ZVONE BOBAN bio je gost kod Simona Kupera, autora bestsellera Soccernomics i dopisnika NY Timesa. U društvu profesora Branka Milanovića, srpsko-američkog stručnjaka s njujorškog sveučilišta, razgovarao je o raspadu Jugoslavije, utjecaju nogometa u konfliktu među susjedima i odnosima danas.

Boban je bio svjetski prvak s mladom ekipom Jugoslavije u Čileu 1987. Taj događaj opisuje kao jedan od najvećih u karijeri, a osvojio je kasnije Ligu prvaka s Milanom i bio treći na svijetu s Hrvatskom '98.

Čile je bio referentna točka, tvrdi Boban. On je bio jedan od sedam Hrvata, uz izbornika Mirka Jozića, koji je postao prvak svijeta, a Žuti je proglašen najboljim mladim igračem na zemaljskoj kugli.

Boban je dio izlaganja o odnosima u Jugoslaviji posvetio Čileu, to je za njega bilo nešto dobro. Ono što u Jugoslaviji nije volio bio je osjećaj nepravde jer u toj državi nije smio biti Hrvat. Posljedice su se mogle često vidjeti na nogometnim utakmicama godinama nakon. Čileanci su i danas prijatelji, a o događajima s početka 90-ih ne razgovaraju. Boban kaže da mu nitko od njih ne zamjera što je domoljub i što je u neodigranoj utakmici Dinama i Zvezde udario milicajca. "Bio je to udarac u režim, ne u Srbe", objašnjava Boban. 

"Bilo je u bivšoj državi i dobrih stvari, ulagalo se u sport. Hrvatska je svoj uspjeh '98. godine stvorila u Čileu '87. Šuker, Jarni, ja, Prosinečki i ostali tamo smo dobili ideju da možemo rušiti Brazil i Njemačku. Izgubili smo kompleks male nacije", objasnio je značaj turnira u Čileu te podvukao:

"Druga stvar koja nas je nosila bila je patnja naših ljudi u domovini. Željeli smo platiti cijenu za naše privilegije, imali smo sve, a naši ljudi su bili u ratu, imali smo golemu odgovornost. Nosila nas je njihova patnja."

Na pitanje jesu li političari iskorištavali nogomet, Boban se srčano nasmijao i poentirao:  

"Političari su nas 1998. godine iskorištavali, ali to je njihov način života, oni uvijek iskorištavaju nas obične ljude. Političari žive od iskorištavanja drugih."