio je njegov životni moto. "Biti drugi znači biti samo najbolji među gubitnicima", govorio je. Poginuo je 1994. godine na stazi u Imoli u San Marinu. Bio je vodeći u utrci.

U kolovozu 1986. godine dao je intervju Zoranu Prediću za RTV reviju, koji ponovno objavljujemo povodom Senninog rođendana. 

Ayrton Senna - slava ili smrt

Hoće li hrabri Brazilac, trenutno najpopularniji vozač Formule 1, luđačkom vožnjom ove godine postati svjetski prvak – ili će, kako mnogi predviđaju, izgubiti glavu, kao svojevremeno njegovi klupski drugovi De Angelis, Peterson i Villeneuve?

Tih, za Mađare nezaboravnih dana prve Formule 1 u jednoj socijalističkoj zemlji, najteže je bilo ostvariti kontakt s mladim Brazilcem Ayrtonom Sennom, ne zato što ne voli novinare i odbija intervjue, već zato što se gotovo nigdje ne pojavljuje, iako ga za razliku od ostalih pilota bolida uvijek čeka najveći broj fotoreportera i obožavateljica.

Sretnici među njima mogli su vidjeti kako on, najčešće, sjedi, to jest leži u unutrašnjosti velikog crnog kamiona tipa "hladnjača" i meditira. Strogi Englezi, članovi njegove ekipe "Lotus-Honda", momčadi "John Player", nisu dopuštali nepozvanima ulaz u unutrašnjost komfornog kamiona da ne bi remetili mir na oko vrlo mirnog, gotovo pospanog, Ayrtona Senne.


Naravno, to je samo moglo naslutiti kasniju drastičnu promjenu; sneni i lijeni Senna transformirao se u tigra za volanom.

I u Budimpešti, kao i u ranijim trkama, vozio je najdinamičnije i najopasnije. Pred kraj trke u tome ga je ugrozio njegov zemljak Nelson Piquet u bjesomučnoj želji da ga pretekne.

Na kraju je odlučila snaga mašina. Piquetov "Williams" s motorom "Honde" ipak je trenutno najbolja kombinacija za Formulu 1. I što se brzine tiče, a također, što je dosta važno, potrošnje goriva.

Ipak, Senna ne posustaje. U preostalih pet trka može postati ono o čemu je sanjao još kao desetogodišnji dječak: prvak svijeta. Kao takvog vide ga gotovo svi poznavatelji automobilskih trka, ali uz jednu ogradu - ako preživi!

Ples na kiši

Sennu, naime, mnogi, i to s pravom, češće naslućuju u mrtvačkom nego u čeličnom kovčegu na kotačima s 220 litara kerozina. Na većini ovogodišnjih trka, a i na mnogim prošlogodišnjim, mladi Brazilac bio je inicijator sudara (srećom bez većih posljedica) a također i izuzetno hrabre, ali opasne, gotovo pogibeljne vožnje.

Unaprijed se zna: ako je staza vlažna, ako pada kiša - pobjeđuje Senna.

Jer, nitko izuzev ludo hrabrog Brazilca ne smije maksimalnim brzinama osvajati vodom natopljenu stazu. Sennini obožavatelji, a njihov broj iz dana u dan je sve veći - čak je u rodnom Brazilu u popularnosti pretekao i Piqueta i legendu Fittipaldija - pravdaju njegove vozačke postupke slabijim motorom i njegovom željom da vožnjom to nadoknadi.

A što on kaže? Poslije drugog treninga u subotu, kada je već bilo izvjesno da je postigao najbolje vrijeme i da ima prvu startnu poziciju, Ayrton de Silva Senna bio je nešto raspoloženiji i spremniji za razgovor.

Dojam je da je tome doprinijela i činjenica da smo iz Jugoslavije. Bio je malo začuđen, ali i zainteresiran.

Gospodine Senna, svakako ste čuli priče da vam predviđaju titulu svjetskog prvaka ili smrt...

Da, znam za to. Ali to ne važi samo za mene. Svi mi imamo istu šansu i za jedno i za drugo.

Ipak, vi od samog ulijetanja u Formulu 1 vozite izuzetno agresivno?

Ali i sigurno. Nikada mi se ništa nije dogodilo, niti je tko stradao zbog mene. Vozim oštro jer drukčije ne znam. Težim da budem uvijek prvi jer i ne vidim drugi razlog natjecanja.

Razlog za vas je da budete svjetski prvak?

I za mene i za ostale, nadam se. Ne vjerujem da netko ulazi u ovaj cirkus da bi se borio da bude posljednji...

I novac, vjerojatno?

Novac ne. Imam ga već sada dovoljno da sebe i svoju obitelj osiguram do kraja života. Moj cilj je da najbolje napravim ono što najbolje znam jer ništa drugo i ne znam.

Govorite kao da cijelog života vozite...

Pa i vozim. Možda će vas iznenaditi, ali sam za volanom trkačkih automobila od svoje četvrte godine.

!?

Naravno ne Formule, već kartinga. Otac ga je za mene napravio kada sam napunio četvrtu godinu. On je vlasnik obrta za prodaju rezervnih dijelova i mehaničar. Godinama sam s nestrpljenjem čekao priliku da napunim trinaest godina i da odem na natjecanje.

Na kojem ste, naravno, pobijedili?

Pobijedio sam.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nalazite se u ekipi "Lotusa" u kojoj su prije vas bili sve sami svjetski prvaci: Jim Clark, Graham Hill, Mario Andretti, Jochen Rindt, Emerson Fittipaldi... Je li bilo teško probiti se do njih?

Bilo je jako teško. Najteže mi je bilo kada sam s osamnaest godina odlučio da s kartinga prijeđem na Formulu Ford i nešto kasnije na Formulu 3. Moj otac Milton i majka Nađa se nisu slagali s tim. Bojali su se. Morao sam napustiti Brazil i otići u Englesku. Najteže je bilo pronaći sponzora. Znao sam spavati po prihvatilištima i gladovati. Sve dok nisam sjeo za volan Formule 3. Onda su odmah došle pobjede i sve je išlo lakše.

Među poznavateljima trka spominje se vaša izuzetno uspješna 1983. godina... Kažu da su to bile senzacionalne pobjede.

Jeste, jer sam pobijedio u deset uzastopnih trka, što se nikada nikome ni prije toga, a ni poslije, nije dogodilo.

Ipak, to još nije glavno. To nije bila Formula 1.

Poslije takvog uspjeha u Formuli 3 salijetali su me ponudama. Prva šansa bila je ekipa "Tolemana" i prva velika para - 300 tisuća dolara.

A "Lotus"?

"Lotus" me je preuzeo za milijun dolara. Potpisao sam iako mi još nije istekao ugovor s "Tolemanom". Od te sume nije bilo teško platiti 180 tisuća dolara odštete.

Živite u Engleskoj?

Da, u Norwichu, još od 1981. godine. Tamo sada imam kuću.

Imate obitelj?

Imao sam. Bio sam oženjen dvije godine, ali razveo sam se, sada živim sam. Ali u Engleskoj se ipak osjećam privremeno. Mi Brazilci ipak ne možemo bez Brazila. Engleska je nekako hladna, ljudi su previše zatvoreni. Za posao kakav je Formula to je dobro, ali za život ne. Zato svaku priliku koristim da odem kući u Sao Paulo.

Baš nemate mnogo vremena tijekom trajanja ciklusa natjecanja?

Pronađem ga, često koristim i povratni let "concorda". Za nekoliko sati sam od Europe do Brazila, pet dana mi je dovoljno da budem kod kuće pa da se osjećam dobro naredna dva mjeseca.

Djelujete hladno i zatvoreno. Kažu i prepotentno. A imate samo 26 godina. Što je s vašim latinskim temperamentom?

U pravu ste, tako djelujem, ali nisam u biti takav. Kažu da sam prepotentan, jer za vrijeme trka osjećam strašnu potrebu da budem sam. Smetaju mi ljudi, smetaju mi razgovori.

Čak i lijepe žene? Nekako hladno i bezvoljno potpisujete autograme i najljepšim Mađaricama.

U trenucima pred trku, dakle nekoliko dana prije natjecanja, nalazim se u nekom svom letargičnom mikrokosmosu u koji ne prodiru ni lijepe žene. Mogu samo ponekad novinari kada je razgovor zanimljiv kao ovaj sada s vama. Onda mi to čak i pomaže. Mnogo više nego recimo razmjena mišljenja s kolegama o kvaliteti staze.

Kad je već o stazi riječ, kakva je ova kod Budimpešte?

Vrlo je dobro kreirana, pregledna, brza i sigurna. Ali ima jednu veliku manu koju će, nadam se, Mađari otkloniti iduće godine. Ima dosta prašine i pijeska koje vjetar nanosi na asfalt. To može biti vrlo opasno, jer se bolid ponaša kao da je naletio na ulje.

Bojite se i vi, iako tvrde da vam je jedina mana što ne poznajete strah.

Maloprije ste rekli da se nalazim u čuvenom "Lotusovom" timu u kome su sve sami svjetski prvaci. Ali ne zaboravljam da su neki članovi "Lotusa" također i stradali, čak i poginuli, Jochen Rindt, na primjer, pa Ronnie Peterson, pa Elio de Angelis. Ali ne mislim na nesreću. Ona može da se dogodi i čovjeku koji hoda ulicom. Kažu da je Gilles Villeneuve na dan pred svoju pogibiju govorio fatalistički o jednom dijelu staze u Zolderu. Spominjao je tu mračnu šumu koja ga može progutati. I zaista, sutradan, baš na tom mjestu je poginuo. Prije smrti i on je bio idol masa, a sada je legenda. Da, Talijani imaju i klub Gillesa Villeneuvea, to jest navijača "Ferrarija",

Kažu da je i vas zvao "Ferrari"?

Svi me zovu, ali za sada mi je dobro u "Lotusu".

Čak i sa slabijim motorom od "Honde" Mansella i Piqueta?

"Lotusov" tim sigurno neće dugo dopustiti da netko ima bolji motor od njih. To je jaka firma i ja vjerujem u njih. Uostalom, nije baš sve u jačini motora. Zar Piquet nije iza mene u generalnom plasmanu i u startnoj poziciji?

Tko, izuzev vas, ima šanse biti prvak ove godine?

Najveće ima Mansell. Vozi pametno i racionalno, kao Lauda. Piquet je brz, ali i nekako nervozan...

Razgovarao: Zoran Predić (RTV revija, 1986.)

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara