Bojkot Boysi: Prije 11 godina protiv politike, danas protiv Mamića
rubrike
Foto: Damjan Tadić (Cropix)
DOK U Dinamu mole svoje navijače da ih dođu podržati u ključnoj europskoj utakmici protiv Gyora, Boysi grafitima po Zagrebu odgovaraju "Mamić je govno", "Mamiću, Cigane, odlazi iz svetinje", "Za Dinamo bez mafije" i "Smrt Zdravku Mamiću". Ljubavi između Mamića i navijača nikad nije ni bilo, posebno nakon izjava da su navijači "Srbi i muslimani koji žele srušiti Dinamo i Hrvatsku" ili da bi "s Torcidom bio prvak svijeta". Boysi su već pokušavali srušiti Maminja, a ovaj put su se odlučili na bojkot utakmica. Puklo je poslije ispadanja od moldavskog Sheriffa i nove demonstracije samovolje maksimirskog šerifa koji je potjerao Velimira Zajeca nakon samo dva i pol mjeseca. Mamić je tada telefonski urgirao s jahte, sastao se Izvršni odbor i smijenjio Zeku koji je imao odličan odnos s publikom. Boysi su zatim pozvali na potpuni bojkot utakmica, a što sve zamjeraju Mamiću artikulirali su prije godinu dana, kad je Mamić stigao u udrugu u Draškovićevoj.
Odluka BBB-a ne predstavlja prvi put da na ovim prostorima drukeri zbog ovog ili onog razloga nedolaskom na stadion "izriču" NE foteljašima iz kancelarija voljenog kluba. Sjever je i prije 11 godina bio prazan dok su se Dinamo i Rijeka borili za naslov.
Prazni sjever najavio Croatijino slavlje Krečakove titule pred potpuno praznim Maksimirom
Proljeće 1999. donijelo je jednu od najdramatičnijih završnica HNL-a. Za titulu prvaka ravnopravno su se, do samog kraja, tukli Croatia, Hajduk i iznenađenje prvenstva - Rijeka. U travnju te godine Hajduk je gostovao na Maksimiru, a sedam godina aktualni rat između BBB-a i Tuđmana bio je na vrhuncu. Navijači Dinama nikako se nisu mogli pomiriti s tim da njihov klub bude režimski pa su nakon višegodišnjih teških sukoba s policijom, pa čak i tajnim službama, počeli i s bojkotom Dinamovog sjevera.
Prije same utakmice na Maksimiru oko stadiona (na Sveticama i kod "Pimpeka" na Maksimirskoj ulici) bjesnio je pravi rat jer su Bad Blue Boysi odlučili bojkotirati utakmicu, ali ne i ostale navijačke aktivnosti pa su se žestoko sukobili s brojnim policijskim snagama oko stadiona, ali i s još brojnijim navijačima Hajduka koji su došli u metropolu bodriti svoj klub.
Maksimir je od samog početka utakmice pružao bizarnu sliku - zapad i istok su bili solidno popunjeni, "Torcidin jug" iz minute sve popunjeniji Hajdukovim navijačima, a obje etaže sjevera zjapile su zlokobno prazne.
Dok je situacija na tribinama bila san snova svakog hajdukovca (nasred Maksimira više od 90 minuta orila se pjesma Torcide), sudac Ivan Novak iz Varaždina na terenu se svim silama trudio nadoknaditi odsutnog "12. igrača Dinama" i zadovoljiti Vrhovnikove mokre snove. Jedno od najsramotnijih suđenja u povijesti HNL-a bilo je praćeno Torcidinom zvučnom kulisom, a od otprilike 15. minute utakmice, kada je Torcida ispunila oko 4/5 maksimirskog juga (što je prilično puno navijača s obzirom na to da se igralo u srijedu), atmosfera je bila kao da prisustvujemo derbiju na Poljudu. Ustvari ne baš tako, jer na Poljudu su BBB-i često puta znali nadglasati Torcidu.
Dinamo je poveo zgoditkom Josipa Šimića iz nedosuđenog ofsajda, a prije i nakon što je Stipe Pletikosa u utakmici karijere obranio desetak zicera, poravnao je Hrvoje Vuković zgoditkom koji su Hajdukovi igrači i na Maksimiru dominantna Torcida slavili kao da je pobjedonosni u Ligi prvaka. Croatijin remi protiv Hajduka u nedomaćinskoj atmosferi na tribinama bio je tužna predigra za ono što će se dogoditi u zadnjem kolu prvenstva - dok su Krečak i Šupraha režirali prvenstvo, a Rijeka ostajala bez zaslužene titule na prepunoj Kantridi, režimski klub kojeg se odrekla navijačka skupina, ali ne i "najveći navijač", slavio je titulu pred otužno praznim Maksimirom.
I Torcida je bojkotirala utakmicu
Torcida je od svog osnutka od davne 1950. jednom bojkotirala utakmicu. Bilo je to prije manje od godinu dana kada su bojkotirali derbi s Dinamom na Poljudu.
Na kup-utakmici protiv Moslavine Torcida je na svoj 59. rođendan u 59. minuti napustila sjevernu tribinu Poljuda, a kao kulminacija nezadovoljstva stigao je, kako je u priopćenju podijeljenom novinarima pisalo, "poziv za prosvjedni izostanak s Poljuda kako bi se izrazilo nezadovoljstvo višegodišnjim načinom vođenja Hajduka, što je rezultiralo upravljačkom i rezultatskom propasti kluba".
Također, torcidaši nisu propustili napomenuti kako ovim potezom ne okreću leđa klubu nego samo žele dobrobit klubu. Na dan utakmice u 16 sati okupili su se ispred Sv. Duje i zapalili svijeće za uskrsnuće Hajduka. Poslije toga je krenula prosvjedna povorka na Stari plac. Na Starom placu su navijači Hajduka za vrijeme odigravanja utakmice navijali 90 minuta kao na mjestu na kojem su ispisani najljepši trenuci Hajdukove povijesti.
Torcida se na bojkot utakmice odlučila jer je bila nezadovoljna radom Uprave Hajduka predvođenim tada novim predsjednikom Joškom Svagušom. Torcidaši su naglasili da je to borba protiv rezultatskog i upravljačkog kaosa u klubu, a tajnik Stipe Lekić je rekao da je to najteža odluka koju je Torcida morala donijeti u svojih 59 godina.
Unatoč bojkotu, Hajduk je uspio svladati Dinamo. Na otužno praznom Poljudu, pred nešto više od tri tisuće ljudi, Bijeli su slavili 2:1. Hajduk je u 44. minuti poveo autogolom Dejana Lovrena koji je nakon skoka s Hrvojem Vejićem loptu poslao u vlastitu mrežu. Samo minutu kasnije Ilija Sivonjić je izjednačio, da bi momčadi Edoarda Reje pobjedu donio Ivan Strinić u 48. Hajduk je drugo poluvrijeme igrao s igračem manje jer je isključen Pandža, no uspio je sačuvati vodstvo.
"Dva kluba bratska" nisu jedini bojkotirani na području "države bratstva i jedinstva"
Prije pet godina je tako po prvi put u dugoj povijesti sarajevskih gradskih derbija došlo do bojkota u izvedbi navijača Željezničara - Manijaka. Razlog? U ovom slučaju nepojavljivanje Manijaka na Koševu nije imalo veze sa zategnutim odnosima s Upravom kluba s Grbavice već s cijenom ulaznica. I dok su Horde zla na svoju tribinu ulazile za samo euro i pol, cijena je za gostujuće navijače iznosila deset eura. Umjesto ulaska na stadion, navijači Željezničara su susret odgledali ispred stadiona na postavljenom videozidu. Iz Bosne i Hercegovine Manijaci nisu jedini navijači koji su bojkotirali prvenstveni dvoboj BiH Premierlige.
Fanovi Slobode iz Tuzle (Fukare) zbog nezadovoljstva direktorom Jasminom Divanefendićem, koji im je prema njihovim riječima prije dvije i pol godine u suradnji s policijom tijekom prvenstvene utakmice Sloboda - Žepče uvjetovao ulazak na stadion popisom navijača i davanjem osobnih iskaznica na uvid, odlučili su bojkotirati utakmice omiljenog kluba sve do odlaska Divanefendića s pozicije direktora kluba. Najsvježiji primjer još uvijek je aktualan - zbog ogorčenosti Upravom Čelika navijači zeničkog kluba (Robijaši) već dva mjeseca bojkotiraju utakmice i ne namjeravaju prestati dok vladajuća garnitura ne napusti klub.
Grobari ipak popustili: u svibnju 2007. "prekinuli bojkot do daljnjeg"
U Srbiji bojkotiranjem utakmica odskaču Grobari - pristaše Partizana. Gotovo dvije godine navijači "Crno-belih" bojkotirali su utakmice svojih ljubimaca (2005.-2007.). Njihovi zahtjevi uglavnom su bili usmjereni prema podnošenjima ostavki glavnog tajnika Žarka Zečevića i sportskog direktora Nenada Bjekovića. Iako je nedugo nakon objave bojkota Partizan dobio novog predsjednika Nenada Popovića, Grobari su nastavili po svome - promjene u odboru kluba nazvali su "naivnim i prozirnim pokušajem Zečevića i Bjekovića da nametanjem krivnje ostalima zaštite svoje položaje i ograde se od odgovornosti za katastrofalno stanje kluba", da bi na kraju ipak popustili: "Pošto je evidentno da je Partizan u velikoj krizi koja je rezultat lošeg vođenja kluba, posebno u posljednjih nekoliko godina, a imajući na umu našu dužnost kao navijača koji vole svoj klub, donijeli smo odluku da ćemo od ove utakmice prekinuti bojkot do daljnjeg", objavili su Grobari u svibnju 2007. godine u službenom priopćenju.
Facebook
Google