GUARDIANOV autor Nick Ames proveo je dan sa Zvonimirom Bobanom u Dinamu te o tome objavio veliki tekst pod naslovom "Boban: Da nisam to učinio, izdao bih sve vrijednosti za koje sam živio". Boban za engleski medij govori o povratku u Dinamo, razlazu s UEFA-inim predsjednikom Aleksanderom Čeferinom i kako kaže "sramotnim" postupcima Giannija Infantina, predsjednika FIFA-e. Tekst prenosimo u cijelosti:

"Poslijepodnevna magla spušta se nad Maksimir, naglašavajući ozbiljnost njegovih dramatičnih, strmih kutova. U zgradi s druge strane Zvonimir Boban objašnjava što ga je dovelo natrag. Jedemo rižoto s crnilom sipe u kutu blagovaonice Dinama. Dijagonalno nasuprot je mjesto na kojem je nekada spavao mladi Boban, pridošlica iz Dalmacije koji se probijao kroz omladinsku školu. "Emocionalno je ovo najveća priča mog života", kaže Boban dok mu sjećanja mu naviru i dodaje: "Gdje, ako ne ovdje?"

U nekom obliku bio je gotovo svugdje drugdje. Boban je žarko, ali kratko gorio u svakom od svojih različitih života kao nogometni administrator. Sport bi izgledao drukčije da nije bilo njegova utjecaja na visokim pozicijama u Fifi i Uefi tijekom posljednjeg desetljeća. Prošle su gotovo dvije godine od njegove glasne ostavke u potonjoj i uvijek je postojao dojam da Boban, uvjerljiv i duboko principijelan, ima još stepenica za popeti se.

Na kritike nakon poraza od Betisa odgovora spominjanjem Isusa

Umjesto toga njegov se svijet na suprotne načine smanjio i povećao. Moć kreiranja politike koju je imao u Zürichu i Nyonu više nema, ali niti je jedna od tih pozicija dolazila s upornim javnim pritiskom i kritikom koji su dio paketa kao predsjednik Dinama.

Dnevne novine svjedoče o tome s oštrim komentarima nakon poraza od Betisa u Europa ligi ovdje prethodne večeri. "Kažu da je Isus bio dobar čovjek", kaže. "Bolji od bilo kojeg od nas, to je jasno, zar ne? Razapeli su ga, pa tko smo mi da ne budemo razapeti u svakodnevnom životu?"

Povratak u Dinamo bez plaće

Ova rečenica je tipičan Boban, retoričar koji se vratio prije šest mjeseci, isprva kao izvršni direktor, a zatim postao predsjednik putem prvih potpuno demokratskih izbora Dinama u rujnu, kako bi preoblikovao klub kojemu je bio kapetan s 19 godina prije nego što je otišao u Milan prije 34 godine.

Plan je galvanizirati instituciju uprljanu i oštećenu skandalima tijekom vladavine bivšeg izvršnog direktora Zdravka Mamića. Poduzima ovaj izazov bez primanja plaće.

"Cijeli sam život proglašavao ljubav prema Dinamu, prema ovim ljudima, prema ovom gradu, prema svojoj zemlji", kaže. "Zatim, u trenutku kada ti daju priliku, hoćeš li reći: 'Ne, imam 57 godina, zapravo ću sjediti i odmarati se na otoku gledajući more i pecajući'? Da nisam to učinio, bila bi to izdaja svake vrijednosti za koju sam živio."

Burni razlaz sa Čeferinom u Uefi

Tijekom tri sata provedena oko Maksimira iznijet će svoju viziju, ali postoje i slonovi koje treba ukloniti iz prostorije. Najočitiji je burni odlazak iz Uefe, gdje je bio šef nogometa gotovo tri godine, u siječnju 2024.

Boban je smatrao da Aleksander Čeferin nije bio u pravu kada je predložio izmjene statuta, koje su naknadno usvojene, a koje bi mu omogućile da se kandidira za četvrti mandat predsjednika. U to je vrijeme kritizirao Čeferinove "osobne aspiracije", a Čeferin je kao odgovor rekao Guardianu da Boban "ne zaslužuje moj komentar".

Boban je bio utjecajan, iako ponekad frustrirani, glas bivšeg igrača među birokracija. Dakle, ima li žaljenja? "Samo mi je žao zbog osobnog odnosa s Aleksandrom, žao mi je što se to dogodilo." Od tada nisu razgovarali. "Imali smo vrlo lijep odnos u te nekoliko godina, i s obitelji također. Ali učinio sam ono što sam morao učiniti i vrlo sam to dobro objasnio. On je izabrao svoj put, to je to, i želim mu samo najbolje."

"Ali ne žalim ništa, uopće ne. Razmišljao sam dva mjeseca prije nego što sam to učinio. Nisam reagirao kao klinac, kao razmaženo dijete. Puno sam razmišljao. Uzeo sam svoje vrijeme i ostavio vrijeme i drugima da razmisle. Svatko će živjeti sa svojim odlukama i svojim posljedicama: ja i drugi također."

Infantino i "sramotna" nagrada Trumpu

Vjeruje da bi još uvijek bio u Uefi da se taj jaz nije otvorio. No, osjećalo bi se neautentično prigušiti svoje pritužbe, baš kao što bi bilo i kada je u ožujku 2020., devet mjeseci nakon razdoblja kao Milanov šef nogometa, u intervjuu kritizirao njihove vlasnike, što ga je zapravo prisililo na otkaz.

To postavlja pitanje kako bi reagirao da je još uvijek bio u Fifi, gdje je bio zamjenik glavnog tajnika između 2016. i 2019. prije nego što je otišao u Milan. Boban je radio uz Giannija Infantina kako bi preobrazili ono što je, tijekom tog mandata, rekao da je prethodno bila "preplašena i izgubljena organizacija". Čvrsto stoji iza njihova rada, upuštajući se u opširnu obranu VAR projekta koji mu je bio temeljan. 

"Integritet i transparentnost nogometa sada su potpuno drugačiji", kaže. Slijedi brzo navođenje brojki i statistika, uspoređujući izgubljeno vrijeme kroz VAR intervencije sa sedam i pol minuta, koliko po utakmici oduzme izvođenje auta.

Sigurno bi otišao, tada, u slučaju da je Infantino povukao bilo koji od trikova koji su definirali posljednje godine u Fifi. Boban ne mlati praznu slamu kada se bavi "nagradom za mir" Donaldu Trumpu kojom je Infantino oteo ždrijeb za Svjetsko prvenstvo.

"Nepoštovanje i neodgovornost", kaže o postupcima svojeg bivšeg šefa. "Nisam mogao gledati to. Bio sam iznenađen što je počeo razmišljati na ovaj način, previše politički, opsjednut političarima i svim tim pričama."

"Na početku nije bilo tako. Sve je bilo o nogometu i nogometašima. Morali smo vratiti Fifu u tom smjeru i radili smo to. Kasnije je počelo ići drugim putem. Gianni je uvijek bio jako odgovoran, ali nije svjestan što radi sebi i Fifi sada. Misli da radi najbolje, ali radi potpuno suprotno. Ne bi trebala biti politička organizacija, ali sada radiš ovo, to je sramotno."

"Ništa od ovoga ne može poreći sve dobre stvari koje je učinio, i ne zato što sam ja bio tamo. Ali s druge strane pokazuje da je put izgubljen. Barem je tako sve predstavljeno s ovim smiješnim djelom. I žao mi je zbog toga. Žao mi je zbog Fife, žao mi je zbog njega, žao mi je zbog nogometa."

Vizija za Dinamo: "Želimo jednu od najboljih škola u Europi"

Vratili smo se u Bobanov ured i ulazi Albert Capellas, kojega je imenovao da vodi Dinamovu akademiju u lipnju, na kratko predstavljanje. Capellas je proveo više od desetljeća radeći s Barceloninim omladinskim i B momčadima. Bobanov plan je spojiti metodologiju u stilu La Masije sa srcem koje je pomoglo pokrenuti desetke hrvatskih nogometaša prema veličini.

"Željeli bismo imati jednu od najboljih nogometnih škola u Europi i vjerujem da ćemo je za nekoliko godina imati", kaže Boban. "Tako da svi znaju da, ako razmišljaju o preuzimanju igrača iz Dinama, to je obrazovani igrač."

Misli da Dinamo može postati vjerodostojna stanica za mlade igrače iz većih liga kojima je potrebno poboljšati natjecateljsku oštricu. Dvadesetogodišnji Sergi Domínguez, "jedan od najboljih mladih braniča na svijetu, ako ne i najbolji", stigao je iz Barcelone tijekom predsezone. Dani Olmo je jednom prešao sličan put. U Dinamu je i Cardoso Varela, bivše krilo Porta koji je upravo napunio 17 godina. Očekuje se da će zamijeniti Maksimir za Camp Nou sljedeće godine.

Bobanova uvjerljivost je hipnotička. No mogu li takve metode biti dovoljne da momčadi poput Dinama budu konkurentne u modernom nogometu? "Vjerujem da možemo to učiniti s vremenom", kaže, navodeći Atalantu kao model kluba vođenog pametnim odlukama.

Neće se baviti kritikom napuhnutih novih europskih natjecateljskih formata, za koje vjeruje da ih je Uefa dobro izvela. Mnogi unutar hodnika moći priznali bi da je Boban, u jednom od svojih najupornijih sukoba s izvršnim odborom, smanjio Ligu prvaka s grupnog formata od deset utakmica na sadašnjih osam.

Slično, Boban je bio jedan od glavnih zagovornika Klupskog svjetskog prvenstva dok je bio u Fifi, ali je gurao turnir ograničen na 24 sudionika koji se igra tijekom 18 dana, s tročlanim grupama i nokaut utakmicama koje odmah idu na penale ako su neriješene. Upušta se u dugu osudu sadašnjeg oblika. "Trideset i dva tima i 30 dana, ubijaš igrače", zaključuje.

Čeferin bi mogao kandidirati za svoj sljedeći mandat u UEFA-i 2027. bez izazivača. Je li Boban u iskušenju da mu se suprotstavi? "Ne, ne. Znam, znam. Postoje ljudi, puno njih, često me zovu. Ali ovo je bila prva prava stanica mog nogometnog života i bit će posljednja. I to je ona koju najviše volim, najviše poštujem. To je emocija koju ne mogu donijeti nigdje drugdje. Pa što drugo može biti? Što još?"

Legenda s Maksimira

Sada je teren Maksimira zaklonjen maglom. Negdje vani, u svibnju 1990., Boban je postao nacionalni heroj kada je nogom udario policajca dok je nasilje izbilo prije neodigrane utakmice između Dinama i Crvene zvezde. Suprotno nekim interpretacijama, nije, ni izdaleka, pokrenuo krvave jugoslavenske ratove, ali preko noći je postao velika ikona hrvatskog otpora. Hrvatska je sljedeće godine proglasila neovisnost.

"Bio je to kolektivni trenutak, ne moj. Kolektivni trenutak hrvatske mladeži koja nikada nije osjetila toliko nepravde i okupljala se oko hrvatskog cilja. Bili smo buntovnici, otpor, ali pravi heroji su dečki koji su se borili u ratu za našu slobodu. To je puno, puno veće od mene."

"Bio sam ponosan na nas tog dana, ponosan na mlade ljude i kako smo reagirali. Što smo tražili? Slobodu. Učinili smo pravu stvar. Nije bilo ništa o nacionalizmu, ništa o mržnji između Hrvatske i Srbije, jednostavno pravda i sloboda."

Dugo prije nego što ga je Fifa pozvala, Boban je završio diplomu iz povijesti, postao novinar, razvio poslovne interese. "Možda su me događaji u to vrijeme u bivšoj Jugoslaviji gurnuli prema studiranju", kaže. Što je naučio? "Da se ljudi ne mijenjaju puno. Ono što se mijenja je naša okolina, oblici i materijali. Stari Grci živjeli su iste sumnje, probleme i strahove kao i mi danas."

I ništa nikada ne bi moglo promijeniti Bobana. "Možeš pročitati milijun knjiga ili dobiti milijun diploma, ali ja sam nogometaš u duši", kaže. Ponekad zgrabi par kopački i putuje na terene akademije s Capellasom. Nema puno hrskavice u koljenima, ali će se pridružiti igračima do 14 ili 15 godina. Pokušaj da živi s igračima do 17 pokazao se kao korak predaleko.

"Ono što vide sada ne može ih previše inspirirati, ali otkad sam imao četiri ili pet godina, mislio sam da, ako imam jednu misiju na ovom svijetu, to je igrati nogomet. I s najboljim dijelom svog srca, još uvijek sam to dijete."