U HRVATSKOM nogometu samo su Nenad Bjelica i Zoran Mamić menadžeri engleskog tipa i treneri koji su u Osijeku, odnosno Dinamu, ujedno i sportski direktori. Do prije osam mjeseci Mamić je bio Bjeličin šef u Dinamu sve dok njihova suradnja nije pukla nakon niza nesporazuma. Danas je Bjelica najbitnija osoba u ambicioznom Osijeku s kojim želi prekinuti Dinamovu dominaciju, a prvu priliku za ugroziti prvaka imat će u subotu od 15 sati na Gradskom vrtu u derbiju za vrh HNL-a.

U razgovoru za Index Bjelica se osvrnuo na odnos sa Zoranom Mamićem, igračima Dinama i reprezentaciji Hrvatske, ali i najavio svoj Osijek kao jednog od favorita za domaće trofeje već ove sezone.

Razgovor smo otvorili njegovim kapetanom Milom Škorićem koji je kao vatrogasac uskočio u reprezentaciju te vrhunskom igrom zaustavio Cristiana Ronalda u porazu Hrvatske 2:3 na Poljudu nakon kojeg je Hrvatska ipak ostala u elitnoj skupini Lige nacija.

Škorić, miljenik Kohorte i najveća faca u svlačionici Nenada Bjelice, poziv je dobio u nedjelju navečer, dan nakon kup-utakmice u Kurilovcu. Svojim automobilom, kako nam je ispričao u intervjuu nakon meča protiv europskog prvaka, sjurio se u Split i odigrao utakmicu karijere. 

Bjelica nam u nastavku priče otkriva kako se iskreirala ta situacija.

Što ste rekli Škoriću uoči polaska za Split i kako je izgledala cijela situacija u nedjelju navečer?

Mile je bio na pretpozivu, u razgovoru sa mnom izbornik Dalić je bio izuzetno korektan i nije mu aktivirao pretpoziv nego je zvao Pongračića. Ja sam ga to zamolio jer je Mile izašao iz korone i nije imao ritam treninga i utakmica. Onda smo ga kroz period prošlog tjedna podigli malo u formi. Odigrao je kup-utakmicu u subotu, a izbornik je izašao ususret jer je aktivirao Pongračića, a ne njega. Da smo i mi sami odlučivali, svejedno bismo ga pustili jer je Hrvatska iznad svega.

Hrvatska je imala problem sa stoperima, a Osijekovog Ante Majstorovića, jednog od najboljih iz HNL-a, nije bilo u Dalićevim kombinacijama?

Hrvatska u ovom trenutku ima desetak stopera koji mogu konkurirati za reprezentaciju. Uz Vidu, Lovrena, Ćaletu Cara, Pongračića, Perića, Gvardiola, Škorića i Uremovića, Majstorović je sigurno na toj listi stopera. Majstor stvarno igra u odličnoj formi, na izborniku je da odluči hoće li ga jednog dana zvati. Ako ovako nastavi, vjerujem da će jednom dobiti poziv.

Nakon poraza Hrvatske u Švedskoj počele su priče o tome tko bi mogao preuzeti reprezentaciju od Dalića i mnogi baš vas vide na mjestu izbornika. Što mislite o tome?

Mene to ispunjava ponosom, ali to je hipotetsko pitanje. Vidjet ćemo, kad dođe vrijeme za to da Hrvatska traži izbornika. Mi u ovom trenutku imamo izbornika koji je bio drugi na svijetu, koji je napravio uspješnu smjenu generacija, plasirao reprezentaciju na Euro bez ikakvih problema, tako da ostvaruje sve ciljeve koji su pred njega postavljeni. Radi svoj posao vrlo kvalitetno. Ako to jednog dana bude tema, onda ćemo vidjeti hoće li HNS razmišljati o meni. Naravno da bi svaki hrvatski trener bio ponosan voditi svoju reprezentaciju.

U subotu vam na Gradski vrt stiže Dinamo, vaš bivši klub. U kakvom ste odnosu s igračima Dinama i čujete li se i dalje?

Imamo dobar odnos, ali ne bih to komentirao. Interpretiraju se te riječi na pogrešan način. Nikoga ne zovem, u određenom trenutku se netko od njih javio, a sad je taj kontakt minimalan. 

Koji je problem Brune Petkovića koji je daleko od forme u kojoj je bio dok ste vi bili njegov trener? Kakav ste odnos imali?

Teško je to opisati u jednoj rečenici jer je to bio jedan vrlo kompleksan odnos, ali odnos s puno povjerenja i obostranog poštovanja. Bruno je vrlo normalan dečko koji ako osjeti povjerenje i poštovanje, onda njegov nivo igara može biti na maksimumu koji se očekuje od njega. Takav smo mi odnos imali.

Kako biste opisali svoj odnos sa Zoranom Mamićem?

Korektan, solidan, normalan. Ni dobar ni loš. Nismo imali nikakvih problema dok sam bio u Dinamu.

Je li među vama puklo na Daniju Olmu kada ste rekli da on nije Dinamov proizvod?

Nije, to je nesporazum. Svatko ima svoje mišljenje o određenoj situaciji. Mi smo o tome razgovarali poslije, svatko je rekao svoje mišljenje o toj temi. I dan-danas mislim da je Dani isključivo proizvod svog zalaganja, igara, njegovih roditelja i odgoja. To što je on podnio to može malo koji igrač podnijeti u tim godinama. Naravno da je Dinamo kao platforma bio jako zaslužan za njegov razvoj, naravno da sam ja kao trener isto puno utjecao na to da se on razvije kako se razvio. Jasno da su mu suigrači pripomogli da s dobrim rezultatima on bude isto vrlo kvalitetan. Stručni stožer mu je davao veliku podršku i svi smo mi pomalo zaslužni. Međutim, on je individua koja je najzaslužnija za ono što se mu se događa u životu.

Je li vam Zoran Mamić bolji kao trener ili kao sportski direktor?

Ne bih to odgovarao, stvarno ne znam. 

Jeste li vi bolji nogometaš ili trener?

Mislim da ću biti bolji trener nego što sam bio nogometaš.

Što ste prvo rekli igračima Osijeka kad ste prvi put ušli u svlačionicu? Kako je izgledao taj govor?

Pa ne mogu se sjetiti sad, generalno sam im izrazio svoju ambiciju i vjeru u najviše ciljeve. Mislim da sam im to rekao kad sam ušao u svlačionicu. To je jedna grupa vrlo kvalitetnih nogometaša i karakterno tako da možemo očekivati ostvarivanje najviših ciljeva.

Po čemu ste i kada na igračima Osijeka primijetili da stoje iza vas?

Na prve dvije, tri utakmice odmah vidiš da ekipa ispunjava na terenu ono što očekuješ od nje i da daje sve od sebe. Moj prioritet kod svih ekipa koje sam vodio je da daju sve od sebe. A onda nogometno možemo biti bolji ili lošiji. To je preduvjet na dobar rezultat - da se na terenu daje maksimum i da se igra u funkciji momčadi. To osjećam od prvog dana otkad sam u Osijeku. Vrlo smo homogeni i kompaktni, želimo uspjeh svi skupa i mislim da smo stožer i ja ekipu i sve ljude u klubu zarazili našim ambicijama.

Na predstavljanju ste rekli da su vaši ciljevi najviši mogući. Koliko je realno očekivati pravu Ligu prvaka, onako kao s Dinamom, na Pampasu?

Treba prvi kamen preskočiti, ne možete vi razmišljati o vrhu planine, a niste ni prvi kamen preskočili. Obično se ljudi na prvi kamen spotaknu, a došli bi na vrh preko noći. Treba nam puno rada, strpljenja, energije, zalaganja, zajedništva, momčadskog duha... Sve to skupa nam treba da bi bili bolji od jednog kluba kao što je Dinamo. Nisu oni slučajno bili 14 puta prvaci u zadnjih 15 godina, imaju jaku platformu iza sebe i dobro rade. Da bismo mi došli na taj nivo, treba nam puno ovog čega sam ranije nabrojio da bismo stigli na taj nivo. Znamo da smo u nekim stvarima inferiorni, ali to ne znači da ne možemo biti bolji.

Što nedostaje Osijeku da bude na nivou Dinama i bori se za titule?

Dinamo kao prvo ima jedan pobjednički gard. To je ono na čemu mi najviše radimo u Osijeku. Tako želimo razvijati naše igrače i njihov mentalni sklop, da jednostavno u svakoj utakmici jedino što igra je pobjeda. Mislim da smo tu već odradili jedan dio posla i da ekipa to sve više prihvaća, igrali protiv Kurilovca ili Dinama, uvijek se traži ozbiljan pristup i maksimalno zalaganje.

Treće mjesto više nije opcija za Osijek?

Ovo što je Osijek postizao zadnjih godina je bilo na nivou onoga što je Osijek postizao kad nije imao ni kune u blagajni. 1992. smo bili treći, 2000. kad sam ja bio igrač ovdje, tu u sezoni 1999./2000. smo bili treći, pa u sezoni 2000./2001. isto treći, a onda nismo po šest, sedam mjeseci primali plaću. Imali smo milijun problema. Sad kad je klub financijski stabilan, od tog trećeg mjesta se nije otišlo dalje. To je ono što mi ne želimo i ne prihvaćamo i mislimo da klub koji je stabilan na ovaj način, na koji je Osijek stabilan, mora i može imati više ciljeve. Svi smo prionuli poslu, i mi u stožeru, svi u klubu i igrači pa ćemo vidjeti gdje će nas ta naša ambicija odvesti. Želimo biti u vrhu hrvatskog nogometa ili na vrhu.

Pripremate li igrače za Dinamo kao i za svaku drugu utakmicu ili je to ipak nešto drugačiji način pripreme?

Da, kao za svaku drugu utakmicu.

Pisalo se o anegdoti s treninga da je Talys žvakao žvakaću na treningu te da ste mu nakon toga očitali bukvicu. Što se tu dogodilo?

To nije istina. Igrač koji žvače žvakaću baci je prije treninga pa odradi trening najnormalnije. Igrači znaju da ne smiju trenirati sa žvakaćom iz zdravstvenih razloga. Mislim da u suprotnom igrač ne može biti koncentriran na treningu.

Što vas konkretno najviše izbaci iz takta kod igrača?

Kad se ne zalažu i kad nisu koncentrirani, bilo na treningu ili utakmici i kad ne daju 100 posto. To je ono što ja tražim, tehničke greške ne komentiram. Ako se igraču deset puta ponovi tehnička greška na jednom treningu, onda to znači da nije koncentriran. Još nisam imao takvih situacija u Osijeku za ova tri mjeseca.

Ramon Miérez je ugodno iznenađenje - u kakvom je fizičkom stanju bio kada je došao u Osijek? Pisalo se da je bio pomalo zapušten.

Bio je u dobrom stanju, on je došao i odmah imao koronu. Što se tiče rada bio je u zaostatku. Brzo je došao na dobar fizički nivo. Mislim da pokazuje u ovom trenutku da je jedan od najboljih HNL napadača. Pokazuje to golovima, zalaganjem, a treba čestitati onima kojima su ga doveli - ja im čestitam. Jer stvarno smo doveli vrlo kvalitetnog nogometaša. Ne samo njega nego sve igrače koje su ljudi prije mene doveli u klub i koje smo ja i moje suradnici doveli, plus ostanci. Sa svih devet igrača smo pogodili i imamo jednu karakternu i nogometno jaku ekipu.

Danas imate po dva kvalitetna igrača na svakoj poziciji. Je li vaš kadar dovoljno jak za napasti Dinamo?

Mi smo zadovoljni ovim što imamo, vidjet ćemo hoćemo li reagirati u zimu na nekoj poziciji. Treba nam puno strpljenja i puno rada. Dinamo je ekipa koja dominira hrvatskim nogometom godinama i to uvjerljivo. Treba se njima približiti u puno stvari. Mi smo na dobrom putu, sad hoće li to biti dovoljno za titulu, vidjet ćemo.

U Osijeku ste ključna osoba - kako izgleda vaš klasični radni dan u klubu?

Krene od 9 ujutro i traje do 15 sati. Obavimo sve što trebamo, sastanke, odradimo u međuvremenu treninge, neke sastanke prije i poslije treninga. Bilo je dosta posla u početku, bit će i dalje. Još smo u stvaranju, u reorganizaciji nekih stvari unutar sportskog sektora. Što se tiče skautske službe, tu ćemo sljedeća dva mjeseca napraviti neke pomake. Tako će se stvarno znati tko što radi i koga tko prati, tako da svatko u svom segmentu ima veliku odgovornost. Ja sam ponosan da sam dobio tolike odgovornosti i što mi klub toliko vjeruje. 

Koje ste konkretno ponude imali od drugih klubova prije Osijeka?

To bi bilo prostituiranje klubova da govorim imena, to ne želim raditi. Upitan zašto Osijek - ovdje su mi ponudili najbolji paket. Vjeruju u mene, suradnike, dali su mi ovlasti i familijarno mi je to najviše odgovaralo, kao i projekt kluba. Ovo je moj grad i moj klub. U ova korona vremena za mene i moju familiju je to bilo najbolje rješenje, nisam želio ići negdje za više novca, a da ne vidim svoju obitelj šest mjeseci. To mi nije palo na pamet. I isto tako nisam htio na neko drugo mjesto gdje ne bih mogao povesti svoje suradnike. Osijek je prihvatio sve moje uvjete i dali su mi velike ovlasti.