ALEKSANDAR LUKAŠENKO, najbliži saveznik Vladimira Putina, predsjednik je Bjelorusije od 1994. Premda je svaki put tijekom 28 godina vladavine izabran na formalno demokratskim izborima, njegove metode, stil i način vladavine su diktatorski. Zbog toga se Bjelorusi, koji predugo trpe njegovu svevlast, sve češće bune. Prije tri godine Lukašenko je na izborima pobijedio s 80 posto glasova. Na to su izbili štrajkovi ogorčenih građana koji su tvrdili da su izbori namješteni. Lukašenko je odgovorio slanjem naoružanih batinaša na podanike.

Jedan od onih koji su se pobunili protiv Lukašenka je i nogometni sudac Jevgenij Pranovič. Nakon što je u intervjuu kritizirao diktatora i njegovu apsolutnu moć, policija ga je presrela na ulici i odvela u nepoznatom smjeru: "Bila je to klasična otmica. Pokupili su me s autobusne postaje i odveli u šumu. To je tipičan obrazac rada bjeloruske policije, otmica i zastrašivanje.

Ovo su uradili kako bi me natjerali da dam izjavu da ono što sam rekao u intervjuu nije istina te da ja zapravo podržavam Lukašenka. Jesam li se bojao za život? Itekako! Jedan od njih izvadio je pištolj i prislonio mi ga uz glavu, ali ja nisam podlegao.

To mučenje je trajalo oko 40 minuta, ali kada su vidjeli da se neću slomiti, ostavili su me i otišli. Trebalo mi je dosta kako bih shvatio gdje sam i kako da se vratim u grad", svjedoči Pranovič, koji je morao pobjeći iz Bjelorusije. "Lukašenko tamo kontrolira sve, pa tako i sport. Naravno da je i nogomet pod njegovom šapom. U Bjelorusiji je nemoguće voditi poštene utakmice", dodaje sudac.